Adriana Šimanska
POLJUBAC ISTORIJE
Prevela
Jasmina Tešanović
Zato
sam to i rekla. Zato što sam videla svetost
milenija
kako zrači iz tvog lica.
Dostojanstvo
generacija Indijanaca, istrajnost i očaj
mudrost
koja dolazi iz zemlje, blagost trave
koju
stopalo dodiruje, hitro, nepogrešivo, i osećanje izgubljenosti
u
svetu bez šansi.
Ovo
tvoje lice. Ni ne znaš koliko ti se
divim
kad me pogledaš
intenzivno,
podsmešljivo, s osmehom poglavica
vekovima
razoružanim pa ipak vladajućim,
kao
da mi daješ svu tvoju mladalačku lepotu, sav
tvoj
muževni šarm zajedno
sa
sjajem svojih predaka.
To
tvoje lice, kažem. Jer u tvojim braon očima
gori
kao još pre radosti zajedničkog života
sa
braćom biljkama, sa krvlju mrtvih bufala
ubijenih
ne iz ljubavi prema ubijanju.
Ne
mogu ti reći jednostavnije, dečko
iz
okoline San Antonija. Kad se smešiš,
cela
istorija Amerike drhti na tvojim usnama,
kao
da ispod jezika sakrivaš strelu
koja
može da uništi ovu neprijateljsku zemlju veštačkih
frizura
i plastičnih čaša, gestovi prijateljstva
koji
koštaju pola dolara, pospanih noćnih klubova,
psihonalitičara
sa statusom popova,
praktičnih
domaćica koje su odavno zaboravile
miris
dima sa ognjišta, muškaraca
obučenih
kao dečaka, zaprepašćenih
devojaka
koje se pretvaraju da su ili feministkinje ili filmske
zvezde.
Ti
si star preko dvadeset hiljada godina, i, zaista, kako je
mogao
neki zmaj
diskriminacije
da te pobedi.
Sa
reklamom za koku umesto krila.
To
upravo pokušavam da ti kažem;
to
tvoje lice
i
ti na drevnom jezeru Mičigen,
u
monstruoznoj senci Sirs tornja,
poljubi
me tako toplo sa tvojim indijanskim usnama.