U bolu za

Minom

 

 

   Sve koje negujemo nadu u ovom okrutnom svetu, crninom i }utanjem protestujemo jer kao {to ponavljaju na{e prijateljice, Minine prijateljice, iz biv{e Jugoslavije, Palestine, ^e~enije… Gr~ke, tolikih mesta, kao i iz Sevilje: re~i su suvi{ne da izraze bol koji proizvodi rat, nasilje, zlo~ini nad `enama… ksenofobija, beda.

Ju~e, kao i svake srede, na brojnim ta~kama planete, @ene u crnom su stajale u }u­tanju.… I Mina je bila tamo. I dalje }e nam prenositi energiju nepokorene `ene koja }uta­njem izra`ava bol. Jer Mina je uvek bila neposlu{na svetu dezinformacija, nera­zmevanja, neznanja, strahova koji pritiskaju. Mina je nepokorna feministkinja, tkalja mre`a komunikacija, otpora, mudrosti slu{anja, nepokorna autoritarnim re~ima i mislima, bore}i se za stvaranje prostora za glasove u}utkane strahom i tla~enjem kojem smo izlo`ene bilo kao pojedinke ili kao rod. Nepokorna feministkinja, koja je zajedno sa svojim prijateljicama tra`ila identitet kao `ena i premda je sa izvesnom ironijom ispunjavala politi~ku ulogu »majke nepokornog prigovara~a«, uvek je `elela da ostane dosledna sebi, da ostane Mina, `ena celovitog integriteta. Nepokorna `ena koja je znala da oslu{kuje svoje strahove i koja je , stoga, znala da odbaci pokvarenost sveta, takmi~arstvo, svet sitnih pakosti koje slabe i nagrizaju snove o promeni. Nepokorna svim zamkama pakosti koje nas otu|uju, Mina je uvek bila postojana i odana prijateljica. Ona nam i dalje pru`a savete, gradi mostove koje spajaju li~no i politi~ko. Bi}emo i da­lje sjedinjene jer Mina je svet mostova.

 

@ene u crnom - Sevilja

Aprila 1998.