Biljana Kašić
ŽENE I POLITIKA MIRA
25. do 28. listopada 1996.
ŽENE,
POLITIKA MIRA I PREKORAČIVANJE GRANICA
Iako je naizgled bilo sve u redu,
situacija se pred sam dolazak naših prijateljica iz Beograda, Sandžaka, Vojvodine,
Kosova, Crne Gore, Istočnog Jeruzalema... dinamizirala. Posve neizvjesno,
višelocirano mjesto izdavanja dozvola za ulaz. Države imaju ulaz kod Terezinog
polja, ili zračnih luka ili... 23. i 24. listopada 1996. Višednevni telefonski
kontakti, razgovori s veleposlanstvima, načelnicima policija i pograničnih
službi... One i mi smo odlučile da krenu na put, jer “granice” smo mi sve već
odavno prekoračile. Neobične ili “čudesne” ženske veze u posve ozbiljnim
službama sustava pomažu nam. Dok je V. čekala još noć i nekoliko dnevnih sati u
hotelu pri granici s Hrvatskom, J. je čekala na aerodromu u Izraelu. Nju nije
pustila izraelska policija sigurnosti, iako ju je čekala viza na zagrebačkom
aerodromu. V. stiže dan poslije uz žensku intervenciju na visokoj političkoj
razini. Izraelka D. svojom ženskom intervencijom pokušava J. dovesti na ženski
međunarodni forum. Aktivistkinju J. koja s njom u životnom programu gradi
Jerusalem Link. Grad s jednom izvjesnom i više nepostojećih država. No, štrajk
na izraelskom aerodromu biva, ironije li, posljednja točka zastoja.
Protestiramo. J. će biti s nama u knjizi koju pripremamo. J. je bila zapravo s
nama. Tog dana Nadia nije mogla stići iz Grčke zbog problema s avionskom
kartom, tog dana je Rada putovala iz Pariza dvadesetidva sata u komadu. Jedna
druga Rada govori na velikoj kulturnoj fešti u New Yorku u korist podrške
ženama - žrtvama rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nekoliko dana ranije
je Katarina iz Centra za mir i nenasilje iz Osijeka radila na obnovi povjerenja.
Vukovar.
ŽENE
ZAJEDNO U RIBNJAKU
120 žena iz dvadesetidvije zemlje
svijeta. Okupljamo se već od osam sati. Studentice Centra za ženske studije,
aktivistkinje iz Ree i Profoze, aktivistkinje iz Centra za žene žrtve rata,
Autonomne ženske kuće Zagreb i kuće Rosa. I B.a.B.e. I mirovnjakinje iz Rijeke,
Osijeka, Pakraca, Pule, Belog Manastira, i borkinje za ljudska prava iz Poreča,
Belfasta, Barcelone.., i nama važne žene iz Medike, i feminističke teologinje,
i predstavnice organizacija Women for Mutual Security i WILPF-a i War Resisters
International-a, i naše prijateljice iz Kvinne till Kvinne i Sukaine i
podržavateljice iz Zuericha i Beča, Moskve i Berlina.. I prijateljice iz
Autonomnog ženskog centra iz grada B. Žene iz osamdesetak gradova u ambijentu
jesenjeg Ribnjaka u središtu grada Z. Zajedno teoretičarke mira, mirovnjakinje,
feministkinje. S nama i poneke članice političkih stranaka.
Tirkiznozeleni plakati. Žene u svojim
spiralnim mirovnim krugovima. Susrećemo se na majicama, u programima, u glasovima,
u prepoznavanjima, u Ženama u crnom i Staši.. Sve smo uzbuđene. I naše
prevoditeljice koje su same mirovnjakinje i feministkinje. Počele smo s
protestom i uzbuđenjem, završile s gotovo istim uzbuđenjem. Kako nositi
emocionalnu odgovornost o kojoj govori Staša.
ŽENSKO
KULTURNO PROSTIRANJE
U prostoru od staklenih prozora od
jesenjeg lišća žene su izlagale mirovne poruke u svicima kartona i neobične “home made” ogrlice & torbice (
Otvorena Vrata - Split), viseće patchwork-
krpene slike u čudesnim bojama i motivima
(Arijadna - Rijeka), umjetničke proizvode (Rea), džemove nastale u
pustopoljnim prostorima dalmatinske zagore, majice s porukama mira, oslikane
marame, materijale budućih snovitih projekata (Seka)... Izložena je i Kultura laži Dubravke Ugrešić. Plakati
Žena u crnom, mirovni plakati, poruke ulančane ovih godina rasute po stolovima.
Za vizualni identitet Foruma zaslužna je
Sanja I; za kulturu prehrane zaslužna Željka J. 25. listopada slušamo Dunju
Knebl u “Dubravci”, 26. listopada - Ivanu Lang i Doru Pejačevic izvode
glazbenice iz Ars Viva. Nerina izvodi svoj za ovu prigodu kreiran plesni
performance “Makidada”, a Elvira Happ priređuje nam moćčudesnih udaraljki.
hvala vam što ste bile s nama