JULI ZEH, TRENUTAČNO JEDNA OD NAJPOPULARNIJIH NJEMAČKIH KNJIŽEVNICA

SPAS MATER!  
Igor LASIĆ
24 listopada 2002

Ironija u romanu potječe ponajprije iz činjenice što sam jedno vrijeme radila za UN. U početku sam bila vođena velikim idealima o “spašavanju svijeta”, vjerujući da upravo to radi UN. Praksa mi je pokazala što sve UN zapravo ne radi, i time sam naprosto bila šokirana. Otuda mračni tonovi u mojem romanu

Njemačka ima puno, puno puta više stanovnika od Hrvatske, a mlada njemačka spisateljica Juli Zeh postala je prošloga ljeta u svojoj zemlji popularnija od ijednoga našeg živućeg pisca, bez obzira na godine. Mi razmjere takve slave, dakle, možemo samo nazrijeti. Za prvu knjigu, roman "Adler und Engel" ("Orlovi i anđeli"), koju je prošloga tjedna u hrvatskome prijevodu objavio "Durieux", dobila je tri renomirane nagrade. Druga njezina knjiga, putopis "Die Stille ist ein Geräusch" ("Tišina je šum"), također je iznimno dobro primljena. Juli Zeh upravo ovih dana boravi u Zagrebu ("radim za njemačku ambasadu, no samo dva mjeseca"), a inače živi u Leipzigu, piše mjesečnu kolumnu za Die Zeit, napisala je i jedan veći tekst za Der Spiegel o tome kako žive mladi u Njemačkoj; piše i kratke priče, "ali sasvim laganim tempom".
Juli Zeh rođena je u Bonnu, a u Leipzig se doselila zbog književne škole, odnosno škole praktične književnosti. "Pišem još od djetinjstva, iako rane tekstove nisam nikome pokazivala. Druženje s drugima koji pišu i razgovor o pisanju u toj školi jako mi je pomogao, osvijestila sam to što radim. Tek tada sam i počela ozbiljno razmišljati o pisanju, ne mu pristupati isključivo po intuiciji i emocionalno.”

- Vaša druga knjiga, "Tišina je šum", putopis je o Bosni i Hercegovini. Otkud zanimanje za te krajeve?

- Specijalizirala sam međunarodno pravo, a u vrijeme rata na Kosovu počeli smo na fakultetu raspravljati i o tome. Istina, na vrlo apstraktnoj, teorijskoj razini. Nakon dvije-tri godine shvatila sam da uopće nemam pojma kako ta zemlja izgleda. Bavili smo se zemljom bez nje same. Poželjela sam sve to vidjeti izbliza, i počela sam u jednom trenutku putovati po zemljama bivše Jugoslavije.

- Taj interes očit je i u vašem romanu "Orlovi i anđeli", baš kao i činjenica da ste studirali međunarodno pravo. No, roman se na uzbudljiv i vrlo ironičan način poigrava, među ostalim, jednim političko-kriminalnim rješenjem balkanske ratne zagonetke. Kako ste došli na tu ideju?

- Ironija potječe ponajprije iz činjenice da sam jedno vrijeme radila za UN. U početku sam bila vođena velikim idealima o "spašavanju svijeta", vjerujući da upravo to radi UN. Praksa mi je pokazala što sve UN zapravo ne radi, i time sam naprosto bila šokirana. Otuda mračni tonovi u romanu, a ideju koju spominjete uzela sam jer mi se u nekom trenu učinila dobrim okvirom za sve one situacije i likove što sam ih već imala umnogome razrađene i napisane. Mislim da sam imala preko dvije tisuće stranica ispisanog teksta, no bez početka i kraja, točnije, zapleta. To je bila samo velika, jako velika stvar u kompjutoru... Ovaj žanr donio je svemu tome i određeni suspens, potrebnu napetost. Triler ima vrlo čvrstu strukturu, koja mi je bila potrebna da bi se tajna postupno otkrivala prema kraju romana.

- S obje knjige privukli ste, u Njemačkoj i šire, golemu pozornost javnosti. Kako vas se dojmila tolika popularnost?

- Sad je sve u redu (smijeh)... U početku je bilo vrlo iznenađujuće, nisam očekivala ni da će knjiga biti objavljena, a kamoli da će doživjeti toliki uspjeh. Kad je knjiga izašla i kad se o njoj počelo govoriti, bila sam u Bosni, daleko od svega. Bila sam potpuno odsječena od Njemačke, tek bi jednom tjedno preko e-maila dobivala informacije o tome. Die Zeit, Der Spiegel i drugi već su naveliko pisali o knjizi, dvjesto novinara me tražilo radi intervjua, a ja sam bila u Bosni. Na povratku doma, upala sam u gotovu pompu, tako da mi prva dva tjedna telefon uopće nije prestajao zvoniti. Uslijedila su čitanja u pedesetak gradova, poželjela sam ubrzo i pobjeći od toga. Vodila sam uza se oba psa, dakle, i Olgu, koju sam pokupila u Bihaću, a imala je tada samo šest tjedana, posvuda je pišala... I tek sam nakon pola godine shvatila da tolika popularnost ipak ne znači prijetnju.

________________________________
Copyright © 1993 - 2003 Feral Tribune. All rights reserved.