Alison Vebster

LEZBEJSKA TEOLOŠKA
KRITIKA

Prevela Slavica Stojanović

 

 

Zahvalna sam organizatorkama ovog skupa što su me pozvale da vam govorim o lezbejskim pitanjima, jer se zaista retko događa da se lezbejska seksualnost pominje na ovako velikim ekumenskim skupovima. Postoji "dinamika ćutanja" o lezbejskoj seksualnosti u kontekstu crkve i ja ću u to detaljnije ići na radionici koju držim ove nedelje.

Sada imam otprilike petnaest minuta da vam skiciram šta ja mislim pod kritikom koju lezbejske teološkinje uvode u hrišćansko poimanje čoveka. Posebno, šta znači biti otelovljeno seksuano biće. Jasno da je nemoguće iscrpno govoriti za ovako kratko vreme, ali nadam se da ću naznačiti neke teme o kojima kasnije možemo da diskutujemo.

Prvo nekoliko reči o sebi. Vaspitavana sam u okviru metodističke crkve u Britaniji. Kao učenica zainteresovala sam se za teološke teme, a zatim sam studirala teologiju. Pre deset godina sam diplomirala i od tada sam radila u oblasti obrazovanja u različitim ekumenskim organizacijama. Možda je u ovom kontekstu najznačajnije da kažem da sam četiri godine radila u jednoj ekumenskoj grupi koja je imala za cilj da promoviše, u okviru britanskih crkava, kreativnu i konstruktivnu javnu raspravu o seksualnosti. Što nije bilo lako! Izjašnjavam se kao lezbejka i živim kao partnerka sedam godina s jednom ženom. Ona se pre više godina školovala da bude sveštenica u anglikanskoj crkvi. Bila je darovita i perspektivna studenkinja, ali kada je diplomirala, nije dobila posao zato što je odbila da prikrije da voli jednu ženu i da želi sa njom da deli život.

Kroz interesovanje i rad u oblasti teologije i seksualnosti i kroz lično iskustvo u prepoznavanju i razumevanju sopstvene seksualnosti, došla sam do ideja koje ću vam sad izložiti o značaju lezbejstva za teologiju i za crkveni život.

Verujem da je najvažnije to što lezbejska seksualnost ide pravo u srž ključne hrišćanske ideje koja je, mislim da neću pogrešiti, postala važna u svim veroispovestima. To je ideja muško-ženske KOMPLEMENTARNOSTI. Pod tim mislim na tvrdnju da su muško i žensko, muškarac i žena "stvoreni jedno za drugo" , to jest, oni su polovine jedne celine i postaju potpuno ljudsko biće samo jedno uz drugo.

Ma šta verujemo da su potencijalno pozitivni aspekti ove ideje, u hrišćansvu se ona, naročito u moderno doba, razvila kao opresivna.

Kao prvo, iskorišćena je da bi se uspostavili veoma demagoški stereotipi o tome šta znači biti muško, a šta znači biti žensko. A u crkvama je muškarac taj koji zadržava pravo da definiše i jedno i drugo. Ljudske osobine su raspolućene – polovina je pripisana muškarcima a polovina ženama – sa tačno određenim ulogama. To je pozadina tvrdnje da su muškarci i žene "jednaki ali različiti". I naravno, iza toga obično stoji prikrivena zamisao da oni, zapravo, uopšte nisu isti!

Kao drugo, ta ideja je iskoišćena da se izgradi jedan veoma skučen model etike odnosa. Muškarac može da bude u odnosu sa ženom u okviru heteroseksualnog braka i to je jedino prihvatljivo izražavanje seksualnosti. Neke hrišćanske veroispovesti dodaju i celibat, ali malo je njih koje ozbiljno gledaju na celibat kao na zadovoljavajuće i prihvatljivo izražavanje seksualnosti u modernom kontekstu.

Lezbejsko iskustvo predstavlja duboku kritiku ideala komplementarnosti, jer ono kaže da žena može da bude u odnosu sa drugom ženom i da žena može da voli drugu ženu, a da odnosu koji iz toga prozlazi ništa ne nedostaje ni u kom smislu, već da predstavlja "izvor ljubavi". Zato mnoge od nas lezbejki doživljavamo ideju komplementarnosti, onako kako se ona manifestuje u hrišćanskoj teologiji, kao kletvu. Kletvu koja obezvređuje naše najdublje odnose i dovodi u pitanje mogućnost da se bude i lezbejka i hrišćanka.

Pošto predstavlja veliku pretnju važećem dominantnom hrišćanskom modelu seksualnosti, lezbejsko iskustvo je ućutkano u hrišćanskim zajednicama. Kasnije možemo govoriti o tome na osnovu koje dinamike funkcioniše takvo ućutkivanje. Ali, fukcioniše, verujte mi. Bilo mi je veoma interesantno to da su sve žene, lezbejke koje su dale svoje priloge za moju knjigu Pronađena želja: žene, hrišćanstvo i seksualnost, pre dve godine objavljenu, govorile o ćutanju i nevidljivosti lezbejstva i da su ćutanje i nevidljivost štetili njihovom razvoju razumevanja samih sebe i svoje seksualnosti. A za slučaj da mislite kako se moderno društvo, barem na Zapadu, na tom planu jako poboljšalo, moram da kažem da žene koje su u toj knjizi imaju raspon godina od 20 do preko 60. Izgleda da se stvari nisu toliko promenile kao što možda mislimo.

Ali nije samo lezbejsko iskustvo ućutkano kletvom komplementarnosti. U svojoj knjizi Strastvena nežnost: feministička teologija i prijateljstvo, Meri Hant (Mary Hunt) ispituje kako su sve kroz istoriju ženska prijateljstva trivijalizovana, minimalizovana i kako je izvrtan smisao ženskog prijateljstva; kako načini mišljenja i jezik oko nas obeshrabruju da se ceni prisustvo žene kraj druge žene. A ipak, uprkos svim tim pritiscima, ženska prijateljstva ostaju moćna i jaka. Mnogim ženama su najdragoceniji odnosi, koji im u nekim slučajevima bukvalno omogućavaju da prežive, odnosi sa ženama. Bilo da su žene lezbejke ili heteroseksualne. Zar nije onda čudno što su ti odnosi retko glavna tema teoloških razmišljanja, da se o ženskim odnosima retko razmišlja kao o primerima ispravnih odnosa u hrišćanskoj seksualnoj etici? Muško prijateljstvo je proslavljeno u hrišćanskoj tradiciji, ali ne žensko prijateljstvo. Komplementarnost, kombinovana sa polnim stereotipima koji je veoma često prate, kaže da žene ne mogu da budu zajedno bez prisustva muškaraca i ne mogu da budu same.

Osnovna strategija lezbejske teologije je, stoga, da povrati svedočanstva o ljubavi žena prema drugim ženama. I iz tih iskustava i iz naših sopstvenih počele smo da gradimo novo razumevanje seksualnosti. Već sam pomenula Meri Hant. U Strastvenoj nežnosti ona skicira etiku odnosa i jednu teologiju za koju veruje da proističe iz ženskih prijateljstava. Dženis Rejmond (Janice Raymond) u knjizi Naša strast prema prijateljicama, Edrijen Rič (Adrienne Rich) u tekstu "Kompulzivna heteroseksualnost i lezbejska egzistencija" i Lilijen Federman (Lillian Faderman) u knjizi Nadmašujući ljubav muškarca daju neprocenjivu podlogu njenom delu. Za ovako kratko vreme mogu da vam ponudim samo pregled glavnih tačaka ka kreativnoj novoj seksualnoj etici koja proističe iz dela kao što su ova.

Kao prvo, lezbejske i feminističke ideje kritikuju staru dualnost između "tela" i "duha" koju je hrišćanstvo uzelo iz grčke misli i dalo joj prvenstvo pred hebrejskim shvatanjima o telesnosti. Kako je žena tradicionalno povazana sa "nižim" u dualnosti (u ovom slučaju je ženskost identifikovana sa telesnošću), feministički cilj je usmeren protiv ovih štetnih podela. Iz lezbejske feminističke perspektive na otelovljenje se gleda kao na životnu činjenicu, koju je zapravo vredno slaviti! Delo feminističke lezbejske teološkinje Kater Hejvord (Carter Heyward) kao prioritetnu stavlja potrebu da se povrati "erotika" kao energija-strast koja je u korenu sveg našeg rada na političkim i društvenim promenama. To je presudno. "Teme seksualnosti" zato nisu samo "lične" ili "privatne" teme. One su centralne za svaki hrišćanski rad na političkim i društvenim promenama.

Kao drugo, mi menjamo naglasak u pristupu odnosima, sa spoljašnjeg , u smislu prisustva ili odsustva bilo kakve zvanične potvrde i pitanja pola onih koji ili koje su u odnosu – i u žižu stavljamo pitanje kvaliteta. Drugim rečima, seksualni odnos dvoje ljudi nije nužno dobar samo zato što su u braku. Endemska priroda nasilja nad ženama, uključujući seksualno nasilje u braku, dovoljno govori. Iz lezbejske i feminističke perspektive, važnije su drugačije procene. Kriterijumi kao što su jednakost, zajedništvo, izbor, saglasnost, briga, poštovanje. Ukratko, kvalitet, a ne ono što je spolja, treba da se tiče našeg teološkog razmišljanja.

Kao treće, idući dalje, lezbejski feminizam veoma mnogo radi na ponovnom promišljanju značenja jednakosti. Postoji značenje tradicionalne "komplementarnosti" po kojem se podrazumeva da dvoje ljudi koji su zajedno moglo bi se reći međusobno nadopunjuju svoje slabosti i nedostatke. Ako uzimamo ovaj model jednakosti, ja savetujem oprez u ovoj tački. Jer tu leži opasnost da se ženska prijateljstva i lezbejski odnosi romantizuju u kontekstima kao što je ovaj. Pošto nema polne nejednakosti, ponekad se podrazumeva da su lezbejski odnosi pretpostavka za jednakost. To nije lezbejski feministički pristup. Kao lezbejka i feministkinja ja prepoznajem polne, kao i mnoge druge razlike u moći: ekonomske, starosne, rasni identitet, fizičke sposobnosti, takođe je važna emocionalna konstitucija i mnogi drugi faktori. U svim tim sferama nejednakost zaslužuje pažnju kad se krči sebi put ka odnosu jednakosti. Jednakost nije "nešto" što je ili prisutno ili odsutno iz odnosa prema izvesnim karakteristikama ljudi koji su u odnosu. Pre je to proces slabljenja razlika u moći, koji je trajan i traži neprestanu i budnu pažnju.

Konačno, lezbejski feministički pristupi kritikuju još jednu dualnost – prijateljstva i ljubavništva. O tome govori knjiga Elizabet Stjuart (Elisabeth Stuart) Samo blisko prijateljstvo. Trebalo bi da su moje prethodne napomene o otelovljenju jasno pokazale da su, iz moje perspektive, u svim našim odnosima naša tela posrednici. Seksualnost je važna. Tako da se to pitanje menja od tradicionalnog "da li je to seksualni odnos ili nije", u "kako da se na najbolji način u ovom odnosu izrazi moja seksualnost"? Kad kažem "najbolji način" ja mislim na "najprimereniji način". Tako, paradoksalno, ja verujem da će brisanje razlike između ljubavi i prijateljstva razjasniti granice u odnosima – jer zahteva oštru pažnju o tome kako dejstvuje naša seksualnost u određenim kontekstima, umesto opasnih nagađanja o tome kada je seksalnost "prisutna", a kada je "odsutna".

Na kraju bih htela da pomenem još jednu temu, o tome kako time što si lezbejka dovodiš u pitanje granice hrišćanstva. Ima mnogo ljudi koji se osećaju isključeni od strane institucionalnog hrišćanstva i koji se suočavaju sa pitanjem: zašto me izostavlja? Ja to zovem pitanjem "da li da ostanem ili da idem". Isto tako bismo mogli reći da je to hrišćansko-posthrišćanska dihotomija. Kod lezbejki, kao i kod nekih drugih, to je naročito duboko zato što zadire u pitanje ko smo, što nas izgleda stavlja van granica vere.

Ja mislim da je u korenu ovog problema mali broj modela "vernika". Skloni smo da se ponašamo po veoma statičnom modelu. Glava nam je puna tog "šta je hrišćansko" i kako se mi u to uklapamo. Usmereni smo uglavnom na dve tačke: određeno ponašanje (tj. moralna očekivanja) i verovanje u određene doktrine. Ako iskoračimo iz neke od ovih sfera osuđeni smo na propast, ili osuđujemo sebe na propast, jer smo prekoračili granice naše tradicionalne vere. Ako smo lezbejke, a rečeno nam je da odnos dvoje ljudi istog pola nije hrišćanski, možda ćemo protumačiti da onda prema tome nismo hrišćanke.

To je sfera za koju mislim da zahteva veću teološku pažnju. Ovom prilikom otvoriću dve teme:

1. Treba uvek da postavimo dva ključna pitanja kao deo naše feminističke "hermeneutike sumnje": Kako su postavljene te granice? Koje je njihovo poreklo? U čijem su interesu one utvrđene? Koje posledice trpimo?

2. Treba da revidiramo kompleksnost celog koncepta religioznog identiteta. Mnoge feministkinje, po nasleđu hrišćanke, odlučile su da pokušaju da "odbace"svoj religiozni identitet, da bi otkrile da je to mnogo teže nego što su zamišljale.

Religiozni identitet je uključen u naše osećanje moralnosti i vrednosti, u motivaciju i temperament, u razumevanje političkog i u to čemu se posvećujemo, u rasnu, klasnu i polnu svest, u povezanost sa ljudima i društvom u celini. Ne možeš se njega tako lako oprostiti.

I konačna kritika koju lezbejsko iskustvo upućuje teologiji uopšte je da je potrebno ponovo promisliti o tome šta znači "hrišćansko": koga tu uključujemo, a koga isključujemo; koga računamo, a ko je to pravo izgubio – i da o tome promislimo u svetlu pravde i inkluzivnosti.

Jedva čekam da čujem vaša razmišljanja.

 

(Alison Webster, Lesbian Women in the Churches, izlaganje na Drugom evropskom ekumenskom saboru, Grac, jun 1997)