Radi praćenja merljivih efekata reformi u procesu evropskih integracija Republike Srbije, članice koalicije prEUgovor izradile su drugo izdanje Institucionalnog barometra u kom se analizira rad šest odabranih institucija, koje imaju nadležnosti u oblastima iz Poglavlja 23 (Pravosuđe i osnovna prava) i Poglavlja 24 (Pravda, sloboda, bezbednost). Autonomni ženski centar je kreiranu metodolgiju primenio na instituciju Poverenik za zaštitu ravnopravnosti.
Ovim pristupom formulisani su indikatori koji odražavaju dimenzije ishoda i procesa, sa posebnim akcentom stavljenim na implementaciju, jer je uočeno da ona predstavlja glavni izazov i da je samim tim u fokusu praćenja koje vrši Evropska unija. Indikatori odražavaju tri dimenzije institucionalnog funkcionisanja: internu efikasnost; institucionalnu povezanost; legitimnost institucije.
Izdvajamo neke od podataka iz analize o institucionalnoj efikasnosti kancelarije Poverenika za zaštitu ravnopravnosti:
Samo 8-12% razmatranih pritužbi ima epilog u mišljenju i preporuci Poverenice. Značajno veči procenat predmeta (trećina do polovine) završi kao odbačena ili kao obustavljeni postupci, što ukazuje da građanke i građani ne prepoznaju i ne razlikuju diskriminaciju od drugih oblike nepravde.
Državni organi ne uočavaju diskriminaciju, sasvim retko se obraćaju Povereniku za zaštitu ravnopravnosti, što nije iznenađujuće, jer se na njih odnosi najveći broj prijava za diskriminaciju.
Prvi put od 2014, Narodna skupština Republike Srbije razmatrala je Redovni godišnji izveštaj Poverenika za zaštitu ravnopravnosti (za 2018. godinu). Utisak je da Poverenica nije u dovoljnoj meri iskoristila priliku da ukaže na diskriminatorni govor prisutan u pitanjima i komentarima narodnih poslanika/poslanica, što bi bila važna informacija i za javnost – imajući u vidu da je RTS2 prenosio zasedanje.
Nije se popravila responzivnost tužilaštva i sudova kada je reč o procesuiranju slučajeva diskriminacije.
I dalje ostaje nejasno kako Poverenica tumači to da ne može da postupa po pritužbi ukoliko je postupak pred sudom po istoj stvari već pokrenut ili pravnosnažno okončan (Zakon o zabrani diskriminacije, čl. 36, stav 1), a broj odbačenih pritužbi po ovoj osnovi dva puta je veći u 2018. nego u 2016.godini.
Poverenica ne prati sprovođenje Zakona o zabrani diskriminacije (iako ima ovlašćenje za to, ZoZD, čl. 33, tačka 7), a pravosuđe u Srbiji nema dobru evidenciju o ovim postupcima.
Nije bilo ni mnogo promena u odnosu na rodne aspekte diskriminacije – žene su u 2018. podnele 58,5% pritužbi na diskriminaciji. Zapaža se povećanje broja pritužbi u oblasti socijalne zaštite (13,1%), gde žene podnesu čak 90,7% pritužbi.
Preuzmite Institucionalni barometer 2.0 ovde.