JULI ZEH, TRENUTAČNO JEDNA OD
NAJPOPULARNIJIH NJEMAČKIH KNJIŽEVNICA
SPAS MATER!
Igor
LASIĆ
24 listopada 2002
Ironija u romanu potječe ponajprije iz činjenice što sam jedno vrijeme
radila za UN. U početku sam bila vođena velikim idealima o “spašavanju svijeta”,
vjerujući da upravo to radi UN. Praksa mi je pokazala što sve UN zapravo ne
radi, i time sam naprosto bila šokirana. Otuda mračni tonovi u mojem romanu
Njemačka ima puno, puno puta više stanovnika
od Hrvatske, a mlada njemačka spisateljica Juli Zeh postala je prošloga ljeta u
svojoj zemlji popularnija od ijednoga našeg živućeg pisca, bez obzira na godine.
Mi razmjere takve slave, dakle, možemo samo nazrijeti. Za prvu knjigu, roman
"Adler und Engel" ("Orlovi i anđeli"), koju je prošloga tjedna u hrvatskome
prijevodu objavio "Durieux", dobila je tri renomirane nagrade. Druga njezina
knjiga, putopis "Die Stille ist ein Geräusch" ("Tišina je šum"), također je
iznimno dobro primljena. Juli Zeh upravo ovih dana boravi u Zagrebu ("radim za
njemačku ambasadu, no samo dva mjeseca"), a inače živi u Leipzigu, piše mjesečnu
kolumnu za Die Zeit, napisala je i jedan veći tekst za Der Spiegel o tome kako
žive mladi u Njemačkoj; piše i kratke priče, "ali sasvim laganim
tempom".
Juli Zeh rođena je u Bonnu, a u Leipzig se doselila zbog književne
škole, odnosno škole praktične književnosti. "Pišem još od djetinjstva, iako
rane tekstove nisam nikome pokazivala. Druženje s drugima koji pišu i razgovor o
pisanju u toj školi jako mi je pomogao, osvijestila sam to što radim. Tek tada
sam i počela ozbiljno razmišljati o pisanju, ne mu pristupati isključivo po
intuiciji i emocionalno.”
- Vaša druga knjiga, "Tišina je šum",
putopis je o Bosni i Hercegovini. Otkud zanimanje za te krajeve?
-
Specijalizirala sam međunarodno pravo, a u vrijeme rata na Kosovu počeli smo na
fakultetu raspravljati i o tome. Istina, na vrlo apstraktnoj, teorijskoj razini.
Nakon dvije-tri godine shvatila sam da uopće nemam pojma kako ta zemlja izgleda.
Bavili smo se zemljom bez nje same. Poželjela sam sve to vidjeti izbliza, i
počela sam u jednom trenutku putovati po zemljama bivše Jugoslavije.
- Taj interes očit je i u vašem romanu "Orlovi i anđeli",
baš kao i činjenica da ste studirali međunarodno pravo. No, roman se na
uzbudljiv i vrlo ironičan način poigrava, među ostalim, jednim
političko-kriminalnim rješenjem balkanske ratne zagonetke. Kako ste došli na tu
ideju?
- Ironija potječe ponajprije iz činjenice da sam jedno vrijeme
radila za UN. U početku sam bila vođena velikim idealima o "spašavanju svijeta",
vjerujući da upravo to radi UN. Praksa mi je pokazala što sve UN zapravo ne
radi, i time sam naprosto bila šokirana. Otuda mračni tonovi u romanu, a ideju
koju spominjete uzela sam jer mi se u nekom trenu učinila dobrim okvirom za sve
one situacije i likove što sam ih već imala umnogome razrađene i napisane.
Mislim da sam imala preko dvije tisuće stranica ispisanog teksta, no bez početka
i kraja, točnije, zapleta. To je bila samo velika, jako velika stvar u
kompjutoru... Ovaj žanr donio je svemu tome i određeni suspens, potrebnu
napetost. Triler ima vrlo čvrstu strukturu, koja mi je bila potrebna da bi se
tajna postupno otkrivala prema kraju romana.
- S obje knjige privukli
ste, u Njemačkoj i šire, golemu pozornost javnosti. Kako vas se dojmila tolika
popularnost?
- Sad je sve u redu (smijeh)... U početku je bilo vrlo
iznenađujuće, nisam očekivala ni da će knjiga biti objavljena, a kamoli da će
doživjeti toliki uspjeh. Kad je knjiga izašla i kad se o njoj počelo govoriti,
bila sam u Bosni, daleko od svega. Bila sam potpuno odsječena od Njemačke, tek
bi jednom tjedno preko e-maila dobivala informacije o tome. Die Zeit, Der
Spiegel i drugi već su naveliko pisali o knjizi, dvjesto novinara me tražilo
radi intervjua, a ja sam bila u Bosni. Na povratku doma, upala sam u gotovu
pompu, tako da mi prva dva tjedna telefon uopće nije prestajao zvoniti.
Uslijedila su čitanja u pedesetak gradova, poželjela sam ubrzo i pobjeći od
toga. Vodila sam uza se oba psa, dakle, i Olgu, koju sam pokupila u Bihaću, a
imala je tada samo šest tjedana, posvuda je pišala... I tek sam nakon pola
godine shvatila da tolika popularnost ipak ne znači prijetnju.
________________________________
Copyright ©
1993 - 2003 Feral Tribune. All rights
reserved.