Zorica Mršević

AUTONOMNE ŽENSKE GRUPE U ISTANBULU

 

U Istanbulu je od 7. do 12. februara 1996. održana "Project partners" konferencija u organizaciji hamburškog Frauenanstiftung-a. To je bila prilika da se učesnice upoznaju sa radom nekih lokalnih grupa istanbulskih žena. Očekivale smo folklorne ili religiozne grupe i sve u svemu malo ili nimalo feminizma. Otkrile smo Žensku biblioteku, Sklonište, ženski nedeljni list, ali i činjenicu da su ženski problemi svuda isti, motivi i inspiracije u samoorganizovanju slični, dok su putevi realizacije i organizacije ženskih grupa tipični, ali i unekoliko lokalno specifični.

 

Ženska biblioteka i informativni centar

Poznato je da žene u Turskoj, kao i žene širom sveta imaju, zbog obrazovanja i društvenih oganičenja, manje mogućnosti od muškaraca da se samoizraze, da pišu o svojim životima i da prenesu svoja iskustva narednim generacijama. To su bili polazni motivi za osnivanje ženske biblioteke u Istanbulu. Osim tih osnovnih polaznih činjenica, namera osnivačica je bila i da se olakša naučni rad o ženama, da se obezbedi dokumentovanje i organizovanje multimedijalne akumulacije podataka vezanih za žene. Poznato im je bilo i iskustvo osnivačica ženskih biblioteka u Londonu, Parizu, Amsterdamu, Berlinu, Sidneju, Kembridžu (USA) i drugim gradovima, sa kojima su takođe želele da ostvare i neposrednu razmenu informacija i komunikaciju. Ti ciljevi su konačno realizovani osnovanjem u Istanbulu Ženske biblioteke i Informativnog centra 14. aprila 1990.

U osnivačkom dokumentu biblioteke navedena je težnja: "...da se upozna ženska prošlost, da se te informacije prezentiraju na organizovan način onima koji se bave istraživanjima danas, i da se sačuvaju brojna dokumenta današnjeg doba za buduće generacije."

Ta prva i za sada jedina Ženska biblioteka i informativni centar u Turskoj, radi u kvartu Fanar, u jednoj renoviranoj istorijskoj zgradi za koju se pretpostavlja da je pre više vekova bila zgrada pravoslavnog ženskog manastira. Biblioteka, koja je u vreme otvaranja imala samo 100 knjiga na policama, za tri godine narasla je do 3000 naslova, knjiga koje su pisale žene ili o ženama. Tu su i preko 100 časopisa i hiljade isečaka, članaka i dokumenata. Sama činjenica postojanja takve jedne biblioteke tih dimenzija koja je otvorena za javnost, dovoljan je dokaz o postojanju interesovanja za žensku tematiku u Turskoj, čemu su doprineli napori mnogih koje su investirale svoj rad, vreme, materijalna sredstva. Biblioteka je takođe dokaz postojanja veoma plodne saradnje između istanbulskih gradskih vlasti i raznih fondacija koje je finansiraju. Osnivačice Biblioteke su poznate turske književnice, kritičarke, univerzitetske profesorke, prevoditeljke, istraživačice. Biblioteka je otvorena za javnost ponedeljkom, subotom i nedeljom od 13 do 19 časova, a utorkom, četvrtkom i petkom radi ceo dan od 10 pre podne do 7 uveče. Ne radi samo sredom i za vreme državnih praznika.

Trenutno raspolaže sa 4 hiljade knjiga kompjuterski obrađenih po imenima autora, po naslovima i tematici. Sve knjige su izložene na otvorenim policama. Za sada su podeljene na one koje se mogu koristiti samo u prostorijama biblioteke i one koje se daju na nošenje članovima biblioteke kući. Trenutno vode diskusiju o tome da se ta praksa ukine, zbog velikog i nepovratnog rastura vrednih knjiga. Najverovatnije će ubuduće knjige biti na raspolaganju samo u prostorijama biblioteke uz mogućnost fotokopiranja.

Periodika se sastoji između ostalog i od 40 vrednih kompleta otomanske periodike (tzv. "Žuta kolekcija") o temama koje se odnose na žene, koja je izlazila u periodu od 1867 i 1928 godine koji su, bilo kao originali, bilo kao fotokopije prikupljena iz mnogih arhiva i biblioteka u i izvan Turske. Tu je i preko 60 naslova ženskih časopisa koji se izdati od 1928 godine, i koji su štampani novom turskom latinicom.

"Siva kolekcija" sadrži statute i osnivačke akte svih turskih ženskih organizacija, tekstove sa panel diskusija, neobjavljene tekstove, kao i sve informacije koje se odnose na žene, kao što su statistike, dokumentacija, (47 kutija-oko 5 m materijala).

"Specijalna kolekcija" sadrži lična dokumenta, sećanja, objavljene i neobjavljene radove žena, koji se čuvaju kao posebne kolekcije, koje su dobijene uglavnom od donatora a namenjene su produbljenom istraživačkom radu (ima 27 kutija i 8 dosijea-ukupno 4 metara materijala).

Redovno primaju oko 80 stranih časopisa. Imaju i oko 400 članaka pisanih na turskom engleskom, francuskom ili nemačkom jeziku iz oblasti ženskih studija. Posebno interesantan je preskliping članaka, intervjua i tekstova iz dnevne štampe, nedeljenika i mesečnih novina koji se sistematski skupljaju od osnivanja biblioteke 1990, pri čemu sadrže i isečke iz ranijeg perioda. Odnose se na ženske aktivnosti, ličnosti i teme vezane za žene iz Turske i iz celog sveta (83 kutija – oko 9 metara materijala).

Vizuelna arhiva je pokrenuta od osnivanja biblioteke sa istom namerom da sačuva materijal iz doba otomanskog perioda do današnjih dana. Trenutno vizuelna arhiva ima oko hiljadu slajdova, 250 fotografija, crno belih ili u boji, poštanske karte, 15 video filmova, 97 audio-traka i oko 300 domaćih i inostranih plakata vezanih za žensku tematiku. Iz ove kolekcije se razvija ženska umetnička dijateka čije je pokretanje već uspešno okončano.

Ženska biblioteka organizuje i druge aktivnosti, kao što su predavanja iz oblasti ženskih studija, koncerti umetnica, a jedna prostorija je namenjena izložbama umetnica, koje se smenjuju dvonedeljno. Tu se održavaju i razne konferencije, domaći i međunarodni simpozijumi i skupovi, radionice i instruktaže, koje se organizuju prema potrebama a vezani su za žensku tematiku.

Osim nekoliko tipičnih bibliotečkih izdanja, saradnice Ženske biblioteke u Instanbulu izdaju i vrlo atraktivan ženski kalendar visokog sadržinskog i grafičkog nivoa. Prva ženska kalendarica izdata je 1991. sa tematikom "Slikarke", sledeće godine kalendarica je bila posvećena "Fotografkinjama", 1993. "Ženama na filmu", a 1994. "Keramičarkama". Kalendarica za 1995. sadržala je presek zbirki istanbulske ženske Biblioteke, a ovogodišnja kalendarica posvećena je ženama u Instabulu (Istanbul ve Kadin), kao prateći materijal za svetsku konferenciju Habitat koja će se održati u Istanbulu.

Adresa:

Women'’s Library and Informative Center

Fener Mahallesi, Fener P.T.T.'’si yam (tarihi bina)

Halic – 34220 Istanbul

fax: 90-212-523-74-08

 

 

LjubiČasti krov – Fondacija za Žensko skloniŠte – Mor Čati

Prema iskustvu turskih feministkinja, nasilje nad ženama u porodici je najrasprostranjeniji oblik uspostavljanja kontrole nad njima. To je oblik nasilja koje se u društvenom smislu u Turskoj smatra "legitimnim", odobrenim i u okvirima granica onoga što se naziva "uobičajenim". Po rezultatima jednog turskog istraživanja (obavljeno 1987) svaka četvrta žena u Turskoj je redovno tučena ili od strane muža ili nekog drugog muškog člana porodice. Turske žene su se konačno odlučile na energičnu akciju pokretanja kampanje za žensku solidarnost protiv nasilja prema ženama, podstaknute jednom nepravednom sudskom odlukom. Naime, tom odlukom sudija je odbio da razvede trudnu ženu-žrtvu nasilja, citirajući dobro poznatu tursku poslovicu da bi opravdao svoju presudu: "Žene nikada ne treba da budu bez deteta u materici i biča na leđima". Ta kampanja koja je okupila znatan broj žena i značajnu podršku posle "Ženskog marša" održanog maja 1987, nastavljena je kroz događaje kakvi su Kariye festival u oktobru 1987 i formiranje mreže ženske solidarnosti.

Ideja o formiranju skloništa za zlostavljane žene rodila se u procesu te kampanje. Konačno, maja 1990. grupa koja je obuhvatala profesionalke i feministkinje, okupila se u Fondaciji sa ciljem da obezbedi sklonište i zaštitu za žene koje su bile podvrgnute nasilju u i izvan porodice. Fondacija je prvo radila kao vrsta savetovališta i SOS telefona. U tom periodu, kroz Mor Čati ženama je pomagano da prihvate alternativni i novi životni stil u atmosferi solidarnosti i podrške. Mor Čati pomaže ženama da se oslobode osećanja krivice i straha, ukazivanjem da ta osećanja proizilaze iz ženskog sopstvenog prihvatanja nasilja nad ženama kao legitimnog. To je način na koji Mor Čati žene nastoje da razviju žensko samopouzdanje i samopoštovanje.

Prvi konkretan korak je bilo otvaranje Savetovališta i Centra za žensku solidarnost. Mor Čati je autonomna, nevladina ženska organizacija. Mor Čati je u novembru 1990. otvorila Savetovalište i Centar za solidarnost sa ženama-žrtvama nasilja koji pruža različite usluge i aktivnosti.

Mreža volonterske soldarnosti: Grupa uvežbanih volonterki je odgovorna za dobrodošlicu i prihvat žena koje su podvrgnute nasilju, dajući im podršku u nalaženju rešenja njihovih problema, pridružujući im se kada je to neophodno pri odlasku u policiju, da ispune krivičnu prijavu, u bolnicu na pregled, i sl. Mreža solidarnosti obezbeđuje dnevnu službu, od 12 do 6 popodne, osim nedeljom.

Psihološko savetovalište

Psihološka pomoć je neophodna da bi žene mogle da prevaziđu osećaj bespomoćnosti, krivice, sramote i stalnog straha i takođe da shvate da postoje alternativni načini života za njih i da steknu samopouzdanje.

Pravno savetovalište

Pravno savetovalište je od suštinske važnosti za žene koje trpe nasilje, jer je malo njih koje poznaju svoja prava i umeju da ih ostvare. Kvalifikovane volonterke pružaju pravne savete i pomoć svim ženama koje im se obrate za takvu vrstu pomoći.

Savetovalište za nalaženje radnog mesta

Žene is Mor Čati-ja takođe obezbeđuju savete u pogledu pomoći ženama da nađu radno mesto, pohađaju kurseve za profesionalno osposobljavanje i traže mogućnosti zaposlenja dok se pripremanju za počinjanje svoga novog života.

Obuka u samosvesnosti

Žene is Mor Čati-ja organizuju takođe i časove na kojima uče žene kako da izraze svoju ljutnju i osećanja, kako da kažu "ne", kako da izraze svoje potrebe i želje i da ostvare samozaštitne metode i strategije. One takođe organizuju diskusione grupe gde žene mogu da razgovaraju o sopstvenim problemima, razmenjujući svoja iskustva i nalazeći zajedno životna rešenja tih situacija. One organizuju sastanke, seminare, video predstave i neformalne skupove, da bi informisale žene o njihovim pravima. Ti sastanci takođe pružaju ženama informacije u pogledu procedura traženja lekarske pomoći, obraćanja policiji, sudovima i javnim tužilaštvima, kada su suočene sa nasiljem.

Aktivnosti

Mor Čati ima dve telefonske linije "900" na kojima pružaju podršku ženama koje se suočavaju sa nasiljem i promovišu postojanje same Fondacije.

Glavni cilj:

Obezbeđivanje skloništa za pretučene žene. Pored pružanja podrške i savetovališta ženama u Centru, formirano je i sklonište koje pruža zaštitu i sigurno mesto svim ženama koje su izložene nasilju u i izvan svojih domova. Otkako je otvoren Centar novembra 1990, otprilike 60 žena nedeljno je tražilo sklonište. Zahtevi za pomoć te vrste dolazili su kako od žena iz Istanbula tako i od onih koje žive izvan njega. Februara 1992, zahvaljujući donacijama dobijenim uglavnom od strane švajcarskih ženskih grupa, žene iz Fondacije su kupile jednu trospratnu zgradu, inače istorijski spomenik drugorazrednog značaja, u azijskom delu Istanbula. U junu 1994. bile su u stanju da završe renoviranje zgrade. Juna 1995. otvoreno je sklonište sa kapacitetom za 80 žena i 20 dece. Od tada su u stanju da omoguće ženama koje trpe nasilje smeštaj. Po otvaranju skloništa suočile su se sa ogromnom potrebom za dodatnim finansijama, moralnom i volonterskom podrškom.

Do sada su dobro sarađivale sa policijom u pogledu zaštite skloništa od ataka nasilnika. U ekstremnim slučajevima vrlo upornih i opasnih nasilnika, smeštaju ženu u tzv. državne institucije, zgrade koje finansira država za žrtve nasilja, kojih ima oko 6-7 i koje su još bolje zaštićene od strane organa vlasti. Žene ostaju tri meseca najviše, a u posebno teškim slučajevima taj period može da se produži za još jedan, pa još dva meseca, dakle ukupno još jedanput tri meseca. Tamo radi 8 žena, što stručnjakinja, što volonterki. Morale su i da promene uslove prijema, jer gotovo sve žene koje tamo dođu imaju decu. Uglavnom su do sada uspevale da žene obuče za neke poslove, da im nađu radna mesta ili da ih uključe u neki biznis.

Adresa:

Cumhuriyet Caddesi

Fransiz Hastahanesi Sok. Ozbakir Ishani

3/2 Harbiye 80600 Istanbul/Turkey

fax: 90-212-231-68-72

 

 

Pazartesi – Ponedeljak, istanbulski Ženski
magazin

Pre tri godine grupa turskih feministkinja osnovala je ženski magazin u Istanbulu. Dobio je naziv Ponedeljak, ili na turskom Pazartesi. Izlazi jednom mesečno u tiražu od 5000 i prodaje se po 50 000 turskih lira (nešto više od 1 nemačke marke) po primerku. Pazartesi je pre svega zabavni magazin. Ali žene okupljene u redakciji vode i takvu uređivačku politiku orijentisanu na položaj žena, uz pokušaje da se na duhoviti način kritikuje patrijarhat, nasilje nad ženama, položaj žena u porodici, na radnom mestu i sl. Pokušavaju da kroz informacije ponude ženama oružje za svakodnevnu borbu za promenu svojih života. Stalne čitateljke iz raznih gradova Turske postaju prvo organizatorke klubova čitateljki Pazartesija u svojim sredinama, a zatim i aktivne saradnice. Pazartesi se štampa na tridesetak stranica teksta na običnoj novinskoj hartiji, ali sa dosta fotografija u boji, karikatura i drugih grafičkih priloga koji celom listu daju vrlo privlačan izgled. Uređuju ga četiri žene, Azuman, Ajše, Filiz i Nesrin. Imaju i sjajne ilustratorke/karikaturistinje, Ranu i Remizu. U februarskom broju duplerica je posvećena problemima turskih lezbejki. Osim analize društvene situacije lezbejske egzistencije, donose i tri opširna dijaloška intervjua sa Minom, Meralom i Serom, što su pseudonimi iza kojih se krije jedna nastavnica, jedna umetnica i jedna službenica, koje iznose svoje probleme u vezi sa okolinom, komunikacijom, zatvorenošću i sl. Donose i priloge o ženskom sportu u Turskoj od kojih su najpoznatiji tekwando (borilački sport), odbojka i fudbal. Žene okupljene oko redakcije Pazartesija neće da budu centar feminizma u Turskoj, jer to ne smatraju dobrom politikom. Od problema sa kojima se susreću, trenutno su im najteži tri sudska spora, uglavnom zbog sadržaja objavljenih tekstova. Navode još i to da nemaju uvek dovoljno životnih primera za sve probleme koje žele da obuhvate.

Adresa:

Pazartesi, Sehit Muhtar Cadesi, 60/5

Talimhane, Taksim, Istanbul

fax: 90-212-256-28-59