Koalicija PrEUgovor organizovala je tokom 24. i 25. aprila studijsku posetu Hagu kojoj je prisustvovala i Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra. U okviru posete govorilo se na teme vladavine prava i uticaja evropskih integracija na reforme u oblasti poglavlja 23 i 24.
Članice i članovi Koalicije posetili su holandsko Ministarstvo pravde i bezbednosti i Ministarstvo spoljnih poslova, kao i ambasadu Srbije u Holandiji gde je bilo reči o stavu Holandije prema Srbiji i pravcu delovanja u pregovorima o članstvu u Evropskoj uniji.
Dodatno, Vanja Macanović je u okviru studijske posete posetila Sklonište za žene u Hagu gde je razgovarala sa koordinatorkom Skloništa o njihovom načinu rada i podršci koju imaju od grada (Hag godišnje izdvoji 3 miliona evra za rad više Skloništa i pratećih usluga socijalne zaštite). Sklonište u Hagu ima preko 100 zaposlenih na 24 kreveta u Sigurnoj kući na poznatoj adresi,šest stanova na tajnim lokacijama za visoko rizične slučajeve, Sklonište za stare i Sklonište za beskućnike (jedinstvena organizacija Skloništa u Hagu je nastala udruživanjem više organizacija koje su vodile različite tipove Skloništa). Kako u Holandiji ne postoje CSR, zaposlene socijalne radnice u Sigurnoj kući obavljaju većinu poverenih poslova socijalne zaštite kada su u pitanju žene žrtve nasilja, među koje spada i organizovanje razgovora sa njihovim nasilnim partnerima i pokušaj pregovaranja oko najoptimalnijeg modela viđanja mal.dece (osim u visoko rizičnim slučajevima). Žene sa decom mogu da ostanu u Sigurnoj kući do godinu dana, tokom kojih dobijaju podršku da apliciraju za socijalne stanove u koje se nakon toga sele ako odluče da napuste nasilnog partnera.
Takođe je posetila Savet Žena Holandije (Dutch Women's Council), krovnu mrežu ženskih organiyacija u Holandiji, gde joj je predočeno da je situacija za ženske organizacije u Holandiji lošija nego što je bila ranije. Ministarstvo obrazovanja izdvaja sve manje sredstava za njihov rad, dok su ranije imale značajnu finansijsku podršku od strane države za svoj rad (core support), ta podrška danas izostaje. Država je tražila da se organizuju u konzorcijume organizacija po temama i sada dobijaju sredstva isključivo za rad na tim temama. Holandija nema predviđene kvote za manje zastupljeni pol u Parlamentu, što za posledicu ima mali broj narodnih poslanica u Parlamentu Holandije. Ova država se takođe suočava sa malim brojem žena u upravnim odborima velikih preduzeća i generalno na pozicijama odlučivanja. Podaci u Holandiji pokazuju da je oko 40% zena ekonomski zavisno od svojih partnera zbog toga što ili ne rade ili rade na poslovima sa nepunim radnim vremenom. Nezaposlenost u Holandiji je oko 3%, te je za žene žrtve nasilja, ako se odluče da se vrate na tržište rada, lakše naći posao. Većina zaposlenih u Holandiji radi po ugovorima na godinu dana, a ugovori na neodređeno vreme više ne postoje. Ženske organizacija smatraju da je porazno da su stavovi prosečnih Holanđana u vezi sa problemom nasilja prema ženama i dalje veoma tradicionalistički, što je pokazalo njihovo poslednje istraživanje objavljeno pre dva meseca.