GREVIO izražava ozbiljnu zabrinutost zbog postojanja različitih obuka o „otuđenju od roditelja” u postupcima za poveravanje dece i određivanje modela kontakta sa roditeljem. Iako sadržaj ovih kurseva ostaje nepoznat GREVIO-u, ponavlja da se koncept „otuđenja od roditelja”, i slični pojmovi, istorijski koriste za diskreditovanje legitimnih prijava žena o nasilju u porodici tokom postupaka razdvajanja, kao i za potkopavanje dobro utemeljene nevoljnosti dece da održavaju kontakt sa nasilnim roditeljem, čime se i žene i deca izlažu zlostavljanju nakon razdvajanja.

Štaviše, kako je GREVIO imao priliku da primeti, koncept „sindroma otuđenja od roditelja“ je osudila naučna zajednica kao naučno neutemeljen koncept koji skreće pažnju sa navodnog zlostavljanja na navodno „otuđujuće“ ponašanje žrtve nasilja u porodici.

Takođe, u sektoru socijalne zaštite, GREVIO napominje da su stručnjacima na raspolaganju različiti programi obuke, koji pokrivaju teme kao što su zaštita žrtava i dece svedoka nasilja u porodici, međuagencijska saradnja, procena rizika i rad sa učiniocima nasilja. Neki od njih su sistematski i periodični programi obuke, dok su neki jednokratni, projektni, sprovedeni na lokalnom nivou. Većina, međutim, ostaje dobrovoljne prirode. Ovo izaziva zabrinutost zbog nedostatka sistematskih i nacionalnih obaveznih programa obuke u sektoru socijalne zaštite, što je zabrinutost koja je ranije istaknuta u izveštaju GREVIO o osnovnoj evaluaciji.

GREVIO-u takođe nedostaju informacije o tome da li programi obuke za medijatore uključuju jasan fokus na neprikladnost slučajeva koji uključuju nasilje u porodici za takve procese.

Podsećajući na nalaze objavljene u svom izveštaju o osnovnoj evaluaciji (2020), GREVIO poziva vlasti u Srbiji (paragraf 83) da pojačaju svoje napore kako bi obezbedile obaveznu i sistematsku početnu i stručnu obuku o nasilju nad ženama za sve profesionalne grupe koje su u kontaktu sa žrtvama, uključujući službenike za sprovođenje zakona, tužioce, sudije, socijalne radnike, zdravstvene radnike i nastavnike. Takva obuka treba da obuhvati prevenciju, otkrivanje i odgovore zasnovane na traumi i rodnoj osetljivosti, na sve oblike nasilja obuhvaćene Istanbulskom konvencijom, uključujući i njihovu digitalnu dimenziju. Takođe treba da se bavi ravnopravnošću između žena i muškaraca, kao i stereotipima i percepcijama vezanim za nasilje nad ženama. Štaviše, sve inicijative za obuku moraju se jasno fokusirati na probleme bezbednosti i zaštite koje žene žrtve nasilja u porodici i njihova deca mogu imati i moraju se uzdržati od odbacivanja takvih zabrinutosti označavanjem njihovih postupaka kao „otuđujućih“, „neprijateljskih“, „nekooperativnih“ ili sličnih. Uticaj svih inicijativa za stručnu obuku treba redovno procenjivati.

Ceo GREVIO prvi tematski evaluacioni izveštaj za Srbiju (2025) možete videti OVDE.