Nelojalne/i

dr`avi i naciji

 

IV ljetnja {kola demokracije i  socijalne pravde odr`ana je u Crikvenici, od 1. do 6. septembra 1997. u organizaciji TOD-a (Institut za demokratiju sa se­di­{­tem u New York-u). U mediteranskom ok­ru­`enju izra`en je najve}i stepen politi­~ke saglasnosti i podudarnosti u bes­po­{te­dnoj kritici dr`ava iz kojih dolazimo. Pravi skup izdajnika/ca nacionalne homo­ge­nizacije. Naravno, ta otvorenost i pove­renje koje smo izgradili/e ohrabruje i omo­gu}ava da se lak{e suo~avamo sa no­vim i brojnim problemima.

Propaganda mr`nje prema Drugom na prostoru biv{e Jugoslavije ostavila je du­bokog traga u mentalitetu tako da je kon­taminirano okru`enje velika prepreka za civilno dru{tvo. Danas je za nas da­le­ko te`a situacija nego {to je bila za di­si­dente u biv{em re`imu danas te dr`ava ne {alje u zatvor (ima druge tehnologije) ali ti susjed ostavlja mrtve ma~ke pred vra­ta. To da smo mi iz NGO-a jo{ uvek usa­mljeni u getoima, da je na{ uticaj na okru`enje jo{ uvek neznatan pokazalo se jedne ve~eri kada je na istom mestu bila organizovana lokalna sve~anost ribarske ve~eri. Mi smo bili u na{em getu iz bojazni od reakcija lojalnih i mirnih gra­|a­na/ki koji ne mogu da svare na{u nelojalnost dr`avi i naciji. Bili smo i fizi~ki odvojeni izbegavaju}i izlive mogu}eg patriotskog transa malih ljudi. Posle je neko rekao da mi treba da nastavimo da pijemo krv dr`avi, da budemo moralni pra­ve­dnici/e ali i da edukujemo okru`enje, tj. da uti~emo na promenu kulturnog mentaliteta. A to nije nimalo jednostavno jer du­gogodi{nja iscrpljenost ljudi u NGO-u do­vela je do opadanja broja volontera, spo­ntanosti, do profesionalizacije koja ima brojne negativne strane. Iskustvo u ra­du je pokazalo da mehani~ko preno{enje odre|enih tehnika i metoda nije plo­do­tvorno i da mora biti prilago|eno lo­kal­nim okolnostima da conflict resolu­tion ~esto vodi potiskivanju sukoba, a potrebno je u~initi ih vidljivim, ne ukidati sukobe ve} ih transformisati. Mr`nja se mo`e transformisati ma koliko bilo bolno suo~iti se sa njom, mrzimo se ali se ne mo­ramo tu}i ([keljzen Mali}i). Jer ako pri­kri­vamo stvarnost ve}ina tih tehnika i me­toda je potpuno besmislena i stvara pri­vid civilnog dru{tva (Lino Veljak). Marko Or{oli} (Sarajevo) smatra da nacionalisti~ke partije razaraju civilno dru­{tvo, ali da je odgovornost me|unarodne zajednice ogromna jer ona `eli da pre­tvori sve gra|ane u vojnike nacionali­sti~ke ideologije. I, naravno, tokom razgovora saglasili smo se da su unifor­mi­sa­na lica ogromna prepreka za civilno dru­{tvo.

U sesiji o politizaciji sudske, policij­ske i vojne vlasti advokati/kinje i drugi, go­vorili su o ogromnim pritiscima dr`ave na pravosu|e. Orhideja Martinovi} (Za­greb) je navela da je u poslednjih {est godina u Hrvatskoj smenjen vrlo veliki broj sudija jer su odbijali da sude u politi~kim procesima. Osu|uju}i diskriminaciju advokata na etni~koj osnovi (uglavnom srp­ske i crnogorske nacionalnosti) Sr| Jak{i}, advokat iz Dubrovnika kazao je da su vr­hovni sudovi u funkciji etni~kog ~i{}enja; Biljana Kova~evi} smatra da je u Sr­biji sve kriminalizovano, uklju~uju}i i po­liti­~ke delikte, tj. kad neko smeta re`imu, on mu namesti kra|u, {verc, nepla}anje ra~una...

Jovo Divjak, penzionisani general ar­mije BiH je govorio o kontroli armije od strane vladaju}e partije SDA. To je sad jednonacionalna armija jer su svi nemuslimani penzionisani, a uticaj islama je veliki u komandnom sastavu, molitve u kasarnama su prinudne. Divjak je sa no­stalgijom govorio o vremenima po~etka rata kad je stanje i raspolo`enje u Armiji BiH bilo izvrsno, kad je bila me{ovitog etni~kog sastava. Mo`da je sada{nja ogor­~e­nost posledica li~ne frustracije, ali lepo bi bilo verovati da je i plod demilitarizacije duha. Sada se ovaj general zala`e za antimilitarizam i upozorava da se na`alost time ne bavi u BiH nijedna NGO. Divjak se u diskusiji o civilnoj kontroli vojske, zalo`io za prigovor savesti. [tavi{e, sada sma­tra da je bilo veoma dobro {to je 150 000 mladi}a oti{lo iz BiH jer su odbili da idu u rat. To sam shvatio juna 95-te i tada mi je postalo jasno da se u Bosni nije desilo ono {to sam `eleo. Naravno, te{ko bi bilo o~ekivati da je biv{i general Divjak ovo isto rekao u ono vreme. Li~no je politi~ko li~no iskustvo je uticalo na prome­nu stava.

Razgovor o civilnoj kontroli vojske zai­sta je bio antimilitaristi~ki. Sini{a Ma­ri­~i} iz Zagreba se zalo`io za ukidanje vojske, Sr|an Dvornik smatra da NGO treba da budu provokatori demokratske kontrole, da se razbija mit o nedodirljivosti vojske. Smatrala sam da se demilitarizacija nikako ne mo`e svoditi na profesionalizaciju armije, da je potrebno insistirati na prigovoru na vojne tro{kove. [to se ti~e demilitarizacije Balkana, potrebno je raz­bi­ti diplomatsku paradigmu o ravno­te`i snaga, tj. ravnote`i straha i da se nikako ne mo`emo pomiriti da se mir na Balkanu mo`e posti}i jedino vojnom intervencijom, da se trgovina oru`jem obavlja u tro­u­glu industrija oru`ja dr`ava vojska (Si­ni{a). Na `alost, stavovi opozicionih partija, kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji su krajnje militarizovani, svaka smatra da treba oja~ati vlastitu vojsku a oslabiti vojsku druge strane. Divjak je upozorio na og­romna sredstva koja se izdvajaju za ar­miju u BiH.

Razgovor o etni~kom ~i{}enju, po­vra­t­ku izbeglica i perspektivama mira je po­kazao da je etni~ko ~i{}enje bio cilj a ne posledica rata, da se etni~ko ~i{}enje spro­vo­di sada jo{ intenzivnije (politikom dr­`a­vljanstva, imovinsko pravnih od­nosa). Alija Hod`i} iz Zagreba je ponovio ono u ~emu smo svi/e saglasni mira nema sve dok sada{nje elite na vlasti ne odu. One i dalje vode rat samo druga~ijim sre­dstvima, jer }e dr`ave na sve pristati sem na povratak izbeglica. Vesna [ehi} iz Tuzle, govore}i o tome da nijedan re`im u biv{oj Jugoslaviji ne `eli da se izbeglice vrate, ka`e da Bosna pod izgovorom `rtve rata tako|e gradi koncept jednonacionalne dr`ave, da bosanske vlasti, jednako kao i druge, onemogu}avaju po­vra­tak izbeglica. U Srbiji se radi o tihom etni~­kom ~i{}enju osoba nesrpskog imena Hr­vata, Albanca, Muslimana... Svaka od ovih dr`ava, posebno Hrvatska i Srbija, kolonizuju (pune) etni~ke prostore svojom nacijom. Autonomno organizovanje izbeglica omogu}i}e im da prevazi|u ideologiju `rtve kojoj }e sutra biti legitimna osveta i novi krug nasilja a to }e mo`da u~initi da se mnogi/e, a posebno velike donatorske agencije vi{e ne {unjaju voajerski oko `rtava, kako ka`e Gajo Sekuli} iz Sarajeva, ve} da ih po{tuju kao autonomna ljudska bi}a.