^i{}enje,

povratak izbjeglica i perspektive mira

 

Civilis versus militaris jeste parabola na{ih prostora stolje}ima, a posljednji po­raz civilisa rezultirao je ra|anjem na­­roda izbjeglica ~iji broj se kre­}e iznad dva miliona ljudi.

Radi se o civilima koji su ~inom izgona izgubili gra|anska prava (dr`avljanstvo, pravo na rad, pravo na nekretnine, imo­vinu, politi~ka prava itd., ovisno o ze­mlji i situaciji u kojoj se tko na{ao).

Radi se o civilima kojima su ozbiljno ug­ro­`ena osnovna ljudska prava i slobo­de, osobna sigurnost, sloboda kretanja, iz­bo­ra i drugih sloboda i prava zapisanih u Op}oj deklaraciji a bogme i u 10 bo`jih zapo­vjesti.

Radi se, naravno, o civilima kojima je ote`ano ili onemogu}eno autonomno po­li­ti~ko organiziranje i djelovanje. Prije sve­­ga stoga jer su ekonomski, bolje re~e­no, egzistencijalno ovisni o dr`avama u kojima su se nna{li i o donatorima; drugo, stoga {to je njihov polo`aj ~esto pravno-politi~ki nedefiniran i naj~e{}e nepovo­ljan – sve do situacije kada se tretiraju kao neprijatelji, kao {to je bilo sa muslimanskim izbjeglicama u Hrvatskoj 1993. i 1994.

Ogromna sredstva distribuirana kroz programe humanitarne pomo}i za izbje­glice nisu ni u jednom trenutku podlijegla nikakvom uvidu od strane izbjeglica. – Oni su naprosto pretvoreni u objekte kojima se udjeljuje hrana. Mi ovdje mo`emo po­svje­do~iti tako|er da su mnogi NGO-i na­stali na tom talasu pomo}i izbjeglicama.

Sa smirivanjem rata situacija se do­nekle mijenja. No ovdje se izbjeglice suo­~avaju s istim onim vlastima i vojskama koje su ihotjerale i koje sada poku{avaju regulirati povratak na istim kriterijima i istim na~inima kojima je izvr{eno i etni­~ko ~i{}enje. – Povratak da, ali u svoje pa­ra­dr­`avne etni~ke rezervate. Taj etni~ki in`i­njering provodi se sistematskim zastra­{i­va­njem ovih ljudi, neizvjesno{}u i pra­vnom nesigurno{}u – Specijalni rat protiv civila, mogli bismo to tako nazvati.

U pitanju su dakle biv{i gra|ani, sta­novni{tvo potpuno defavorizovano, politi~ki nemo}no, podlo`no manipulaciji... A s druge strane, ti isti ljudi su `rtve militarizma i re`ima koji se predstavljaju njiho­vim za{titnicima, pa prema tome ljudi u ~ijim se rukama nalazi mogu}nost de­mi­s­tifikacije i delegitimacije nacionalisti~kih vlasti (koje ih {tite-sic!).

Mislim da civilna scena nije shvatila ovaj va`an momenat i da je uglavnom pro­pustila {ansu politi~kog alternativnog djelovanja sa ovom populacijom. Na{i su se programi svodili na psiholo{ku, huma­nitarnu i drugu pomo}, solidarnost i naj­vi{e pravnu za{titu i za{titu ljudskih sloboda (i to rijetko na kolektivnoj razini, ve} uglavnom na individualnoj).

Stoga, kada su se oni po~eli organi­zirati, a morali su jer ih na to nagoni egzistencijalna nu`da, brzo su se na{li pod lu­pom dr`avnog interesa zbog mogu}nosti de­legitimiranja vlasti. Vlast se digla u za­{ti­tu svojih izbjeglica, podvode}i ih pod svoju kontrolu, te su ove organizacije i gru­pe postale u biti paradr`avne. Takve, mo­gle su samo slijediti i potvr|ivati dr`a­vne i nacionalne razloge i opravdanja za rat i ratne `rtve.

Me|utim, kod povratka, takve organizacije ne mogu biti efikasne. Budu}i da povratak podrazumijeva suradnju me|u civilima-izbjeglicama i resocijalizaciju ci­vilnih veza, dr`avno pokroviteljstvo nad ovim organizacijama ne ostavlja im onaj nu`ni prostor autonomije na kojem bi se te nove socijalne i kulturne veze gradile.

Stoga, ako doista ne `elimo reducirati civilnu scenu na nas same, trebalo bi poraditi na, barem elementarnom, poli­ti~­kom susretanju i artikuliranju politi~ke pla­tforme naroda izbjeglica iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, ~iji se pripa­dnici poznaju po tome {to sada `ive u tu­|im ku}ama (~esto u ku}ama jedni dru­gih).

Kad ovo ka`em `elim re}i i da je to mo­gu}e. Svjedok sam toga kako je u Bos­ni i Hercegovini nastala jedna takva alternativna asocijacija raseljenih gra|ana ove zemlje, i to od inicijative pokrenute 1995. pa do njene poslednje konferencije odr­`a­ne u Travniku prije dva mjeseca. Radi se o Koaliciji za povratak, koja pod sloga­nom Ho}u ku}i pledira za povratak na svo­je. Koalicija okuplja izbjegli~ka udru­`enja B-H gra|ana u samoj zemlji, potom onih koji se sada nalaze u Hrvatskoj, Srbiji, Evropi, kao i one nevladine organizacije i grupe gra|ana koje `ele pomo}i ovaj politi~ki projekat. Tako je Antiratna kampanja Hrvatske ~lanica te Koalicije.

Za{to ovaj civilni projekat zaslu`uje pa`nju? Po mome mi{ljenju radi se o jednom od najva`nijih civilnih inicijativa od po­~etka rata u ex-Jugoslaviji (tako zna­~a­jan bio je samo mirovni pokret u Bosni 1990-1991. g.).

Prvi argument proizlazi iz ~injenice da Koalicija okuplja predstavnike svih iz­beglih gra|ana Bosne i Hercegovine. To je onaj pristup koji je antiratni i antinacio­nalisti~ki per se (nadilazi podjele na kojima se kreiraju konflikti i rat).

Drugi argumenat je da su predsta­vnici izbjeglica, svjesni svih zlo~ina po~i­njenih u BiH, spremni graditi civiliziran za­jedni~ki `ivot. Oni ka`u: Mi moramo `i­vjeti zajedno, to je na{a zajedni~ka ze­mlja i moramo na}i na~ina za taj zajedni­~ki `ivot.

Tre}e, mo`da presudno, oni nemaju kud. Ili se vratiti ili izvr{iti kolektivno sa­mo­ubojstvo – Evropi ne treba njihova radna snaga, kompetencije, stru~nost, ma­r­ljivost. Oni su u ovom vremenu neoliberalizma, postindustrijske proizvodnje – vi­{ak radne snage u Evropi.

^etvrto, ova i ovakva civilna inicijativa, {to se di`e iznad razru{enih sela i gra­dova, iznad uni{tenih `ivota, sadr`i u sebi izuzetnu duhovnu snagu i visoke ljudske vrijednosti naspram hipokrizijske politike me|unarodne zajednice i kleptomanske politike lokalnih mo}nika, te osobito nacionalisti~kih politika vlasti u Zagrebu i Beogradu.

Najzad, u ovakvom autonomnom organiziranju transcedira se uloga i polo`aj `rtve, koja je jedna fatalisti~ka, retrogradna socijalna pozicija u sada{njosti, a jednako i u budu}nosti, jer stvara ideologiju `rtve kojoj }e sutra biti legitimna osveta i novi krug nasilja. Izbje}i ideologiju i patologiju `rtve rezultat je ve} sam po sebi, ~ak i kada se ne bi postigli drugi, politi~ki i ostali, ciljevi.

Mislim da je na{e mjesto uz ovakve ini­cijative. U raspravama na toj Koaliciji ne­dostajalo je podataka, analiza, istra­`i­vanja... A tu mi mo`emo pomo}i.

^lanice Koalicije iz Hrvatske su Ud­ru­ga izbjeglih Banjalu~ana, Udru`enje Po­savaca, Udru`enje `ena izbjeglica BiH u Osijeku i drugi, a od nevladinih organizacija Antiratna kampanja Hrvatske i udruga Povratak ku}i. Iz Srbije su ta­ko­|er prisutna mnoga udru`enja, ali stub Koalicije ~ine izbjeglica u samoj Bosni i Hercegovini, gdje veliki broj ljudi `ivi u im­­provizovanim  naseljima nadomak svo­jih sela i gradova iz kojih su istjerani. Naj­poznatije su akcije izbjeglih gra|ana iz Drvara. Iz Srbije Koaliciju prati list Od­govor kojeg ure|uje jedna nevladina organizacija. Za{to u Hrvatskoj nije nastala jedna takva autonomna koalicija za po­vratak sa~injena od hrvatskih gra|ana – Srba i Hrvata, koji su u nekoliko egzodusa od 1991. do 1995. bili prinu|eni napustiti svoja sela i gradove? Ovakav jedan segment na civilnoj sceni bio bi pravi alternativni odgovor na politiku podjela i nepovjerenja. Mislim da za takve odgovore ni­ka­da nije kasno ako se misli na bu­du­}nost i da ve} mnoge grupe na terenu rade na uspostavljanju mostova izme|u dvije zajednice. Radi se samo o sna`nijoj i hrabrijoj, jasnoj politi~koj artikulaciji takve je­dne pltforme.

Na kraju samo jedna opservacija (ume­sto zaklju~ka):

Problem s kojim se najmanje `elimo suo­~iti na ovim prostorima, i to ne od ju­~er, jeste problem militarizma (poznati strah od vojske). Isto tako zatvaramo o~i pred problemom izbeglica – odnos prema nji­ma je skoro rasisti~ki – posvuda! Pri to­me zaboravljamo kako `ivimo na tru­s­nom tlu i da biti vojnik ili biti izbjeglica je vrlo realna mogu}nost za ve}inu nas. Ti­me `elim podvu}i razlog obuhvatanja iz­bjegli~ke problematike u civilnu scenu – jer tako mo`emo mijenjati strukture koje se sada ~ine neumitnim, fatalisti~kim. Dakle, ne za normalizaciju nakon koje opet do­lazi sukob ili osveta, ve} za takvo ja~anje civilnog dru{tva koje }e onemogu}iti govor oru`ja.

 

Crikvenica, sept. 1997.

(Izlaganje na Letnjoj {koli demokracije)

 

[ura Dumani}