Autonomni ženski centar je organizovao ovaj stručni sastanak s ciljem predstavljanja modela posredovanja u zapošljavanju žena koje su preživele nasilje u porodici, koji je razvilo Drugo osnovno javno tužilaštvo (OJT) u Beogradu, kako bi se otvorila diskusija o tome da li bi ovaj ili sličan model mogao da zaživi u okviru svih 6 OJT za Grad Beograd.
Stručni sastanak je organizovan u okviru projekta AŽC za ekonomsko osnaživanje žena sa iskustvom nasilja „Self-reliant and Free – economic empowerment women who survived violence in Serbia“ koji je finansiran od strane Avon Fundation Fund-a.
Najpre je Anja Zečević, koordinatorka projekta u AŽC, pozdravila učesnice i učesnike u ime organizatora i kratko istakla razloge zbog kojih je ova tema izrazito važna kao pitanje prevencije i zaštite žena i žrtava nasilja u porodici. Sastankom je moderirala Jovana Markulić iz AŽC, najavljujući govornice koje su predstavile model rada: Milicu Ljubičić, zamenica javnog tužioca u Drugom OJT u Beogradu, inicijatorku i koordinatorku tima, kao i Željku Zelenović Vuković iz Nacionlne službe za zapošljavanje (NSZ), filijala Voždovac i Tatjanu Mijušković iz NSZ, filijala Čukarica.
Milica Ljubičić je opisala način rada, ističući značaj podrške koju pruža AŽC svojim učešćem na sastancima. Zaključila je svoje izlaganje da ova aktivnost ne povećava obaveze predstavnicima sistema, naprotiv, u odnosu na uloženo vreme, efikasnije se sprovode propisane mere sa znatno boljim efektima za žrtve kao krajnje korisnice. Željka Zelenović Vuković je istakla da je to model koji bi preporučila svim filijalama NSZ. Da je saradnja sa OJT i CSR uporište koje je važno NSZ u smislu razmene informacija, zakonitosti postupanja i postizanja rezultata, i na nivou statistike i na nivou konkretnih primera dobre prakse. Tatjana Mijušković je istakla da je efekat ove saradnje i rada i to što su savetnice u NSZ unapredile svoje veštine i znanja za vođenje razgovora i rad sa žrtvama, da mnogo bolje razumeju privremene sprečenosti za rad, vraćanje nasilniku, žene sa dijagnozama, potrebe žena da izađu iz kuće.
U diskusiji je Verica Stanojević iz Odeljenja Rakovica, koja učestvuje na ovim sastancima, istakla značaj ovog rada iz perspektive CSR i iskustvo nejnog Odeljenja. Gorjana Mirčić Čaluković, koordinatorka za rodno zasnovano nasilje u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, pohvalila je ovaj program rada, naglašavajući da je reč o jedinstvenom primeru ne samo u Beogradu, već u celoj Srbiji. Imajući u vidu važnost ove aktivnosti, ona će pokrenuti inicijativu da se model proširi na svih 17 beogradskih opština. Milica Ljubičić je ponudila da pruži podršku da se ovaj model rada uspostavi u drugim OJT na teritoriji Grada Beograda. Tatjana Mijušković je podsetila da lokalni Saveti za rodnu ravnopravnost mogu biti inicijatori ovakvih aktivnosti i uključivanja drugih aktera, kao što su poslodavci, domovi zdravlja, policija i druge organizacije
Tanja Ignjatović iz AŽC je pitala da li ovaj način rada uključuje i žene sa iskustvom nasilja koje su zaposlene na mestima koje ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama, koje bi želele da promene posao ili steknu neka druga znanja, što je potvrđeno. Ona je takođe pitala i da li su razmatrane mogućnost da se u ovaj rad uljuče i druge službe, pre svega one koje pružaju zdravstvenu zaštitu i psihološku podršku ženama, jer je kod teže zapošljivih žena uvek reč o kompleknim potrebama. Takođe je istakla da je AŽC nedavno završio prvu grupnu obuku žena sa isksutvom nasilja o asertivnosti, koja je važna za sve njihove komunikacije i odnos prema sebi, ali koja može da koristi i pri zapošljavanju, te će razmotriti da li ovakva podrška mogla da se ponudi i ženama koje su uključene u aktivnosti posredovanja u zapošljavanju na sastancima Drugog OJT.
Anja Zečević je istakla da je važno kada se radi sa ženama koje su preživele nasilje da se radi na psihološkom i ekonomskom osnaživanju uporedo, kako bi se žena na više načina osnažila i osamostalila, što joj pruža veće mogućnosti izlaska iz situacije nasilja. Milica Ljubičić je navela da bi uključivanje drugih službi mogla biti ideja za dalji rad, ne kao stalno prisustvo, ali povremeno i ciljano, kako bi se uspostavili kontakti i dobili relevantni podaci. Gorjana Mirčić Čaluković je dodala da su zdravstvene ustanove važni saradnici, da tamo postoje timovi za nasilje, a da je Opština Grocka primer dobre prakse. Željka Zelenović Vuković je zaključila razgovor konstatacijom da ovaj program daje smisao onome što se radi.
Autonomni ženski centar će nastaviti da sarađuje i razmenjuje informacije o mogućnostima ekonomskog osnaživanja žena sa iskustvom nasilja sa svim relevantnim institucijama na teritoriji Grada Beograda, s ciljem da ovaj i drugi pozitivni modeli dobiju zasluženu pažnju i postanu standard rada.