Zabrana neregulisanih stručnjaka za porodične sudove ima za cilj smanjenje nepravednih odluka o „otuđenju roditelja”. Predlozi koje je izneo Odbor za pravila porodičnog postupka mogli bi dovesti do zabrane neregulisanim stručnjacima učešće u postupcima porodičnih sudova u Engleskoj i Velsu koji uključuju decu.

Predložene izmene Odbora, koje su trenutno u javnoj raspravi, usledile su nakon izveštaja koji ukazuju na to da profesionalni veštaci koji nisu odgovarajuće kvalifikovani donose ključne odluke u sudskim postupcima u vezi sa pristupom roditelja detetu/deci.

Konsultacije Odbora za pravila porodičnog postupka imaju za cilj da osiguraju da svi veštaci koji daju dokaze u postupcima porodičnog prava koji se odnose na dobrobit dece budu regulisani i da imaju odgovarajuću akreditaciju. Konsultacije imaju za cilj da postignu da sud odobri imenovanje veštaka u svakom slučaju vezanom za dete i da ima uvid u biografiju predloženog veštaka i pregleda parametre procene pre pokretanja slučaja (ovo se odnosi na slučajeve kada roditelji imaju suprotavljene ideje o tome šta je u najboljem interesu deteta/dece).

Dakle, veštaci moraju sudu predstaviti CV koji pokriva njihove kvalifikacije, veštine i iskustvo i biti u stanju da profesionalno jasno i objektivno predstave svoje nalaze na sudu. Njihova je dužnost da pruže stručne dokaze kako bi pomogli sudu u donošenju dugoročnih odluka o dobrobiti deteta koje je u centru slučaja.

Predlozi Odbora za pravila porodičnog postupka preporučuju da veštaci moraju biti registrovani kod Saveta za zdravstvene i negujuće struke (HCPC) u relevantnoj oblasti, da završe relevantne postdiplomske kvalifikacije i da imaju praktično iskustvo. Alternativno, moraju biti u registru akreditovanom od strane Uprave za profesionalne standarde.

Na žalost, u Srbiji nema ni razmišljanja o tome da se sudski veštaci koji rade ovako kompleksne i dugoročno važne procene specijalizuju (akredituju) i da sud proverava njihove kvalifikacije, veštine i iskustvo.

Međutim, jasno je da ni ova pravila ne mogu sprečiti preteranu (neopravdanu) upotrebu sudskih veštačenja u porodičnim sporovima kada roditelji ne postižu saglasnost oko aranžmana za decu, koja su suštinski opravdana samo kada postoje medicinske indikacije (kao što je zavisnost od supstanci, teški ili trajni psihijatrijski problemi), i tada uz primenu standarda ljudskih prava, i uz jasno propisan nadzor, postupak revizije i žalbeni postupak. Sudija je taj koji mora utvrditi činjenično stanje i doneti odluku, bez posezanja za nepotrebnim psihološko-psihijatrijskim veštačenjima, a posebno bez upotrebe naučno neutemeljenih koncepata kao što je „otuđenje roditelja”. 

Ceo tekst o ovoj temi možete pročitati OVDE.