Nelojalne/i
dr`avi i naciji
”IV
ljetnja {kola demokracije i socijalne
pravde” odr`ana je u
Crikvenici, od 1. do 6. septembra 1997. u organizaciji TOD-a (Institut za
demokratiju sa sedi{tem u New York-u). U mediteranskom okru`enju ”izra`en
je najve}i stepen politi~ke saglasnosti i podudarnosti”
u bespo{tednoj kritici dr`ava iz kojih dolazimo. Pravi skup izdajnika/ca
nacionalne homogenizacije. Naravno, ta otvorenost i poverenje koje smo
izgradili/e ohrabruje i omogu}ava da se lak{e suo~avamo sa novim i brojnim
problemima.
Propaganda
mr`nje prema Drugom na prostoru biv{e Jugoslavije ostavila je dubokog traga u
mentalitetu tako da je kontaminirano okru`enje velika prepreka za civilno
dru{tvo. ”Danas je za nas daleko
te`a situacija nego {to je bila za disidente u biv{em re`imu –
danas te dr`ava ne {alje u zatvor (ima druge tehnologije) ali ti susjed
ostavlja mrtve ma~ke pred vrata”.
To da smo mi iz NGO-a jo{ uvek usamljeni u getoima, da je na{ uticaj na
okru`enje jo{ uvek neznatan pokazalo se jedne ve~eri kada je na istom mestu
bila organizovana lokalna sve~anost ribarske ve~eri. Mi smo bili u na{em ”getu”
iz bojazni od reakcija ”lojalnih
i mirnih gra|ana/ki”
koji ne mogu da svare na{u nelojalnost dr`avi i naciji. Bili smo i fizi~ki
odvojeni izbegavaju}i izlive mogu}eg patriotskog transa ”malih”
ljudi. Posle je neko rekao da ”mi
treba da nastavimo da pijemo krv dr`avi, da budemo moralni pravednici/e ali i
da edukujemo ”okru`enje”,
tj. da uti~emo na promenu kulturnog mentaliteta. A to nije nimalo jednostavno
jer dugogodi{nja iscrpljenost ljudi u NGO-u dovela je do opadanja broja
volontera, spontanosti, do profesionalizacije koja ima brojne negativne
strane. Iskustvo u radu je pokazalo da mehani~ko preno{enje odre|enih ”tehnika
i metoda” nije plodotvorno
i da mora biti prilago|eno lokalnim okolnostima –
da ”conflict resolution”
~esto vodi potiskivanju sukoba, a potrebno je u~initi ih vidljivim, ne ukidati
sukobe ve} ih transformisati. ”Mr`nja
se mo`e transformisati ma koliko bilo bolno suo~iti se sa njom, mrzimo se ali
se ne moramo tu}i”
([keljzen Mali}i). Jer ako prikrivamo stvarnost ”ve}ina
tih tehnika i metoda je potpuno besmislena i stvara privid civilnog dru{tva”
(Lino Veljak). Marko Or{oli} (Sarajevo) smatra da ”nacionalisti~ke
partije razaraju civilno dru{tvo”,
ali da je odgovornost me|unarodne zajednice ogromna ”jer
ona `eli da pretvori sve gra|ane u vojnike nacionalisti~ke ideologije”.
I, naravno, tokom razgovora saglasili smo se da su ”uniformisana
lica” ogromna prepreka
za civilno dru{tvo.
U
sesiji o ”politizaciji
sudske, policijske i vojne vlasti”
advokati/kinje i drugi, govorili su o ogromnim pritiscima dr`ave na pravosu|e.
Orhideja Martinovi} (Zagreb) je navela da je u poslednjih {est godina u
Hrvatskoj smenjen vrlo veliki broj sudija jer su odbijali da sude u politi~kim
procesima. Osu|uju}i diskriminaciju advokata na etni~koj osnovi (uglavnom srpske
i crnogorske nacionalnosti) Sr| Jak{i}, advokat iz Dubrovnika kazao je da su ”vrhovni
sudovi u funkciji etni~kog ~i{}enja”;
Biljana Kova~evi} smatra da je u ”Srbiji
sve kriminalizovano, uklju~uju}i i politi~ke delikte, tj. kad neko smeta
re`imu, on mu namesti kra|u, {verc, nepla}anje ra~una...”
Jovo
Divjak, penzionisani general armije BiH je govorio o kontroli armije od strane
vladaju}e partije SDA. ”To
je sad jednonacionalna armija”
jer su ”svi nemuslimani
penzionisani”,
a ”uticaj islama je
veliki u komandnom sastavu, molitve u kasarnama su prinudne”.
Divjak je sa nostalgijom govorio o vremenima ”po~etka
rata kad je stanje i raspolo`enje u Armiji BiH bilo izvrsno, kad je bila
me{ovitog etni~kog sastava”.
Mo`da je sada{nja ogor~enost posledica li~ne frustracije, ali lepo bi bilo
verovati da je i plod demilitarizacije duha. Sada se ovaj general zala`e za
antimilitarizam i upozorava da se ”na`alost
time ne bavi u BiH nijedna NGO”.
Divjak se u diskusiji o civilnoj kontroli vojske, zalo`io za prigovor savesti.
[tavi{e, sada smatra da je bilo veoma dobro {to je 150 000 mladi}a oti{lo iz
BiH jer su odbili da idu u rat. ”To
sam shvatio juna 95-te i tada mi je postalo jasno da se u Bosni nije desilo ono
{to sam `eleo.”
Naravno, te{ko bi bilo o~ekivati da je biv{i general Divjak ovo isto rekao u
ono vreme. Li~no je politi~ko –
li~no iskustvo je uticalo na promenu stava.
Razgovor
o civilnoj kontroli vojske zaista je bio antimilitaristi~ki. Sini{a Mari~i}
iz Zagreba se zalo`io za ukidanje vojske, Sr|an Dvornik smatra da NGO treba da
budu provokatori demokratske kontrole, da se razbija mit o nedodirljivosti
vojske. Smatrala sam da se demilitarizacija nikako ne mo`e svoditi na
profesionalizaciju armije, da je potrebno insistirati na prigovoru na vojne
tro{kove. [to se ti~e demilitarizacije Balkana, potrebno je razbiti
diplomatsku paradigmu o ravnote`i snaga, tj. ravnote`i straha i da se nikako
ne mo`emo pomiriti da se mir na Balkanu mo`e posti}i jedino vojnom
intervencijom, da se trgovina oru`jem obavlja u trouglu –
industrija oru`ja –
dr`ava – vojska (Sini{a).
Na `alost, stavovi opozicionih partija, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji su
krajnje militarizovani, svaka smatra da treba oja~ati vlastitu vojsku a
oslabiti vojsku druge strane. Divjak je upozorio na ogromna sredstva koja se
izdvajaju za armiju u BiH.
Razgovor
o etni~kom ~i{}enju, povratku izbeglica i perspektivama mira je pokazao da
je etni~ko ~i{}enje bio cilj a ne posledica rata, da se etni~ko ~i{}enje sprovodi
sada jo{ intenzivnije (politikom dr`avljanstva, imovinsko –
pravnih odnosa). Alija Hod`i} iz Zagreba je ponovio ono u ~emu smo svi/e
saglasni – mira nema sve dok
sada{nje elite na vlasti ne odu. One i dalje vode rat samo druga~ijim sredstvima,
jer }e ”dr`ave na sve
pristati sem na povratak izbeglica”.
Vesna [ehi} iz Tuzle, govore}i o tome da nijedan re`im u biv{oj Jugoslaviji ne
`eli da se izbeglice vrate, ka`e da ”Bosna
pod izgovorom `rtve rata tako|e gradi koncept jednonacionalne dr`ave, da
bosanske vlasti, jednako kao i druge, onemogu}avaju povratak izbeglica”.
U Srbiji se radi o tihom etni~kom ~i{}enju osoba nesrpskog imena Hrvata,
Albanca, Muslimana... Svaka od ovih dr`ava, posebno Hrvatska i Srbija,
kolonizuju (pune) etni~ke prostore svojom ”nacijom”.
Autonomno organizovanje izbeglica omogu}i}e im da prevazi|u ”ideologiju
`rtve kojoj }e sutra biti legitimna osveta i novi krug nasilja”
a to }e mo`da u~initi da se mnogi/e, a posebno velike donatorske agencije vi{e
ne ”{unjaju voajerski
oko `rtava”, kako ka`e Gajo
Sekuli} iz Sarajeva, ve} da ih po{tuju kao autonomna ljudska bi}a.