Adriana Šimanska

POLJUBAC ISTORIJE

Prevela Jasmina Tešanović

 

 

Zato sam to i rekla. Zato što sam videla svetost

milenija kako zrači iz tvog lica.

Dostojanstvo generacija Indijanaca, istrajnost i očaj

mudrost koja dolazi iz zemlje, blagost trave

koju stopalo dodiruje, hitro, nepogrešivo, i osećanje izgubljenosti

u svetu bez šansi.

Ovo tvoje lice. Ni ne znaš koliko ti se

divim kad me pogledaš

intenzivno, podsmešljivo, s osmehom poglavica

vekovima razoružanim pa ipak vladajućim,

kao da mi daješ svu tvoju mladalačku lepotu, sav

tvoj muževni šarm zajedno

sa sjajem svojih predaka.

To tvoje lice, kažem. Jer u tvojim braon očima

gori kao još pre radosti zajedničkog života

sa braćom biljkama, sa krvlju mrtvih bufala

ubijenih ne iz ljubavi prema ubijanju.

Ne mogu ti reći jednostavnije, dečko

iz okoline San Antonija. Kad se smešiš,

cela istorija Amerike drhti na tvojim usnama,

kao da ispod jezika sakrivaš strelu

koja može da uništi ovu neprijateljsku zemlju veštačkih

frizura i plastičnih čaša, gestovi prijateljstva

koji koštaju pola dolara, pospanih noćnih klubova,

psihonalitičara sa statusom popova,

praktičnih domaćica koje su odavno zaboravile

miris dima sa ognjišta, muškaraca

obučenih kao dečaka, zaprepašćenih

devojaka koje se pretvaraju da su ili feministkinje ili filmske

zvezde.

Ti si star preko dvadeset hiljada godina, i, zaista, kako je

mogao neki zmaj

diskriminacije da te pobedi.

Sa reklamom za koku umesto krila.

To upravo pokušavam da ti kažem;

to tvoje lice

i ti na drevnom jezeru Mičigen,

u monstruoznoj senci Sirs tornja,

poljubi me tako toplo sa tvojim indijanskim usnama.