Sjaj i beda `rtve

 

Poslednjih nekoliko godina, radim u privatnoj psihijatrijskoj praksi, u Sidneju. Jedan broj mojih pacijenata poti~e sa pro­sto­ra druge Jugoslavije. Imam rijetku pri­vilegiju da mi se za pomo} obra}aju ljudi sve tri nacionalnosti ~iji su pripadnici do­ne­davno `estoko ratovali, uni{tavaju}i jedni druge.

Izme|u mnogih zajedni~kih karakteristika i sli~nosti psihi~kih smetnji na koje se `ale, upadljivo je da svi bez izuzetka se­be vide kao `rtve. Naravno, `rtve, stra­dalnici su samim tim {to su bili prinu|eni da napuste ognji{te i upute se u daleki svet, mahom bez ikakvih sredstava. Nije, me­|utim, rije~ o tome. Radi se o tome da pripadnici sve tri etno-nacionalne grupe smatraju, ta~nije, duboko vjeruju da su i oni i sva njihova bra}a i sestre po nacio­na­lnosti `rtva druge dvije strane. I u sukobima i u mirnim vremenima. I {to je najza­ni­mljivije svako navodi sijaset doka­za da su on i pripadnici njegova roda doista `rtva, `rtva u nedavnom sukobu, u sukobu prije pedeset, sedamdeset itd. godina. O peri­o­di­ma mira i da ne govorimo. Sve u svemu, ispada da je, gledaju}i u du`em ili kra}em periodu, svako podjednako `rtva. Uvje­re­nje ili zaklju~ak na koji zdrav ra­zum te{ko pristaje, jer da bi neko bio `rtva neko drugi mora biti nasilnik, krvnik, napasnik. Tamo gdje su svi samo i isklju~ivo `rtve, `rtve nema.

Otkuda to da niti jedna strana nije spremna da sebe vidi kao nekoga ko je u ve}oj ili manjoj meri, bilo kada i bilo gdje, izazvao `rtve, i pri tome, i sam bio `rtva, {to bi, vjerovatno, bilo najbli`e istini. U ~emu le`i privla~nost statusa `rtve? Za{to su ljudi mnogo vi{e spremni da sebe sa­`a­ljevaju kao `rtve, a to zna~i gubitnike, pa­}e­nike, nego da se ponose snagom i vje­{ti­nom svojih koji nisu dozvolili da po­sta­nu `rtve ili su od drugih napravili `rtve? Kakve potrebe ~lanova tako velikih grupa kao {to su etno–nacionalne mo`e da zadovolji njihova samopercepcija kao `rtve i predstavljanje sebe drugima kao nekoga kome drugome pristaje naziv `rtve?

Ako si `rtva, ti si jedini ili prvi kome tre­ba pru`iti pomo}. Za tvoju sudbinu su najvi{e zainteresovani oni koji bi pomo} mogli pru`iti ili se osjetiti obaveznim da pomognu onoga ko je slab, ko je u sukobu lo{e pro{ao, vi{e stradao. Mo}nici, barem javno, lak{e pravdaju svaku vrstu pomo}i koju pru`aju nejakima, ugro`enim, `rtvama, nego eventualnu pomo} onima za koje se veruje da su `rtve izazvali. Ba{ zato {to odnose me|u zemljama ne odre|uju moralni principi, ili barem ne prevashodno, svakoj zemlji, a pogotovo onim velikim i mo}nima, stalo je da se predstave mo­ralnijim nego {to jesu.

Biti `rtva, dalje, zna~i imati moralno i materijalno pravo na osvetu. Svi }e se vi{e iznenaditi ako `rtva oprosti nego ako ne zaboravi. Od `rtve kao da svi o~ekuju da, prije ili kasnije, izmiri ra~une, vrati milo za drago, kazni one koji su od nje napravili `rtvu. Ako nisi `rtva, na tvoje, {to ot­vo­re­ne {to prikrivene, pripreme za novi su­kob gleda}e se sa daleko manje razu­me­vanja nego ako si `rtva. Ako nisi ili nisi bio `rtva, nema{ pravo da zapo~inje{ novi krug krvoproli}a; zapravo, nema{ barem nevi­d­ljivog, razloga da to ~ini{. Ako jesi ili si bio `rtva, ve}ina }e znati a neki naslutiti za{to si se latio oru`ja, i ne}e se ~uditi tvojoj ratobornosti, blago re~eno. Zato je dobro, odnosno bolje biti `rtva nego pobjednik. Koja god etno-nacionalna grupa `eli ponovo da ratuje sutra, za nekoliko go­di­na ili stolje}a ne bi smijela da se odrekne statusa `rtve; {tavi{e, trebalo bi da ga bri`ljivo njeguje i potvr|uje. Uz to, ja~i motiv za nano{enje {to ve}eg zla, za uni{tavanje druge ili drugih strana uvijek je na strani `rtve. U svakom sukobu, `rtva je uvijek u nekoj vrsti moralne i psiholo{ke prednosti u odnosu na one koji nisu htjeli ili nisu znali da stvore i(ili) ~uvaju slike o sebi kao `rtvi. Rje~ju, lak{e je i izglednije zaratiti ako si `rtva, nego ako nisi.

@rtva nikada ne mo`e i ne smije da se oslobodi pro{losti, ali ra~una sa budu­}no­{}u, slu`i joj. Ona je zarobljenik pro{losti, ali sve {to radi ~ini radi vremena budu}eg. @rtva, zapravo, uvijek stvara nove `rtve. Na­pa­snik, krvnik zna, barem za neko vrije­me, da se zadovolji plijenom, porazom dru­ge strane, zlom koje je po~inio. U dob­rom broju slu~ajeva, du`e nego {to je `rtva spremna da prestane da sebe gleda kao prvenstveno, pa i isklju~ivo `rtvu.

Biti `rtva zna~i imati dugo sje}anje, ne­kada vjekovima dugo. Kao {to, po pra­vilu, sje}anje na poraze, i u individualnoj i u kolektivnoj svjesti, du`e traje nego sje­}anje na pobjede, tako je i status `rtve du­govje~an; on nad`ivljuje ~ak i poraze koje je `rtva, u me|uvremenu, nanijela onima koji su, jednom, u pro{losti, od nje na~inili `rtvu.

Ako sam `rtva, ja ne mogu biti kriti­~an prema sebi, a o~ekivano sam isuvi{e kri­ti~an prema onome ili onima za koje vje­rujemi, obi~no, ne samo jada su osnovni razlog {to mi iole realno vi|enje zbivanja i odnosa nije ja~a strana. Biti `rtva zna~i biti smanjeno kriti~an i smanjeno ura~unljiv, jer `rtva je tako se vjeruje to­liko poni`ena i uvrije|ena, i sobom obu­­ze­ta da nije u stanju da, barem za kra­t­ko, zaboravi na to da je `rtva. @rtva dje­luje i reaguje po emotivnom tipu.

Slu{aju}i, tako, na{ svijet razli~itog etno-nacionalnog porijekla, i razmi{ljaju}i o mogu}im razlozimaod kojih sam samo ne­ke pomenuo njihovog ubje|enja da im je rod, i oni zajedno s njim, samo i isklju~ivo `rtva, dolazim do zaklju~ka da je temeljni uslov kakvog takvog mira iz­me|u etno-nacionalnih grupa, koje je istorija ili slu~aj odredio da `ive jedno po­red drugog, da prestanu da sebe posmatraju kao `rtvu. Ne govorim ni o op­ra­{ta­nju ni o zaboravu nego o potrebi da svaka po~ne da se navikava na to da nije samo `rtva. Naime, ni jedna ni druga uloga kao uloga `rtve ne obezbje|uje tako brojne i mo}ne razloge i ljudima i ljudskim zajednicama da se {to vi{e uda­lju­ju jedni od drugih, da sljede}i me­|u­soban sukob smatraju neizbje`nim i utoliko potrebnim. Kona~no, iako je biti `rtva samim {to svako, u vremenu sada{njem ili pro{lom, mo`e na}i dosta osnova da sebe vidi kao `rtvu. Te{ko je ne biti `rtva.

 

@RTVI SE GLEDA KROZ PRSTE

 

@rtvi se, uz to, uvijek gleda kroz pr­ste. Njoj se opra{ta ili barem spremnije opra{ta {to kr{i dogovoreno, {to ne priznaje o~igledno, {to potkrada ili vara one koji jo{ pru`aju ruku pomo}i, {to se inati sa onima koje okrivljuje za svoj status `rt­ve, a koji joj ponavljaju da su i sami bili, i da su i sada `rtve. Na `rtvi je da se {to du­`e i {to vi{e koristi time {to je `rtva, da sve {to radi, a pre svega ono {to njoj do­no­si ko­rist, a drugoj strani {tetu, pravda time {to je `rtva, duboko iznena|ena i po­vre­|e­na ako neko posumnja u njeno pravo da radi (i) ono {to je o~igledno krivo. @rtva ima pravo koje drugi nemaju.

Ni malo bezna~ajna prednost biti `rtva je i u tome {to se `rtva smatra. a i drugi je smatraju, ne mnogo odgovornom za nje­nu zlu sudbinu. Kao da joj se, bez nje­ne zasluge i krivice, desilo da bude, da ispadne `rtva. Uloga `rtve u procesu ili slijedu doga|aja koji je doveo do toga da je postala `rtva obi~no se potcjenjuje, ne smatra vrednom posebne pa`nje, {to `rtvi itekako odgovara. Dovoljno je ka`njena time {to je postala `rtva da bi trebalo istra`ivati da li je i koliko sama mogla dop­rinjeti svom nimalo zavidnom polo`aju. Osim toga, takva analiza bi mogla po­ka­za­ti da uloge `rtve i napada~a nisu tako stro­go odvojene, da se isprepli}u, da se sva­­ka od strana, sad, u ulozi napada~a, sad, u ulozi napadnutog, {to bi sve skupa na­ru{ilo uspostavljenu shemu odnosa, nau­dilo onome ko je ve}a, a naudilo ono­me ko je manja `rtva.

Dokle god je `rtva `rtva, druga stra­na je krivac, vrijedna svake osude, naj­pri­kladniji objekt, meta mr`nje, svih mo­gu­}ih negativnih emocija. Onaj ko je od me­ne napravio `rtvu uvijek }e biti kriv {to sa mnom i kod mene ne{to nije u redu, {to sam neuspje{an, nevje{t, ne ba{ mnogo mu­dar, politi~ki kratkovid, {to su moji ne­slo`ni, skloni lopovlucima svake vrs­te, i ne ba{ mnogo prosvje}eni. Onaj ko je kriv {to sam `rtva bi}e kriv i kada me uhvate u kra|i prekra|i, kada se poka`e da nisam onakav kakvim bih `elio da me dru­gi vide, i kada se ispostavi da sam, na kra­ju krajeva, najsli~niji onome koji je od me­ne napravio `rtvu.

 

Du{an Kecmanovi}