Incest trauma centar - Beograd

STATISTIČKI PODACI

 

 

OBLAST: SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DECE/INCEST

PERIOD: Septembar 1996 – Septembar 1997

 

Naredni statistički podaci čine rezultate posmatranja uzorka od 30 slučajeva koji uključuju osobe koje su preživele seksualno zlostavljanje u detinjstvu (deca i odrasli), a koje su prijavile zlostavljanje službi Incest trauma centra – Beograd i dobile adekvatnu podršku od strane osoblja Centra. Za ovih 30 slučajeva je posedovan najkompletniji, detaljni pregled karakteristika koje je neophodno posmatrati u cilju razumevanja pojave seksualnog zlostavljanja dece/incesta.

Ovo posmatranje koristi definiciju incesta iz kampanje koju su vodile same osobe koje su preživele incest, a koja označava incest kao "seksualno zlostavljanje deteta od strane odrasle osobe od poverenja, koja je u poziciji moći i predstavlja autoritet za dete".

(Definicija preuzeta iz: Child Sexual Abuse Accomodation Syndrome – Roland Summit, Survivor Alert List – Incest Survivors Campaign; Keeping Safe – Michelle Elliot).

Znamo da ovaj uzorak nije dovoljan da bi postigao određeni nivo od naučnog značaja ali, koliko je nama poznato, STATISTIČKI PODACI koji slede SU JEDINI U OVOJ ZEMLJI KOJI PREDSTAVLJAJU REZULTAT DIREKTNOG, NEPOSREDNOG RADA U DUGOM VREMENSKOM ROKU SA OSOBAMA KOJE SU PREŽIVELE SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE U DETINJSTVU.

Podrška klijentkinjama/klijentima je pružena od strane osoblja Incest trauma centra – Beograd koji je JEDINA SLUŽBA SA POSEBNOM OBUČENOŠĆU U OVOJ OBLASTI.

Ovaj broj slučajeva nije konačan broj osoba koje su preživele seksualno zlostavljanje/incest i obratile nam se za podršku u ovom periodu.

UZORAK: 30 slučajeva

POLNA STRUKTURA

Osobe koje su preživele incest (30): pol ženski (73,33%) i pol muški (26,67%). Od četiri osobe koje su preživele seksualno zlostavljanje u detinjstvu tri su devojčice.

Počinioci (34): pol muški (82,35%) i pol ženski (17,65%)

Od pet počinilaca seksualnog zlostavljanja nad decom četiri su muškarci.

 

VIDOVI SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA DECE/INCESTA (UČESTALOST)

Najčešći vid incesta na koji smo nailazili jeste incest: otac-ćerka. Odmah potom sledi incest: očuh/majčin partner-pastorka. Zatim: a) počinilac van porodice poznat detetu-dete; b) incest između braće i sestara; c) majka-ćerka; d) deda-unuka/unuk; g) član proširene porodice-dete.

Zapažena izrazita različitost vidova incesta u ovoj godini.

 

OSOBE KOJE SU PREŽIVELE INCEST

Prosečni uzrast kada se prvi incident zlostavljanja odvijao jeste 11 godina, 7 meseci. Ali, više je nego opravdano smatrati da je ova granica ZNATNO niža. U trenutku prijavljivanja se u akutnoj situaciji zlostavljanja nalazilo 66,67% klijentkinja/klijenata.

Za preostale (33,33%) koji su zatražili pomoć kao odrasle osobe sa iskustvom zlostavljanja u detinjstvu, period vremena između prvog incidenta zlostavljanja i prvog trenutka obelodanjivanja zlostavljanja u proseku iznosi 10 godina 9 meseci.

Koliko osoba koje prežive seksualno zlostavljanje u detinjstvu nikada nikome to ne saopšte?

Odrasle osobe koje su preživele seksualno zlostavljanje u detinjstvu odlikuju se izuzetnom ranjivošću koja često označava preduslov za ponavljanje nasilja u kasnijem uzrastu. Iskustvo silovanja nije retko.

Izbor partnera biva neadekvatan i često uključuje fizičko nasilje u bračnoj zajednici.

Podrška u dugom vremenskom roku je pružena klijentkinjama/klijentima u 50%.

 

POČINIOCI

Biloški otac (41,18%); Očuh/majčin partner (14,71%); Počinioci van porodice poznati detetu (11,76%); Brat (8,82%); Majka (8,82%); Deda (5,88%); Sestra (5,88%); Baba (2,94%; Brat od... (starosna razlika je 4 godine i više) 2,94%). Odrasli članovi proširene porodice (2,94%).

* Total je iznad 100% zato što je u nekim slučajevima jedan počinilac zlostavljao više od jednog deteta.

* Samo jedan počinilac je imao psihijatrijsku dijagnozu.

 

ZLOSTAVLJANJE

Zlostavljanje je uključivalo: opscene telefonske pozive, milovanje, pokazivanje inače pokrivenih delova tela i voajerizam (kao na primer posmatranje nagog deteta), pokušaj da se obavi seksualni odnos, pokušaj silovanja, silovanje.

Fizičko nasilje je bilo kombinovano sa seksualnim nasiljem u 20%.

Osoba koja je preživela seksualno zlostavljanje u detinjstvu/incest najčešće je bivala zlostavljana od strane jednog počinioca (76,67%). Zatim: od strane dva počinioca (13,33%); od strane tri počinioca (10%).

 

TRAJANJE ZLOSTAVLJANJA

Višemesečno (40%); Višegodišnje (60%).

Nikada nije bio u pitanju samo jedan incident zlostavljanja. Zlostavljanje se uvek ponavljalo.

 

PRIJAVLJIVANJE ZLOSTAVLJANJA

Najčešće je zlostavljanje prijavljivano od strane majki dece koja su seksualno zlostavljana (43,33%). Zatim: a) dete/odrasla osoba koja je preživela nasilje (36,67%); b) član porodice (sestra, deda...) (10%); c) osoba van porodice (drugarica, školski pedagog...) (10%).

Ko će prijaviti zlostavljanje uglavnom je zavisilo od uzrasta osobe koja trpi nasilje. Što je dete mlađe, znači da će zlostavljanje prijaviti neko drugi u njegovo ime.

Osoba koja prijavljuje zlostavljanje u ime deteta to najčešće čini nakon što joj je dete saopštilo da je zlostavljano. Ovaj trenutak obelodanjivanja gotovo nikada nije nakon prvog stvarnog incidenta zlostavljanja, već nakon prvog incidenta za koji ova osoba sazna/kojeg postane svesna.

Kad se prijava uputi zdravstvenim ili pravosudnim ustanovama (40%), iskustvo klijentkinja/klijenata govori da se nije nailazilo na reakciju podrške. U ovom trenutku su tri slučaja u sudskom postupku.

Ponovljen nizak procenat prijavljivanja od strane osoba van porodice (iz prethodnih godina) jeste potvrda ideje o sexualnom zlostavljanju dece/incestu kao o dobro čuvanoj tajni unutar porodice i dokaz navike koja postoji u ovom društvu, a podrazumeva ne mešati se u "porodične stvari".

Koliko još dugo podržavati ovaj stav?

Koordinatorka Centra
Dušica Popadić