Na ovoj stanici možete se informisati o zloupotrebi pseudonaučnog koncepta „otuđenja od roditelja“ i srodnih koncepata u sudskoj praksi i praksi socijalne zaštite i mentalnog zdravlja, u kontekstu nasilja prema ženama i nasilja u porodici.
Ranih 1980-ih godina psihijatar Ričard Gardner je na bazi svog kliničkog iskustva uspostavio koncept „sindrom otuđenja od roditelja“ (engl. parental alienation syndrome – skraćeno PAS), tvrdeći da je čak 90% dece u sporovima za poveravanje dece imalo problem da održi kontakt s jednim roditeljem (pati od ovog „sindroma“), kao i to da su u takvim parnicama bile rasprostranjene optužbe za seksualnu zloupotrebu dece. Gardner je nastanak „sindroma“ pripisao osvetoljubivim majkama koje sprovode „kampanju omalovažavanja“ i „ocrnjivanja“ oca, koriste optužbe za zlostavljanje dece, „ispiraju mozak“ deci ili ih „programiraju“ tako da deca poveruju u neistinite tvrdnje o zlostavljanju od strane oca, a potom i sama izmišljaju i doprinose takvim tvrdnjama sopstvenim pričama, što je sve moćno oružje da žene kažnjavaju bivše partnere i da sebi obezbede starateljstvo nad detetom.
Gardnerov koncept je tokom narednih decenija široko kritikovan i odbačen od strane naučne zajednice, ali je ostao sačuvan u različitim terminološkim varijetetima (na primer, kao „roditeljsko otuđenje“, „otuđenje“, „neumoljivo neprijateljstvo i otpor ili odbijanje dece“, „otuđeno dete“). O njemu je nastavljeno da se govori kao o validnom pojmu koji opisuje stvarne fenomene koje doživljava „manjina“ dece u kontekstu sporova o razvodu i poveravanju dece.
Pokazalo se da kada u postupcima za poveravanje dece i određivanje kontakta sa roditeljem postoje saznanja ili sumnje na nasilje, optužbe za „otuđenje“ odvraćaju pažnju od ponašanja nasilnog roditelja, koji je možda direktno uticao na reakcije dece svojim nasilnim ponašanjem, nepoštovanjem, zastrašivanjem i ponižavanjem same dece ili drugog roditelja.
