REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA REPUBLIKE SRBIJE
Predsedniku Narodne skupštine,
g-dinu Oliveru Duliću
Cc: Gordani Čomić, narodnoj poslanici,
kontakt osobi NSRS u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope
za kampanju Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici
u Beogradu, 24. septembra 2007.
Poštovani gospodine Duliću,
Autonomni ženski centar, ženska nevladina organizacija iz Beograda, obraća vam se predlogom da povodom 25. novembra, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, pokrenete inicijativu da Narodna skupština Republike Srbije:
OBRAZLOŽENJE
U junu 2007. godine su predstavnici Republike Srbije u Parlamentu Saveta Evrope potpisali Deklaraciju «Parliamentarians of Europe mobilise to combat domestic violence against women» i time potvrdili stav da je poštovanje ljudskih prava žena na život, bezbednost, slobodu i razvoj, pokazatelj demokratičnosti društva, te da nasilje nad ženama uništava mir, sigurnost i demokratiju,
U godini koju je Savet Evrope proglasio godinom borbe protiv nasilja nad ženama u porodici, u okviru kampanje Saveta Evrope pod nazivom Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici,
Imajući u vidu da je 25. novembar proglašen Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama i da Republika Srbija još uvek nije usvojila nacionalnu strategiju i plan akcije prevencije, suzbijanja i zaštite od nasilja nad ženama,
Sledeći preporuke Komiteta ministara Saveta Evrope (Rec(2002)5) i preporuke Parlamentarne skupštine Saveta Evrope za aktivnosti nacionalnih parlamenata u kampanji Saveta Evrope (Handbook for parliamentarians), kao i obaveze koje proističu iz UN Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i preporuka Komiteta za eliminaciju diskriminacije žena za Srbiju (CEDAW/C/SCG/CO/1, jun 2007.),
Predlažemo Narodnoj skupštini Republike Srbije da organizuje okrugli sto o problematici nasilja nad ženama, na kojem bi poslanici i poslanice, uz učešće predstavnika/ca relevantnih ministarstava, institucija i nevladinih organizacija, razmotrili aktuelno stanje u ovoj oblasti, usvoji Deklaraciju protiv nasilja nad ženama i u porodici, i preduzeli ostale mere u skladu sa Ustavom Republike Srbije i Poslovnikom Narodne skupštine Republike Srbije.
Autonomni ženski centar je spreman da pomogne u pripremi svih relevantnih materijala (dokumenta, podaci istraživanja i slično) iz oblasti nasilja nad ženama u porodici.
S poštovanjem,
za Autonomni ženski centar
Tanja Ignjatović
koordinatorka programa
Kampanja Saveta Evrope ‘’Zaustavimo nasilje u porodici nad ženama’’
REGIONALNI SEMINAR
„Zaštita i specijalizovana podrška žrtvi porodičnog nasilja od strane policije, profesionalaca u zdravstvu i socijalnih radnika”
Skoplje, Makedonija
11-12 septembar 2007
Četvrti Regionalni seminar Saveta Evrope u okviru Kampanje „Zaustavimo nasilje u porodici nad ženama“ bio je posvećen modelima zaštite i podrške koju državne službe, policija, socijalni rad i zdravstvo, pružaju žrtvama porodičnog nasilja.
Seminaru su prisustvovale državne delegacije sastavljene od predstavnica/ka države i civilnog sektora iz zemalja regiona – Slovenije,Hrvatske, Bugarske, Makedonije, Albanije, Turske i Srbije, kao i gošće iz Švedske, Finske, Danske, Islanda, Holandije i Ujedinjenog Kraljevstva. Prvi dan je bio posvećen iskustvima – primerima dobrih praksi u postupanju policije i zdravstvenih radnika u slučajevima nasilja u porodici. Drugog dana bila su preneta iskustva u postupanja socijalnih radnika, kao i napori civilnog sektora – ženskih NVO u cilju stvaranja međuinstitucijalne saradnje svih profesionalaca koji postupaju u ovoj materiji. Mada su problemom nasilja nad ženama, a posebno nasilja u porodici, počeli da se bave mnogo ranije, predstavnice zemalja severne Evrope predočile su da i dalje postoje problemi po pitanju povezivanja i sinhronizovanog rada institucija.
Što se tiče zemalja u regionu, zaključak je da bez obzira na usvojenu zakonsku inkriminaciju ovakvog ponašanja, države ne posvećuju dovoljno pažnje implementaciji tih zakona niti sprovode sistematsku edukaciju profesionalaca.U državnoj delegaciji bile su Natalija Mićunović, pomoćnica ministra u Ministarstvu rada i socijalne politike i Dragana Petrović iz Saveta za ravnopravnost polova Vlade Republike Srbije. Tanja Ignjatović i Vanja Macanović, članice AŽC, predstavile su Model koordinirane akcije lokalne zajednice u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici. U pitanju je model međuinstitucionalne saradnje koji AŽC Program razvoja dobrih praksi implementira u 9 opština u Srbiji.
Kandidatura je podrazumevala podnošenje predloga aktivnosti koje bi bile usmerene na uspostavljanje mehanizama komunikacije između ženskih nevladinih organizacija u Srbiji, Tima za implementaciju SSS i relevantnih ministarstava, agencija i institucija koje rada na implementaciji SSS. Mehanizam komunikacije trebalo bi da obezbedi organizovanu, kontinuiranu, dvosmernu razmenu informacija, učešće u ključnim procesima vezanim za SSS i ostvarivanje uticaja na efekte implementacije strategije, koji će dovesti do smanjenja siromaštva u Srbiji, posebno siromaštva žena.
AŽC, Program razvoja dobrih praksi u oblasti nasilja u porodici, će u saradnji sa Glasom razlike i ASTROM u narednih godinu dana organizovati sledeće aktivnosti:
između ženskih organizacija, lokalnih samouprava, lokalnih javnih službi i građanki/građana kroz lokalne javne razgovore i medijske prezentacije,
između KOCD, Tima za implementaciju SSS, ministarstava i nadležnih državnih institucija,
između KOCD i JUP.
Svi prikupljeni podaci o merama i aktivnostima na smanjenju siromaštva žena, kao i prikupljeni komentari i preporuke nasatali tokom konsultativnih procesa, javnih razgovora, edukativnih radionica i neposrednih aktivnosti ženskih organizacija biće korišćeni za precizniju ocenu efekata programskih mera i aktivnosti vladinih institucija, preciznije sagledavanje položaja, potreba i prava žena u različitim sferama, kao i za bolje planiranje budućih mera i aktivnosti na poboljšanju položaja i smanjenju siromaštva žena.
Plan škole je podrazumevao teorijski deo sa radionicama na kojima su razrađivane faze programskog planiranja promocije zdravlja i "site visits" na kojima smo imali mogućnost da se upoznamo sa različitim servisima za mlade i načinima njihovog funkcionisanja. Takođe, bili su prezentovani različiti modeli promocije zdravlja u Kanadi, pri čemu je kao posebno efikasan pristup izdvojen direktan kontakt sa interesnom grupom.
Obe grupe, iz BiH i Srbije, su podeljene na tri manje i svaka od njih se bavila jednom od sledećih problematika:
1.HIV / AIDS
2.Zloupotreba droga i alkohola
3.Mentalno zdravlje / Prevencija nasilja
Poslednjeg dana škole, svaka grupa je imala zadatak da prezentuje svoj rad iz prethodne dve nedelje (powerpoint prezentacija).
"Site visits"
1.Planned Parenthood of Toronto – The House
Centar za planiranje porodice za mlade je dostupan svim mladim osobama do 25 godine. U centru su zaposleni lekari porodične medicine, medicinske sestre I socijalni radnik/ca. Takođe imaju I veliki broj volontera, kao I ostali centri koji rade sa mladima. Centar je finansiran od strane države.
Sve medicinske usluge u ovom centru su besplatne za devojke i lekari I sestre imaju obavezu da zaštite pravo na poverljivost klijentkinje. Takođe, mladi imaju pravo na besplatne kondome. Pilule za kontracepciju se naplaćuju ali po dosta nižim cenama nego u apoteci, a neophodni lekovi se ne naplaćuju (dobijaju se iz raznih donacija).Uloga socijalnog radnika/ce je da obezbedi individualne ili grupne razgovore (grupe samopomoći) sa klijentima/kinjama.
2.SHOUT clinic
Jedno od mesta na kojima deca ulice mogu da zatraže pomoć lekara. Za pregled im nije neophodan zdravstveni karton. Na klinici su zaposleni lekari porodične medicine, medicinske sestre i socijalni radnik/ca. Mladi ljudi na ovom mestu mogu dobiti zdravstveni pregled i lečenje (lekovi su besplatni). Ukoliko je neophodan nastavak ili ozbiljnije lečenje, klijenti bivaju upućeni lekarima specijalistima. Stomatološke usluge u Kanadi se naplaćuju, ali je za klijente ove klinike omogućeno pružanje besplatnih stomatoloških usluga. Važan program jeste i harm-reduction program (zamena igala) koji funkcioniše već nekoliko godina i koji radi mobilna jedinica ove klinike. Socijalni radnik/ca obezbeđuje individualne razgovore (u ovom centru nema grupnog rada, obzirom da su u pitanju deca ulice koja se ne zadržavaju dugo na jednom mestu).
Ova klinika je takođe finansirana od strane države.
3.Youth link
Ovaj centar je mesto okupljanja dece ulice, na kome mogu da se druže, dobiju hranu, liflete, kondome. U pitanju je nevladin centar, delimično finansiran od strane države i blisko povezan sa SHOUT klinikom. Glavni program ovog centra jesu vršnjačke edukacije koje rade pre svega mladi koji su i sami jedan period svog života proveli na ulici. Imali smo priliku da čujemo njihova životna iskustva i koliko im je u njihovom osnaživanju značio centar kao što je Youth link.
4.Flemingdon Health Centre
Zdravstveni centar za siromašnu populaciju (uglavnom su emigranti korisnici ovog centra). Zaposlen je veliki broj zdravstvenog osoblja (lekari/ke, medicinske sestre) kao i socijalni radnici. Ovaj centar je namenjen isključivo gore navedenoj populaciji, i to je mesto njihovog uključivanja u zsravstveni sistem. Pružene zdravstvene usluge su besplatne, kao i jedan broj lekova. Važno je da ovaj centar ne pruža samo zdravstvene usluge već ima i veliki broj programa podrške (grupe samopomoći, razne edukacije, časovi plesa, kuvanja…).
Flemingdon je delimično finansiran od strane države (60%).
5.Regent Park
"Regent Park" se nalazi u najsiromašnijem delu Toronta. Glavni cilj ovog centra jeste jačanje kapaciteta mladih i njihovo osnaživanje. Programi se uglavnom odnose na osnivanju fondova za školske stipendije za najsiromašnije kao i na "tutorstvu" – veliki broj mladih ljudi je uključen u ovaj program, i oni pomažu mlađima u savlađivanju školskog gradiva.
Centar je delimično finansiran od strane države.
6.St.Michael Hospital
U okviru ove bolnice osnovano je i psihijatrijsko odeljenje na koje dolaze mladi uglavnom upućeni iz SHOUT klinike. Osoblje čine lekari/ke, medicinske sestre i socijalni radnici.Osnovni paket usluga podrazumeva zdravstvene usluge (medikamentozna terapija, individualni i grupni rad).
Finansirani su od strane države.
7.Institut za bolesti zavisnosti
Ovaj centar je otvoren za mlade koji se suočavaju sa problemima alkoholizma i narkomanije. Zaposleno je uglavnom medicinsko osoblje i suština njihovih programa jeste pružanje podrške u odvikavanju od alkohola i droga. Ti programi podrazumevaju individualan i grupni rad sa klijentima.
Finansirani su od strane drzave.
8.Centar za podršku mladih sa psihijatrijskom dijagnozom
Kao i u ostalim centrima koji rade sa mladima, i ovde su najveći broj zaposlenih mladi ljudi. Postoji nekoliko programa za rad sa mladima sa psihijatrijskom dijagnozom (individualni i grupni rad). Grupe se prave po nekom određenom problemu i pravilo je da deca sa različitim dijagnozama ne rade u istoj grupi (zbog različitog pristupa). Spremnost dece za ovu vrstu rada procenjuje psihijatar (St.Michael Hospital), i zatim ih upućuje u ovaj centar.
Centar je finansiran od strane države.
9.Women’s Helpline
Telefon za žene koje prijavljuju bilo koji oblik nasilja je otvoren 24h i poziv je besplatan. Najvažnije je da je linija dostupna velikom broju žena bez obzira na jezičke prepreke, jer centar ima 154 jezičkih mogućnosti, kao i da je dostupna ženama sa oštećenim sluhom. Takođe je važno da imaju veliki broj volonterki.Imaju obavezu obaveštavanje policije u slučajevima pretnje samoubistvom ili ubistvom.
Delimično su finansirani od strane države.
10.Dufferin Mall Youth Services
U pitanju je cantar, otvoren u prizemlju tržnog centra, takođe namenjen mladima (prepoznato je da veliki broj mladih nemajući gde da ode provodi svoje vreme u tržnim centrima). Ovo je NVO koji nije finansiran od strane države i zbog toga ima malo zaposlenih (2), ostali su volonteri/ke. Ovo je neka vrsta svratišta za mlade gde oni mogu da rade na kompjuteru, da se druže i to im daje osećanje sigurnosti i podrške. Zavaljujući tome, mladi su ti koji prvi iniciraju razgovore sa konsultantima. Znači, osnovna ideja jeste da se stvori pozitivna i poverljiva atmosfera koja bi mlade podržala da sami zatraže ono što im je neophodno. Sem individualnih razgovora, postoje i grupe sa različitim temama, u zavisnosti od potreba mladih. Mladi predlažu šta žele da rade, a ne pružaoci usluga.
11.Support Our Youth
Ovaj centar je namenjen LGBT populaciji. Mladi imaju lak pristup ovom centru, bez prethodnog najavljivanja. Takođe, određeni broj konsultanata je uvek dostupan (za krizne situacije). Centar nudi individualne i grupne oblike rada. Sve je prilagođeno potrebama mlade populacije koja se obraća ovom centru, i oni sami predlažu programe koje bi voleli da rade.
Zabeleške:
Ono što je takođe važno u njihovom programu jeste da imaju jako razvijene Outreach servise i Health Bus, koji rade na terenu direktno sa mladima. Na taj način pokušavaju da se približe ovoj populaciji (više od 10.000) i da zadovolje osnovne zahteve mladih koji žive i rade na ulici.
Autonomni ženski centar je 28. juna 2007. godine u sklopu kampanje Saveta Evrope Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici organizovao Konferenciju Austrijski model intervencije u slučajevima nasilja u porodici. Austrijski Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i model intervencije preporučen je od Saveta Evrope i Evropske Unije kao model koji bi trebalo da slede sve države članice, zbog svojih inovativnih rešenja u uspostavljanju celovitog, koordinisanog sistema zaštite žrtava nasilja u porodici.
Cilj seminara bio je upoznavanje profesionalne javnosti u Srbiji sa pristupom rešavanja problema nasilja u porodici koji polazi od jasno definisanog stava države da je nasilje u porodici javni a ne privatni problem pojedinca, i da je država dužna da štiti ljudska prava žena i dece, odnosno sa procedurama prevencije i zaštite baziranim na jasnim principima. Bez obzira na razlike, pojedini segmenti austrijskog modela intervencvije mogli bi da budu primenljivi u našem kontekstu.
Učesnice/i seminara bili/e su predstavnice i predstavnici svih relevantnih službi u zaštiti od nasilja u porodici - policija, centri za socijalni rad, tužilaštvo, sudovi (krivična i parnična odeljenja, prekršajni sudovi), zdravstvene ustanove, lokalna samouprava, nevladine organizacije, domaće i međunarodne organizacije koje deluju u ovoj oblasti – više od 400 učesnica/ka.
U uvodnoj reči, Bobana Macanović, članica Upravnog odbora Autonomnog ženskog centra, obratila je pažnju učesnica/ka na nedavno pristigle Preporuke Ujedinjenih Nacija Republici Srbiji, sačinjene na osnovu Izveštaja o položaju žena u Srbiji, koji je Vlada branila pred Komitetom, 16. maja 2007. godine. Govor Bobane Macanović.
Sadržaj seminara fokusiran je na izlaganja g-ođe Roze Logar, direktorke Interventnog centra iz Beča, članice među-ministarske radne grupe za izradu austrijskog Zakona o nasilju u porodici i članice radne grupe Saveta Evrope za kampanju Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici (Iseljenje nasilnika – i šta onda ) i izlaganje g-đe Silvije Taler, sudije Suda u Beču i savetnice u Direktoratu za krivično zakonodavstvo u Ministarstvu pravde Austrije. Govor Silvije Taler.
U drugom (kraćem) delu seminara predstavljena je pravna praksa u Srbiji iz perspektive Okružnog suda u Beogradu izlaganjima sudija g-đa Zorana Delibašić i sudija g-đa Zorica Bulajić. Pažnja učesnika/ca usmerena je i na završnu reč/tekst Vanje Macanović iz Autonomnog ženskig centra, advokatkinje i koordinatorke projekta saradnje sa pravosuđem, koji je uključio listu nužnih budućih aktivnosti kako bi se unapredila praksa u Srbiji u pravcu koordinirane intervencije. Govor Vanje Macanović.
Gošćama iz Austrije upućena su brojna pitanja u vezi sa austrijskim modelom zaštite: o istraživanjima i evaluaciji efekata modela, programima zaštite za osobe sa posebnim potrebama (stare, bolesne, osobama sa invaliditetom i druge), ulozi lekara i pitanju profesionalne tajne, o psihološkom nasilju i načinima dokumentovanja i zaštite, o intervencijama i radu sa nasilnicima, posebno o radu sa onima koji izađu iz zatvora posle izdržane kazne, o principima saradnje vladinog i nevladinog sektora u ovoj oblasti.
Predlozi, za koje je dobijena široka podrška učesnika/ca seminara (anketni list), koje će Autonomni ženski centar u saradnji sa predstavnicama/ima relevantnih javnih službi pripremiti odmah nakon ovog seminara i uputiti relevantnim Ministarstvima uključili su sledeće:
Efikasna prevencija nasilja će koštati,
ali nasilje koje nije sprečeno, koštaće mnogo više.
Roza Logar
Autonomni ženski centar je 28. juna 2007. godine u sklopu kampanje Saveta Evrope Zaustavimo nasilje nad ženama u porodici organizovao Konferenciju Austrijski model intervencije u slučajevima nasilja u porodici. Austrijski Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i model intervencije preporučen je od Saveta Evrope i Evropske Unije kao model koji bi trebalo da slede sve države članice, zbog svojih inovativnih rešenja u uspostavljanju celovitog, koordinisanog sistema zaštite žrtava nasilja u porodici.
Cilj konferencije bio je zastupanje ideje o nužnosti izrade nacionalne strategije i povezanih procedura postupanja u oblasti zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Srbiji. Na konferenciju su pozvani donosioci odluka iz svih relevantnih ministarstava, Vrhovnog suda, Republičkog javnog tužilaštva, predstavnice/i Narodne skupštine, kao i predstavnici ključnih domaćih i međunarodnih agencija i organizacija koje su uključene u reformske programe u Srbiji. Pogledajte listu učesnika .
Zamenica ambasadora Republike Austrije, g-đa Ulrike Hartman, u uvodnoj reči je naglasila značaj konferencije u pogledu dva cilja - podizanja nivoa svesti društva da nasilje u porodici nije privatna stvar, i javne diskusije o jasnim zakonskim osnovama koje ženama daju šansu da se štite. Ona je naglasila da je implementacija zakona važna jer sistem čini efikasnim, te da bi trebalo obezbediti da preporuke ove rasprave stignu do donosilaca odluka. Zamenica šefa Kancelarija Saveta Evrope u Beogradu, g-đa Nadia Ćuk, naglasila je dva bitna aspekta ovog problema – da je on deo šireg konteksta koji se odnosi na poštovanje ljudskih prava i sloboda i da je nasilje u porodici drastično kršenje, čak poništavanje ovih prava, te da je ono rezultat još uvek nejednakih moći između muškaraca i žena koja vodi ka diskriminaciji unutar porodice i društva. Ona je napravila kratak pregled najvažnijih dokumenata Saveta Evrope koja upućuju na rodnu ravnopravnost i preporuke državama članicama u vezi sa načinima organizovanja aktivnosti protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Koordinatorka AŽC Programa razvoja dobrih praksi u oblasti nasilja u porodici, g-đa Tanja Ignjatović, podsetila je na značaj aktivnosti ženskih organizacija u oblasti politike i zaštite od nasilja u porodici nad ženama, naglašavajući odgovornost države za uspostavljanje sveobuhvatne strategije prevencije i zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Srbiji pozivanjem na standarde ljudskih prava. Govor Tanje Ignjatović.
Iskustva desetogodišnje primene austrijskog modela zaštite od nasilja u porodici predstavile su gošće iz Austrije, g-đa Silvija Taler, sudija i savetnica u Direktoratu za krivično zakonodavstvo u Ministarstvu pravde Austrije i g-đa Roza Logar, direktorka Interventnog centra u Beču, jedna od kreatorki Zakona i članica radne grupe Saveta Evrope zadužene za osmišljavanje i praćenje efekata kampanje. Sudija Taler je naglasila važnost odluka koje donosi zakonodavaca, za koje su neophodne pretpostavke: nasilje u porodici mora biti pitanje od javnog interesa; sprečavanje dela nasilja je stvar javne sigurnosti; dobra intervencija je brza intervencija; policija je glavni akter zaštite; žrtva ima pravo na zaštitu državnih službi.
Govor Silvije Taler
Gospođa Logar je navela da istraživanja potvrđuju da je nasilje nad ženama ozbiljan društveni problem koji uzrokuje masivnu psihičku, ali i ekonomsku i socijalnu štetu. Promena paradigme,tri ključna elementa austrijskog modela: iseljenje nasilnika i zabrana pristupa, zaštitu kroz građanskopravne privremene zaštitne mere i podršku za žrtve kroz koordiniranje intervencija službi, naglasila je važnost trećeg elemenat. U Austriji aktivnosti podrške i koordinacije obezbeđuju specijalizovane interventne službe. Pogledajte tekst Roze Logar, Iseljenje nasilnika – i šta onda? kroz realizaciju principa da žrtve mogu da ostanu u okruženju na koje su navikle, a učinioci moraju da idu, važan je društveni signal da se i nasilje u privatnom okruženju ne smatra privatnom stvari, već da je država spremna da interveniše, zaustavi nasilje i aktivno pomogne pogođenim licima. Navodeći
Učesnice/i konferencije imale/i su dodatna pitanja u vezi sa implementacijom austrijskog zakona i brojne komentare u vezi sa situacijom u Srbiji, posebno u odnosu na izmene i primenu zakona i individualne napore stručnjaka da razviju multi-disciplinarni i multi-sektorski model saradnje i pre formalnih zakonskih rešenja. Predsednica Vrhovnog suda, g-đa Vida Petrović Škero potvrdila je entuzijazam stručnjaka, pozitivne zakonske promene, aktivnosti nevladinih organizacija i pojedinaca u vladinim institucijama, ali je naglasila da smo u ovom trenutku na samom početku, da nedostaju sistemska rešenja, promena javne svesti, prihvatanje nulte tolerancije na nasilje u porodici, uspostavljanje boljih zakonskih rešenja i budžeta koji omogućava primenu zakona, a posebno specijalizaciju sudija i drugih stručnjaka i koordinaciju rada službi.
Preporuke donosiocima odluka na nacionalnom nivou obihvatile su nužnost:
- postojanja političke volje i jasnog političkog mandat za uspostavljanje svobuhvatne strategije prevencije i zapštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Srbiji;
- prihvatanja međunarodnih preporuka (posebno Preporuke (2002)5 Saveta Evrope) i poštovanja prihvaćenih međunarodnih obaveza (posebno Opšte preporuke br.19 iz UN Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena) u uspostavljanju celovite strategije i sistemskih rešenja u prevenciji i zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama;
- kreativno prilagođavanje modele dobre prakse iz drugih država specifičnim okolnostima u Srbiji;
- identifikovanje i uključivanje aktera u vladi, ministarstvima, institucijama i ženskim organizacijama sa dugogodišnjim iskustvom u pažljivo kreiranje politike i procedura u oblasti nasilja u porodici i nasilja nad ženama.
Gradska opština Lazarevac je osvojila drugo mesto u kategoriji Borba protiv socijalne isključenosti za projekat “Povežimo zajednicu ”, koji realizuje u partnerstvu sa Gradskim centrom za socijalni rad – Odeljenje Lazarevac i Autonomnim ženskim centrom. Dve ključne aktivnosti koje su doprinele povezivanju profesionalaca u zajednici: