Poslednjih
nekoliko godina, radim u privatnoj psihijatrijskoj praksi, u Sidneju. Jedan
broj mojih pacijenata poti~e sa prostora druge Jugoslavije. Imam rijetku privilegiju
da mi se za pomo} obra}aju ljudi sve tri nacionalnosti ~iji su pripadnici donedavno
`estoko ratovali, uni{tavaju}i jedni druge.
Izme|u
mnogih zajedni~kih karakteristika i sli~nosti psihi~kih smetnji na koje se
`ale, upadljivo je da svi bez izuzetka sebe vide kao `rtve.
Naravno, `rtve, stradalnici su samim tim {to su bili prinu|eni da napuste
ognji{te i upute se u daleki svet, mahom bez ikakvih sredstava. Nije, me|utim,
rije~ o tome. Radi se o tome da pripadnici sve tri etno-nacionalne grupe
smatraju, ta~nije, duboko vjeruju da su i oni i sva njihova bra}a i sestre po
nacionalnosti `rtva druge dvije strane. I u sukobima i u mirnim vremenima. I
{to je najzanimljivije svako navodi sijaset dokaza da su on i pripadnici
njegova roda doista `rtva, `rtva u nedavnom sukobu, u sukobu prije pedeset,
sedamdeset itd. godina. O periodima mira i da ne govorimo. Sve u svemu,
ispada da je, gledaju}i u du`em ili kra}em periodu, svako podjednako `rtva.
Uvjerenje ili zaklju~ak na koji zdrav razum te{ko pristaje, jer da bi neko
bio `rtva neko drugi mora biti nasilnik, krvnik, napasnik. Tamo
gdje su svi samo i isklju~ivo `rtve, `rtve nema.
Otkuda
to da niti jedna strana nije spremna da sebe vidi kao nekoga ko je u ve}oj ili
manjoj meri, bilo kada i bilo gdje, izazvao `rtve, i pri tome, i sam bio `rtva,
{to bi, vjerovatno, bilo najbli`e istini. U ~emu le`i
privla~nost statusa `rtve? Za{to su ljudi mnogo vi{e
spremni da sebe sa`aljevaju kao `rtve, a to zna~i gubitnike, pa}enike, nego
da se ponose snagom i vje{tinom ”svojih”
koji nisu dozvolili da postanu `rtve ili su od drugih napravili `rtve? Kakve
potrebe ~lanova tako velikih grupa kao {to su etno–nacionalne mo`e da zadovolji
njihova samopercepcija kao `rtve i predstavljanje sebe drugima kao nekoga kome
drugome pristaje naziv `rtve?
Ako
si `rtva, ti si jedini ili prvi kome treba pru`iti pomo}.
Za tvoju sudbinu su najvi{e zainteresovani oni koji bi pomo} mogli pru`iti ili
se osjetiti obaveznim da pomognu onoga ko je slab, ko je u sukobu lo{e pro{ao,
vi{e stradao. Mo}nici, barem javno, lak{e pravdaju svaku vrstu pomo}i koju
pru`aju nejakima, ugro`enim, `rtvama, nego eventualnu pomo} onima za koje se
veruje da su `rtve izazvali. Ba{ zato {to odnose me|u zemljama ne odre|uju
moralni principi, ili barem ne prevashodno, svakoj zemlji, a pogotovo onim
velikim i mo}nima, stalo je da se predstave moralnijim nego {to jesu.
Biti
`rtva, dalje, zna~i imati moralno i materijalno pravo na osvetu. Svi
}e se vi{e iznenaditi ako `rtva oprosti nego ako ne zaboravi.
Od `rtve kao da svi o~ekuju da, prije ili kasnije, izmiri ra~une, vrati milo za
drago, kazni one koji su od nje napravili `rtvu. Ako nisi `rtva, na tvoje, {to
otvorene {to prikrivene, pripreme za novi sukob gleda}e se sa daleko manje
razumevanja nego ako si `rtva. Ako nisi ili nisi bio `rtva, nema{ pravo da
zapo~inje{ novi krug krvoproli}a; zapravo, nema{ barem nevidljivog, razloga
da to ~ini{. Ako jesi ili si bio `rtva, ve}ina }e znati a neki naslutiti za{to
si se latio oru`ja, i ne}e se ~uditi tvojoj ratobornosti, blago re~eno. Zato je
dobro, odnosno bolje biti `rtva nego pobjednik. Koja god etno-nacionalna
grupa `eli ponovo da ratuje – sutra,
za nekoliko godina ili stolje}a – ne
bi smijela da se odrekne statusa `rtve; {tavi{e, trebalo bi da ga bri`ljivo
njeguje i potvr|uje. Uz to, ja~i motiv za nano{enje {to ve}eg zla, za
uni{tavanje druge ili drugih strana uvijek je na strani `rtve. U svakom sukobu,
`rtva je uvijek u nekoj vrsti moralne i psiholo{ke prednosti u odnosu na one
koji nisu htjeli ili nisu znali da stvore i(ili) ~uvaju slike o sebi kao `rtvi.
Rje~ju, lak{e je i izglednije zaratiti ako si `rtva, nego ako nisi.
@rtva
nikada ne mo`e i ne smije da se oslobodi pro{losti, ali ra~una sa budu}no{}u,
slu`i joj. Ona je zarobljenik pro{losti, ali sve {to radi ~ini radi vremena
budu}eg. @rtva, zapravo, uvijek stvara nove `rtve.
Napasnik, krvnik zna, barem za neko vrijeme, da se zadovolji plijenom,
porazom druge strane, zlom koje je po~inio. U dobrom broju slu~ajeva, du`e
nego {to je `rtva spremna da prestane da sebe gleda kao prvenstveno, pa i
isklju~ivo `rtvu.
Biti
`rtva zna~i imati dugo sje}anje, nekada vjekovima dugo. Kao {to, po pravilu,
sje}anje na poraze, i u individualnoj i u kolektivnoj svjesti, du`e traje nego
sje}anje na pobjede, tako je i status `rtve dugovje~an; on nad`ivljuje ~ak i
poraze koje je `rtva, u me|uvremenu, nanijela onima koji su, jednom, u
pro{losti, od nje na~inili `rtvu.
Ako
sam `rtva, ja ne mogu biti kriti~an prema sebi, a o~ekivano sam isuvi{e kriti~an
prema onome ili onima za koje vjerujem– i,
obi~no, ne samo ja– da
su osnovni razlog {to mi iole realno vi|enje zbivanja i odnosa nije ja~a
strana. Biti `rtva zna~i biti smanjeno kriti~an i smanjeno ura~unljiv, jer
`rtva je – tako se vjeruje –
toliko poni`ena i uvrije|ena, i sobom obuzeta da
nije u stanju da, barem za kratko, zaboravi na to da je `rtva. @rtva djeluje
i reaguje po emotivnom tipu.
Slu{aju}i,
tako, na{ svijet razli~itog etno-nacionalnog porijekla, i razmi{ljaju}i o
mogu}im razlozima– od
kojih sam samo neke pomenuo – njihovog
ubje|enja da im je rod, i oni zajedno s njim, samo i isklju~ivo `rtva, dolazim
do zaklju~ka da je temeljni uslov kakvog takvog
mira izme|u etno-nacionalnih grupa, koje je istorija ili slu~aj odredio da
`ive jedno pored drugog, da prestanu da sebe posmatraju kao `rtvu. Ne govorim
ni o opra{tanju ni o zaboravu nego o potrebi da svaka po~ne da se navikava
na to da nije samo `rtva. Naime, ni jedna ni druga
uloga kao uloga `rtve ne obezbje|uje tako brojne i mo}ne razloge i ljudima i
ljudskim zajednicama da se {to vi{e udaljuju jedni od drugih, da sljede}i me|usoban
sukob smatraju neizbje`nim i utoliko potrebnim. Kona~no, iako je biti `rtva
samim {to svako, u vremenu sada{njem ili pro{lom, mo`e na}i dosta osnova da
sebe vidi kao `rtvu. Te{ko je ne biti `rtva.
@RTVI
SE GLEDA KROZ PRSTE
@rtvi
se, uz to, uvijek gleda kroz prste. Njoj se opra{ta ili barem spremnije
opra{ta {to kr{i dogovoreno, {to ne priznaje o~igledno, {to potkrada ili vara
one koji jo{ pru`aju ruku pomo}i, {to se inati sa onima koje okrivljuje za svoj
status `rtve, a koji joj ponavljaju da su i sami bili, i da su i sada `rtve.
Na `rtvi je da se {to du`e i {to vi{e koristi time {to je `rtva, da sve {to
radi, a pre svega ono {to njoj donosi korist, a drugoj strani {tetu, pravda
time {to je `rtva, duboko iznena|ena i povre|ena ako neko posumnja u njeno
pravo da radi (i) ono {to je o~igledno krivo. @rtva ima pravo koje drugi
nemaju.
Ni
malo bezna~ajna prednost biti `rtva je i u tome {to se `rtva smatra. a i drugi
je smatraju, ne mnogo odgovornom za njenu zlu sudbinu. Kao da joj se, bez njene
zasluge i krivice, desilo da bude, da ispadne `rtva. Uloga `rtve u procesu ili
slijedu doga|aja koji je doveo do toga da je postala `rtva obi~no se
potcjenjuje, ne smatra vrednom posebne pa`nje, {to `rtvi itekako odgovara.
Dovoljno je ka`njena time {to je postala `rtva da bi trebalo istra`ivati da li
je i koliko sama mogla doprinjeti svom nimalo zavidnom polo`aju. Osim toga,
takva analiza bi mogla pokazati da uloge `rtve i napada~a nisu tako strogo
odvojene, da se isprepli}u, da se svaka od strana, sad, u ulozi napada~a,
sad, u ulozi napadnutog, {to bi sve skupa naru{ilo uspostavljenu shemu odnosa,
naudilo onome ko je ve}a, a naudilo onome ko je manja `rtva.
Dokle
god je `rtva `rtva, druga strana je krivac, vrijedna svake osude, najprikladniji
objekt, meta mr`nje, svih mogu}ih negativnih emocija. Onaj ko je od mene
napravio `rtvu uvijek }e biti kriv {to sa mnom i kod mene ne{to nije u redu,
{to sam neuspje{an, nevje{t, ne ba{ mnogo mudar, politi~ki kratkovid, {to su
moji ”neslo`ni”,
skloni lopovlucima svake vrste, i ne ba{ mnogo prosvje}eni. Onaj ko je kriv
{to sam `rtva bi}e kriv i kada me uhvate u kra|i prekra|i, kada se poka`e da
nisam onakav kakvim bih `elio da me drugi vide, i kada se ispostavi da sam, na
kraju krajeva, najsli~niji onome koji je od mene napravio `rtvu.
Du{an
Kecmanovi}