azc sPoverenica za zaštitu ravnopravnosti odgovorila je Autonomnom ženskom centru na javni poziv da u svoje ime i po sopstvenoj inicijativi podnese tužbu sudu radi zaštite od diskriminacije, u skladu sa svojim ovlašćenjima (čl. 46 Zakona o zabrani diskriminacije). Poverenica u svom izjašnjenju infomiše o sadržaju čl. 33, 40, 43 i 46 Zakona o zabrani diskriminacije, čl. 34 i 40 Poslovnika o radu Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, kao i o krivičnom delu 317 KZ. Sudeći po sadržaju izjašnjenja, još dugo ćemo čekati na tužbe za diskriminaciju koje Poverenica podnosi u svoje ime i po sopstvenoj inicijativi.

U vezi sa pozivanjem Poverenice na  Poslovnik o radu, važno je naglasiti da iako ovaj interni akt dozvoljava mogućnost podnošenja tužbe u slučajevima kada se u postupku po pritužbi utvrdi diskriminacija, Poslovnik niti može, niti ograničava Poverenicu u vršenju njenih ovlašćenja koja su propisana Zakonom. Jedino ograničenje koje Zakon o zabrani diskriminacije propisuje u vezi sa podnošenjem tužbe za zaštitu od diskriminacije od strane Poverenika jeste da „postupak pred sudom po istoj stvari nije već pokrenut ili pravnosnažno okončan“. Prema tome, Poverenica nije vezana postupanjem po pritužbi, kako bi mogla da pokrene tužbu za zaštitu od diskriminacije ukoliko postoje uslovi – koji  u ovom slučaju postoje!  

Takođe, činjenica da je povodom navednog govora mržnje Dragoslava Bokana podneta krivična prijava, ne sprečava Poverenicu da pokrene postupak po tužbi. Čak i kada bi pokretanje krivičnog postupka pred sudom u ovom slučaju moglo biti ograničenje Poverenici za podnošenje tužbe, niti javnost, a očigledno ni Poverenica, još uvek nemaju informaciju o tome da li je do toga došlo. Dakle, Poverenica se u ovom slučaju poziva na jednu hipotetičku situaciju – da bi pravovremena reakcija tužilaštva i suda doprinela slanju adekvatne poruke – što očigledno još uvek nije izvesno. To je, po našem mišljenju, dodatan razlog da Poverenica reaguje, a ne da na ovaj način opravdava svoje nepostupanje.

AŽC nije iznenađen ovakvim odgovorom Poverenice za zaštitu ravnopravnosti. Naprotiv, ovakvi i slični odgovori su već dobijani (na ranije pritužbe koje je podnosio AŽC). O tome smo pisale u više navrata, poslednji put u ALARM Izveštaju o primeni Poglavlja 23 u kom je prikazan broj predmeta, pritužbi, obustavljenih, odbačenih postupaka i postupaka za koje je doneto mišljenje pred Poverenikom za zaštitu ravnopravnosti za period 2016-2020. U manje od 10% predmeta (a u 2020. samo u 4,3% pritužbi) Poverenica potvrdi diskriminaciju.

Broj predmeta pred sudovima (prekršajnim ili parničnim) i broj krivičnih prijava koje je Poverenica pokrenula u svoje ime i po sopstvenoj inicijativi izrazito je mali – od jednog do tri postupka godišnje, o čemu smo pisale u Institucionalnom barometru 2.0. Konačno, zbog čestog pozivanja Poverenice na ograničenja za postupanje u vezi sa čl. 36 Zakona o zabrani diskriminacije, AŽC je u ime koalicije prEUgovor tokom javne rasprave i razmatranja predloga izmena i dopuna Zakona podneo predlog da se taj član precizira, što je odbijeno bez obrazloženja.      

Odgovor Poverenice za zaštitu ravnopravnosti možete videti OVDE.

Javni poziv Poverenici za zaštitu ravnopravnosti možete videti OVDE.

ALARM izveštaj prEUgovor koalicije (maj 2021, str. 68) možete videti OVDE.

Institucionalni barometar 2.0 prEUgovor koalicije (novemb. 2019. str. 105-109) vidite OVDE.

Predlog prEUgovor koalicije za izmene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije videti OVDE.