Prema poslednjim informacijama iz medija došle smo do saznanja da je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, donelo odluku da će uslugu nacionalnog SOS telefona od januara 2019. godine pružati Zavod za zaštitu odojčadi i dece[1]. Ova vest o odluci Ministarstva usledila je nakon dva poništena[2] i jednog neuspelog konkursa[3] za uspostavljanje nacionalnog SOS telefona.
Tražimo da Ministarstvo obrazloži zašto se pružanje usluge nacionalnog SOS telefona poverava pružaocu usluge koji nikada nije pružao ovu specijalizovanu uslugu, niti ima ekspertizu u pružanju te usluge? Zbog čega se pored već postojećih licenciranih pružaoca usluge SOS telefona[4], pružanje ove usluge (suprotno Zakonu o socijalnoj zaštiti)[5] poverava nelicenciranom pružaocu? Dokle će Ministarstvo nastaviti sa ignorisanjem rada i ekspertize ženskih nevladinih organizacija koje u Srbiji pružaju uslugu SOS telefona od 1990. godine? Da li Ministarstvo zna da je ovakvo delovanje suprotno članovima 22. i 9. Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici[6] (koju je Srbija ratifikovala), kojim se obavezuje da obezbedi specijalizovane usluge i da prepozna, podstiče i podržava rad nevladinih organizacija u borbi protiv nasilja nad ženama?
Podsećamo da je proces uspostavljanja nacionalnog SOS telefona dug više od godinu dana, da smo tokom tog perioda nebrojeno puta reagovale upozoravajući Ministarstvo na nejasnoće, nezakonitost i nepravilnosti konkursa. Neozbiljnost ovog procesa, lutanja u tome na osnovu kog zakona se raspisuje konkurs, šta je predmet finansiranja, postavljanja licence kao uslova za prijavu na konkurs u momentu kada nije postojala ni procedura licenciranja za uslugu SOS telefona, namera da se odlukom Vlade suspenduje član jednog zakona, te najava da će pružanje usluge biti povereno nelicenciranom pružaocu bez ekspertize, dovode u sumnju razumevanje i sposobnost Ministarstva da implementira zakon(e) i međunarodne standarde i uspostavi zakonitu uslugu nacionalnog SOS telefona.
Posledice ministrove neodgovornosti i neznanja mogu da uskrate mogućnost ženama sa iskustvom nasilja da dobiju podršku od specijalizovanih ženskih organizacija u poverljivoj formi, koje su uvek na njihovoj strani, koje veruju u njihovo iskustvo, aktivno ih slušaju, brinu o njihovom doživljaju bezbednosti, podržavaju njihovu samodeterminaciju i slobodu da odlučuju o svom životu[7]. Ako se usluga nacionalnog SOS telefona poveri javnoj službi kojom upravlja država, žene neće imati alternativu, a ni garanciju za anonimnu, poverljivu uslugu.
Apelujemo na Vladu Republike Srbije, Potpredsednicu Vlade Republike Srbije i Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost, Ministarstvo pravde, Ministarstvo finansija i zahtevamo da se zaustavi samovolja ministra i pokušaji korupcije.
Tražimo da se ministar i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja striktno pridržavaju zakona i standarda propisanih za obezbeđivanje usluge nacionalnog SOS telefona[8].
Organizacije članice
Mreže Žene protiv nasilja
- Impuls Tutin
- ...IZ KRUGA – VOJVODINA,
organizacija za podršku ženama s invaliditetom Novi Sad - Udruženje žena Femina Smederevska Palanka
- Oaza sigurnosti Kragujevac
- COC ženski centar Novi Sad
- Udruženje Romkinja „Osvit“ Niš
- Žene za mir Leskovac
- Udruženje žena Peščanik Kruševac
- Atina Beograd
- Odbor za ljudska prava, SOS telefon Vranje
- Ženski centar Užice
- Akcija protiv trgovine ljudima ASTRA
- Viktimološko društvo Srbije Beograd
- Udruženje Fenomena Kraljevo
- Centar za prava žena u Vršcu
- SOS telfon za žene i decu žrtve nasilja Vlasotince
- Kulturni centar DamaD Novi Pazar
- Ženska alternativa Sombor
- Autonomni ženski centar Beograd
U ime potpisnica
Autonomni ženski centar
Slobodanka Macanović
___________________________
Zakonska zastupnica
Tiršova 5a, 11 000 Beograd
Telefon: 011/26 87 190
E-mail: dobre_prakse@azc.org.rs
[1] 20.12.2018., Zašto Srbija i dalje čeka na nacionalni SOS telefon, Al Jazeere Balkans. Dostupno na: http://balkans.aljazeera.net/video/zasto-srbija-i-dalje-ceka-na-nacionalni-sos-telefon (pristupljeno 25.12.2018.)
[2] Odluka kojom je poništen prvi konkurs dostupna je na: https://bit.ly/2rVP7n6 (pristupljeno 25.12.2018.), Odluka o poništavanju drugog konkrusa: https://bit.ly/2V37rIq (pristupljeno 25.12.2018.).
[3] Odluka kojom se obustavlja konkurs dostupna je na: https://www.minrzs.gov.rs/files/obustavljanje_konkursa.pdf (pristupljeno 25.12.2018.).
[4] Spisak licenciranih pružaoca usluge SOS telefona za žrtve nasilja dostupan je na internet stranici vašeg Ministarstva: https://www.minrzs.gov.rs/usluge-socijalne-zastite.html (pristupljeno 25.12.2018.)
[5] U čl.64 Zakona o socijalnoj zaštiti navodi se da se „usluge socijalne zaštite nabavljaju od pružaoca usluge koji je za to licenciran“. Zakon o socijalnoj zaštiti ("Sl. glasnik RS", br. 24/2011)
[6] Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici dostupna je na: https://www.womenngo.org.rs/images/pdf/Convention_Serbian.pdf.pdf (pristupljeno 25.12.2018.).
[7] Vrednosti i principi Mreže ŽENE PROTIV NASILjA: https://www.zeneprotivnasilja.net/o-nama/vrednosti-i-principi (25.12.2018).
[8] Pre svega u smislu sledećeg: Zakon o potvrđivalju Konvencije Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici („Službeni glasnik RS – Međunarodni ugovori“, broj 012/13), Zakon o socijalnoj zaštiti ("Sl. glasnik RS", br. 24/2011), Zakon o javnim nabavkama ("Sl. glasnik RS", br. 124/2012, 14/2015 i 68/2015), Pravilnik o bližim uslovima i standardima za pružanje usluga socijalne zaštite ("Sl.glasnik RS", br. 42/2013 od 14.5.2013. godine), Pravilnik o licenciranju organizacija socijalne zaštite(,"Sl.glasnik RS", br. 42/2013 od 14.5.2013. godine).