|
ŽENSKI RAZGOVORI
-
Elizabeta Šeleva, komparatistica književnosti i
feministkinja iz Makedonije
Balkanizam kao fantomsko biće
I feminističke teoretičarke upale su u zamku biološkog
esencijalizma. Samo su preokrenule medalju
Maja Uzelac
Nepredvidiv kao sudbina
Internacionalni seminar Kriza subjekta: dekonstrukcija
i ponovno promišljanje pojma jedinstvenog subjekta u
Ohridu
|
- Na internacionalni seminar Kriza subjekta: dekonstrukcija i
ponovno promišljanje pojma jedinstvenog subjekta u Ohridu
(polovicom svibnja ove godine) organizator Istraživački centar za
rodne studije Euro-Balkan iz Skopja uspio je uz potporu Otvorenog
društva Makedonije pozvati kao gošću predavačicu jednu od
najpoznatijih američkih autorica suvremene feminističke teorije
Judith Butler. Tako je uz domaće i nekoliko stranih doktoran-da/tica
filozofije, antropologije i komunikologije uspio privući i nekoliko
vrlo dobrih teoretičara/teoretičarki iz šire regije, kao i
voditeljica rodnih ili pak ženskih studija iz, primjerice,
Budimpešte, Beograda, Sofije, Zagreba, Skopja. Vrlo zapaženo uvodno
izlaganje o aporijama tzv. balkanskog identiteta imala je Elizabeta
Šeleva s kojom sam vodila i zabilježila razgovor. Što me privuklo da
je intervjuiram za Zarez? Možda ne samo njena tema i
provokativnost nastupa, nego i činjenica da u Makedoniji postoji
feministički orijentiran teorijski diskurs vrijedan pažnje, a o
kojem se malo zna. "Svi se na Balkanu faktički stide ili poriču ili
tek sada propituju svoj balkanski identitet", kaže Šeleva. Dok se
Srednja Evropa imagološki idealizira (kao napredna, obrazovana,
kultivirana, profinjena, aristokratska...), Balkan se zamišlja kao
mračan, neciviliziran, nepredvidiv kao sudbina, i može se tretirati
kao evropska podsvijest - u koju se projicira sve obsceno,
zabranjeno, skriveno. Prema Rastku Močniku analiziramo li sve
različitosti kulturalnih odrednica i prednosti unutar Balkana, one
nemaju utjecaja na međusobni tretman i sliku koju Balkanci imaju
jedni o drugima: najčešće se uzajamno preziru i kritiziraju, a svoje
evropsko sebstvo idealiziraju. Balkanci ne vole ni svoje ime ni
sudbinu i dijele shizofrenu poziciju slično ženama. (Naime, kako
kaže Freud, žene ne vole svoj spol ni sebe, ali se moraju
podnositi.) Bez obzira na ova razmatranja hipotetskog balkanskog
subjekta, dramatična situacija ljudi koji sada žive na ovim
prostorima proizvodi situaciju permanentne krize identiteta, u kojoj
se neprestano mora redefinirati i iznova promišljati ne samo
nacionalni, ideološki, kulturni, nego i rodni identitet. A trauma
je, kako kaže Šeleva, naš uobičajeni način na koji danas postižemo,
preoblikujemo i redefiniramo svoje identitete. Elizabeta Šeleva
redovna je profesorica na Katedri za opću i komparativnu književnost
Filološkog fakulteta u Skopju, predsjednica je Makedonskog udruženja
za komparativnu književnost, članica Udruženja nezavisnih pisaca
Makedonije i članica makedonskog PEN-centra, zatim urednica u listu
Naše pismo (to je novina Nezavisnih pisaca Makedonije).
Objavila je stotinjak radova u stručnoj periodici, sudjelovala na
velikom broju nacionalnih i internacionalnih skupova, a pred
nekoliko mjeseci počela je pisati tematski izazovne kolumne za
najtiražnije makedonske novine Dnevnik. Nedavno je izašla iz
tiska i njena knjiga Kulturološki eseji koja okuplja radove
napisane u protekle dvije godine.
|