Incest
trauma centar - Beograd
OBLAST: SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE
DECE/INCEST
PERIOD: Septembar 1996 – Septembar 1997
Naredni statistički podaci čine rezultate
posmatranja uzorka od 30 slučajeva koji uključuju osobe koje su preživele seksualno
zlostavljanje u detinjstvu (deca i odrasli), a koje su prijavile zlostavljanje
službi Incest trauma centra – Beograd i dobile adekvatnu podršku od strane
osoblja Centra. Za ovih 30 slučajeva je posedovan najkompletniji, detaljni
pregled karakteristika koje je neophodno posmatrati u cilju razumevanja pojave
seksualnog zlostavljanja dece/incesta.
Ovo posmatranje koristi definiciju
incesta iz kampanje koju su vodile same osobe koje su preživele incest, a koja
označava incest kao "seksualno zlostavljanje deteta od strane odrasle
osobe od poverenja, koja je u poziciji moći i predstavlja autoritet za
dete".
(Definicija preuzeta iz: Child Sexual Abuse Accomodation Syndrome –
Roland Summit, Survivor Alert List – Incest Survivors Campaign; Keeping Safe –
Michelle Elliot).
Znamo da ovaj uzorak nije dovoljan da bi
postigao određeni nivo od naučnog značaja ali, koliko je nama poznato,
STATISTIČKI PODACI koji slede SU JEDINI U OVOJ ZEMLJI KOJI PREDSTAVLJAJU
REZULTAT DIREKTNOG, NEPOSREDNOG RADA U DUGOM VREMENSKOM ROKU SA OSOBAMA KOJE SU
PREŽIVELE SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE U DETINJSTVU.
Podrška klijentkinjama/klijentima je
pružena od strane osoblja Incest trauma centra – Beograd koji je JEDINA SLUŽBA
SA POSEBNOM OBUČENOŠĆU U OVOJ OBLASTI.
Ovaj broj slučajeva nije konačan broj
osoba koje su preživele seksualno zlostavljanje/incest i obratile nam se za
podršku u ovom periodu.
UZORAK: 30 slučajeva
POLNA STRUKTURA
Osobe koje su preživele incest (30): pol
ženski (73,33%) i pol muški (26,67%). Od četiri osobe koje su preživele
seksualno zlostavljanje u detinjstvu tri su devojčice.
Počinioci (34): pol muški (82,35%) i pol
ženski (17,65%)
Od pet počinilaca seksualnog
zlostavljanja nad decom četiri su muškarci.
VIDOVI SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA
DECE/INCESTA (UČESTALOST)
Najčešći vid incesta na koji smo
nailazili jeste incest: otac-ćerka. Odmah potom sledi incest: očuh/majčin
partner-pastorka. Zatim: a) počinilac van porodice poznat detetu-dete; b)
incest između braće i sestara; c) majka-ćerka; d) deda-unuka/unuk; g) član
proširene porodice-dete.
Zapažena
izrazita različitost vidova incesta u ovoj godini.
OSOBE KOJE SU PREŽIVELE INCEST
Prosečni uzrast kada se prvi incident
zlostavljanja odvijao jeste 11 godina, 7 meseci. Ali, više je nego opravdano
smatrati da je ova granica ZNATNO niža. U trenutku prijavljivanja se u akutnoj
situaciji zlostavljanja nalazilo 66,67% klijentkinja/klijenata.
Za preostale (33,33%) koji su zatražili
pomoć kao odrasle osobe sa iskustvom zlostavljanja u detinjstvu, period vremena
između prvog incidenta zlostavljanja i prvog trenutka obelodanjivanja
zlostavljanja u proseku iznosi 10 godina 9 meseci.
Koliko osoba koje prežive seksualno
zlostavljanje u detinjstvu nikada nikome to ne saopšte?
Odrasle osobe koje su preživele seksualno
zlostavljanje u detinjstvu odlikuju se izuzetnom ranjivošću koja često označava
preduslov za ponavljanje nasilja u kasnijem uzrastu. Iskustvo silovanja nije
retko.
Izbor partnera biva neadekvatan i često
uključuje fizičko nasilje u bračnoj zajednici.
Podrška u dugom vremenskom roku je
pružena klijentkinjama/klijentima u 50%.
POČINIOCI
Biloški otac (41,18%); Očuh/majčin
partner (14,71%); Počinioci van porodice poznati detetu (11,76%); Brat (8,82%);
Majka (8,82%); Deda (5,88%); Sestra (5,88%); Baba (2,94%; Brat od... (starosna
razlika je 4 godine i više) 2,94%). Odrasli članovi proširene porodice (2,94%).
* Total je iznad 100% zato što je u nekim
slučajevima jedan počinilac zlostavljao više od jednog deteta.
* Samo jedan počinilac je imao
psihijatrijsku dijagnozu.
ZLOSTAVLJANJE
Zlostavljanje je uključivalo: opscene
telefonske pozive, milovanje, pokazivanje inače pokrivenih delova tela i
voajerizam (kao na primer posmatranje nagog deteta), pokušaj da se obavi
seksualni odnos, pokušaj silovanja, silovanje.
Fizičko nasilje je
bilo kombinovano sa seksualnim nasiljem u 20%.
Osoba koja je preživela seksualno
zlostavljanje u detinjstvu/incest najčešće je bivala zlostavljana od strane
jednog počinioca (76,67%). Zatim: od strane dva počinioca (13,33%); od strane
tri počinioca (10%).
TRAJANJE ZLOSTAVLJANJA
Višemesečno (40%); Višegodišnje (60%).
Nikada nije bio u pitanju samo jedan
incident zlostavljanja. Zlostavljanje se uvek ponavljalo.
PRIJAVLJIVANJE ZLOSTAVLJANJA
Najčešće je
zlostavljanje prijavljivano od strane majki dece koja su seksualno zlostavljana
(43,33%). Zatim: a) dete/odrasla osoba koja je preživela nasilje (36,67%); b)
član porodice (sestra, deda...) (10%); c) osoba van porodice (drugarica,
školski pedagog...) (10%).
Ko će prijaviti zlostavljanje uglavnom je
zavisilo od uzrasta osobe koja trpi nasilje. Što je dete mlađe, znači da će
zlostavljanje prijaviti neko drugi u njegovo ime.
Osoba koja prijavljuje zlostavljanje u
ime deteta to najčešće čini nakon što joj je dete saopštilo da je zlostavljano.
Ovaj trenutak obelodanjivanja gotovo nikada nije nakon prvog stvarnog incidenta
zlostavljanja, već nakon prvog incidenta za koji ova osoba sazna/kojeg postane
svesna.
Kad se prijava
uputi zdravstvenim ili pravosudnim ustanovama (40%), iskustvo
klijentkinja/klijenata govori da se nije nailazilo na reakciju podrške. U ovom
trenutku su tri slučaja u sudskom postupku.
Ponovljen nizak procenat prijavljivanja
od strane osoba van porodice (iz prethodnih godina) jeste potvrda ideje o
sexualnom zlostavljanju dece/incestu kao o dobro čuvanoj tajni unutar porodice
i dokaz navike koja postoji u ovom društvu, a podrazumeva ne mešati se u
"porodične stvari".
Koliko još dugo podržavati ovaj stav?
Koordinatorka Centra
Dušica Popadić