Radionice
Ekonomija zavisnosti ili
alternativna `enska ekonomija: izazovi i zamke humanitarne
pomo}i
I grupa
Kordinatorke:
Milena i
Sta{a
U
ovoj radionici odr`anoj u petak 9. avgusta u~estvovale su: Milena iz Torina i
Sta{a, @ene u crnom, Beograd kao kordinatorke, Imma, iz udru`enja za mir i @ene
u crnom iz Barija, Vedrana, iz foto grupe ”Vuk
Samotnjak” iz Smedereva,
izbeglica iz Bosne, trenutno `ivi u izbegli~kom kampu Mala Krsna; Ursula iz
Nema~ke; Anna Lisa, Carla, Berenice, iz grupe ”Koreni
i krila” Udine; Nanda, @ene
u crnom, Sevilja; Cristina iz Valensije, iz `enske antimilitaristi~ke grupe ”Adrianes”;
Graziella iz Roviga, Udru`enje za mir, kao i udru`enje ”Usvoji
mir”; Claudia, iz
Modene, iz lokalnog komiteta za humanitarnu pomo}; Sena, izbeglica iz Krajine,
sada u `enskom skloni{tu u Beogradu; Biljana iz Norve{ke, radi u imigracionom birou
pri norve{koj vladi i bavi se pitanjima dobrovoljnog povratka izbeglica; Donata
iz Roviga koordinatorka projekta ”Usvoji
mir”; Patrizia iz
Roviga; Margherita iz Torina, Udru`enje za mir; Rosa iz Bolonje, @ene u crnom i
Otvoreni / javni prostor; Rossella iz Modene, iz udru`enja ARCI-Solidarnost;
Juli iz SAD nam se kasnije pridru`ila.
U
ovom delu razgovarale smo o tome da je Dejtonski sporazum doveo do izvesnih
promena u odnosu na me|unarodnu humanitarnu pomo}. Ukratko, u prvoj fazi u
periodu krajnje svakodnevne nu`de i oskudice izazvane ratom preovladavao je
model ”doma}e ekonomije”.
Naime, proizvodnja nije imala zna~ajniju ulogu, budu}i da su u mnogim
zemljama prikupljana sredstva i materijalna pomo} tako da je raspodela bila
veoma va`na. To je, zapravo, ono {to `ene ina~e ~ine u svom porodi~nom
okru`enju, to je briga koja podrazumeva emotivnu podr{ku (Milena) . [to se
ti~e saradnje, me|unarodne solidarnosti, `ene su bile subjekti jer su se one
brinule o dopremanju, raspodeli pomo}i i, uop{te, brinule su se o opstanku.
@ene su bile u centru neke vrste bolesne pa`nje jer su bile `rtve seksualnog
nasilja. Me|utim, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kada je prestao
oru`ani sukob, svet je zaboravio da je rat ostavio veoma duboke posledice.
Dakle, ne radi se samo o tome {to je opalo interesovanje za pomo}, ve} je opalo
interesovanje i za `ene. A to koliko je pomo} bila instrumentalizovana,
iskusila je Margherita tokom rada na italijanskom projektu obnove Bosne; ona
je zapazila da mu{karci, i uop{te osobe koje nisu nikada radile sa `enama, ne
znaju ni{ta o `enama, ne poznaju njihove potrebe, tvrde}i da ”`ene
nemaju nikakve posebne potrebe”.
Milena smatra da su me|unarodne donatorske agencije insistirale vi{e na tom
li~nom i emotivnom aspektu. Mo`da stoga {to u tim agencijama uglavnom rade
`ene. Navela je primer organizacije za koju radi. Projekat koji su
finansirale Ujedinjene nacije, podsticao je zanatske sposobnosti ljudi, ali
imao je i ulogu psihi~ke podr{ke, preko radionica i aktivnosti u kolektivnim
centrima gde su se ljudi obu~avali za ne{to, ali tako su i ispunjavali svoje
vreme. Me|utim, sada taj isti projekat podrazumeva da izbeglice prave
projekte male privrede (preduzetni{tvo) vrednovane po kriterijumima ekonomske
efikasnosti. Dakle, jasno je da je pro{ao period krajnje nu`de, ~ak i u
odnosima prema izbeglicama i da se vra}a tradicionalni ekonomski model koji
dovodi u nepovoljan polo`aj, ili isklju~uje starije osobe, `ene i decu. Kvantitativni
aspekt je bio va`an i ranije, to jest, morale su znati koliko miliona se tro{i
na pomo}, koliko miliona pomo}i se raspodeli, broj osoba do kojih sti`e pomo},
ali nakon Dejtonskog sporazuma, ovaj kriterijum je postao druga~iji. Ovo se utvr|uje
i retroaktivnim putem. Naime, zahteva se od raznih donatorskih agencija i
raznih grupa da podnesu finalni izve{taj o vrednosti pomo}i koja je ranije
bila podeljena.
Ve}
je od prvog skupa u Novom Sadu postojala mala razmena poklona me|u `enama. To
je bio druga~iji vid pomo}i. Pomo} zasnovana na razmeni. Ovo je pomoglo
uzajamnom zbli`avanju i kreiranju novih projekata, gra|enju mostova. Me|utim,
mo`da su i `ene sledile politiku podela prisutnih u me|unarodnoj politici
(Rosa) .
Sve
u~esnice su izrazile svoje nedoumice i protivre~nost u odnosu na humanitarnu
pomo}, kako u zemlji gde su je prikupljale, tako i u zemlji gde je deljena.
^im je izbio rat iz Italije, pa ~ak i iz ju`ne pokrajine Puglia,
organizovali/e su se volonteri / rke, verskog ili lai~kog usmerenja, pacifistkinje,
komunistkinje. Organizovale su svake nedelje kamione koji su i{li za biv{u
Jugoslaviju. @ene u crnom iz Barija su podstakle razmi{ljanje, raspravu o
humanitarnoj pomo}i. To su radile uvek pre nego {to bi pokrenule neku akciju, a
potom bi tu pomo} vrlo efikasno nosio ”Caritas”
Razmi{ljale smo tri meseca, onda smo odlu~ile da se obratimo ICS (Italijanski
konzorcijum za solidarnost) da nam po{alje grupu izbeglica, a od regionalnih
vlasti smo tra`ile da nam stave na raspolaganje jedan veliki prihvatni centar.
Veoma smo vodile ra~una da budu zastupljene izbeglice svih vrsta, sva tri
naroda u Bosni-bo{nja~kog, srpskog, hrvatskog. Po~ele smo svakodnevno sa
njima da razgovaramo, a onda smo videle da im je to dosadilo. Zapitale smo se
da li im name}emo na{e ideje o prela`enju, prevazila`enju granica, podela.
Kada su u jednom trenutku Amerikanci zapretili bombardovanjem, primetili smo
da oni pri`eljkuju to bombardovanje. To je izazvalo krizu kod nas i po~ele smo
~ak da razmi{ljamo da nismo osposobljene za razgovor sa ”obi~nim”
ljudima. Da smo politi~ke aktivistkinje koje nisu razgovarale dovoljno o
samima sebi. Dakle, ja se sla`em sa onim {to je kazala Sta{a o protivre~nosti
me|unarodne pomo}i jer, ona izme|u ostalog, postavlja nama samima pitanja ”gde
smo i {ta `elimo”
(Imma) .
Sta{a
je objasnila da su @ene u crnom iz Beograda odlu~ile da rade u izbegli~kim
kampovima tek nakon godinu i po dana postojanja tih kampova. ”Za{to
je bilo tako?”
Pre svega, jer nismo `elele da to radimo na na~in koji nam se ~inio
paternalisti~kim, to jest, raditi ”za”
izbeglice ve} smo `elele da radimo ”sa”
izbeglicama, a kada su se na{oj grupi priklju~ile same izbeglice, odlu~ile smo
se za projekat pomo}i. Koordinatorke na{eg projekta, koji je pro{ao kroz razne
faze, bile su same izbeglice. ”Me|utim,
to nije odagnalo brojne dileme: S jedne strane, ja, cela grupa delujemo protiv
re`ima, protestujemo i izja{njavamo se protiv re`ima, a na izvestan na~in do{le
smo u situaciju da poma`emo `rtve koje proizvodi sam taj re`im. Vi{e sam se
puta zapitala: kome poma`em, `rtvama ili re`imu ispunjavaju}i tu
tradicionalnu ulogu brige o drugima. Pitala sam se: kako mo`emo da
transformi{emo taj rad u korist `ena, a ne u korist socijalnog mira ovog
re`ima? Jer bave}i se ovim, odlaze}i u izbegli~ke kampove, dele}i humanitarnu
pomo} ~inilo mi se, ~inilo nam se i da da poma`emo re`im, da mu kupujemo
socijalni mir”
(Sta{a) .
Margherita
podse}a da je iz Italije poku{ano da se izra|uju simetri~ni odnosi sa
ljudima koji `ive u ovoj zemlji, preko mre`a `ena koje poma`u, rade sa
izbeglicama direktno, podsti~u}i odnose poverenja. Ali Sta{a je u tom
kontekstu postavila pitanje autonomije `ena. S jedne strane, to iskustvo, ta
politika direktnog kontakta me|u `enama, kontakta izme|u me|unarodnih mre`a
i `ena izbeglica, omogu}avala je gra|enje druga~ije politike. Naprimer,
videle smo koliko je prisustvo na{ih prijateljica iz inostranstva u izbegli~kim
kampovima bilo va`no za dekontaminaciju od nacionalisti~ke ideologije i to na
jedan indirektan na~in. Naime, @ene u crnom su odlu~ile da u kampovima ne vr{e
nikakvu direktnu politi~ku propagandu jer su smatrale da bi to bila
zloupotreba izbeglica budu}i da te osobe ina~e `ive pod u`asnom propagandnom
presijom. Ta propaganda stalno tvrdi da ceo svet mrzi srpski narod, a vide}i
odakle sve dolaze `ene, a posebno iz SAD-a, ljudi i kampovima su mogli sami da
se uvere da nije istina to {to govori re`im, da nije ta~no da ”ceo
svet mrzi srpski narod”,
da svet itekako pravi razliku izme|u ljudi i re`ima. S druge strane, nije bilo
nekih rezultata u samoorganizovanju ljudi u izbegli~kim kampovima”
Konkretne prepreke su bile, na prvom mestu re`im, ali i me|unarodne
organizacije i donatorske agencije, koje nisu sara|ivale sa nama. Naime, iskustvo
ovih godina nam je pokazivalo da postoji neka vrsta saglasnosti u stavovima pomenutih
organizacija, donatora i re`ima: s jedne strane smo imale problema s re`imom,
koji nas je izbacivao iz izbegli~kih kampova zbog na{ih politi~kih
aktivnosti. A sa duge strane, naprimer UNHCR nam je vi{e puta kazao da na{u grupu
(@ene u crnom) zbog na{eg vidljivog, jasnog antire`imskog stava, ne mo`e
pomagati. I ne samo to, ve} je ucjenjivao i druge grupe, organizacije, kao {to
je Oxfam da ne ulaze ni u kakve projekte sa nama... To je ta ista politika
patrijarhalne kontrole koja nam ”savjetuje”
da se mi `ene ne bavimo ”politikom”
nego da se bavimo ”`enskim
tradicionalnim ulogama”,
da se brinemo o izbeglicama, a da se pri tom ne pitamo ko je proizveo te izbeglice,
ko proizvodi `rtve rata. Oni su, kao neka fabrika za proizvodnju `rtava, a
sada mi treba da se brinemo o tim njihovim prozvodima i da im ne postavljamo
pitanja. Ja sam vi{e puta imala krize rade}i po izbegli~kim kampovima, krize
vezane za humanitarni rad; vi{e puta sam se zapitala da li smo stvorile dobre
odnose prijateljstva, dobre ljudske odnose sa izbeglicama, ali bilo je nekako
jasno da to nije ravnopravan odnos, ve} odnos zavisnosti”.
Margherita
je potvrdila politi~ke kriterijume u finansiranju projekta: jednom joj je neka
NGO tra`ila da napravi projekat pomo}i za Srbiju, bolje re~eno Beograd, i ona
je uradila projekat humanitarne pomo}i koji je trebao da se radi zajedno sa
@enama u crnom. One su ve} bile zapo~ele projekat. Nije bilo odgovora i na
njeno uporno insistiranje, re~eno joj je da je prosto nezamilsivo da jedna NGO
ide zvani~nim kanalima u Beograd i da pravi projekat sa @enama u crnom jer bi
se time previ{e politi~ki eksponirali.
U
rivalitetu izme|u raznih projekata u~estvuju i `ene, podsetila je Rosa. ”Mostovi
`ena izvan granica”,
tako se zvao projekat, uklju~ivao je `ene iz ~etiri razli~ite zemlje Balkana,
razdvojene, podeljene sukobima. Projekat je obuhavatio Bosnu, Hrvatsku, Kosovo,
Srbiju. Odmah su iskrsli problemi, ali mi ne treba da se pla{imo razgovora o
sukobima, jer ako se sa njima suo~avamo pa iako ih ~ak ne mo`emo prevazi}i, to
je pozitivan proces. Poma`e da bolje razumemo same sebe, ono {to jesmo, da
bolje razumemo druge, da shvatimo da sukobi postoje svuda u svakoj grupi,
postoje ovde, postoje u Italiji, svuda. Bilo je dosta susreta u okviru ovog
projekta, dosta rasprava. Projekat je zapo~et u Tuzli, Bosna, zatim se
pro{irio na Pri{tinu, Kosovo a zatim je uz velike te{ko}e i u daleko manjem
obimu, upravo iz razloga o kojima smo razgovarale, zbog one podele na ”dobre
i lo{e” prihva}en projekat
za Pan~evo. Ovi projekti su pro{li kroz mnoge protivre~nosti, `ene koje rade u
njima su se susretale, stvarale me|usobne veze, ali samo prihvatanje nekog
projekta, izaziva ”dodatni
sukob”. Sta{a smatra da
donatorske agencije proizvode brojne probleme me|u `enskim grupama. Naprimer,
slede politiku patrijarhalne kontrole, rivaliteta me|u `enskim grupama, `ele da
odustanemo od na{ih feministi~kih zahteva, ali, naravno, sve to zavisi od
lokalnih `enskih grupa, u kojoj meri to prihvataju ili ne. Postavile smo jo{
jedan problem, a to je kratkotrajni karakter projekta, zapravo, veliki donatori
skoro uvek finansiraju kratkoro~ne projekte. A kako je mogu}e podsta}i
druga~ije vrednosti, druga~iju politiku, alternativnu politiku sa takvim
kratkoro~nim projektima? Jasno je da je svima nama potrebna pomo} tih
donatorskih agencija, ali moramo da vr{imo pritisak na njih, u smislu ve}e
jednakosti, ravnopravnijeg odnosa izme|u njih i nas.
Na
kraju, zaklju~ile smo da postoje i brojni pozitivni elementi. Pored navedenog
projekta iz Bolonje, ura|eni su i mnogi drugi, mo`da ne sa tako jasnom
strukturom, projekti koje manje ko{taju. Ti projekti nije trebalo da grade
mostove, jer su oni ve} postojali. Na primer, tokom rata kada su `ene iz Bosne,
Srbije, Hrvatske `elele i dalje da komuniciraju, mi smo im stavile na
raspolaganje svoje mogu}nosti. Da se sretnu kod nas, u na{im gradovima, na{im
ku}ama, stavile smo na raspolaganje na{e faksove, telefone (Milena) .
Ovih
poslednjih meseci razvili su se mnogi projekti za podr{ku izbeglicama. Sta{a je
u~estvovala na takvim skupovima u Bosni – to su projekti dobrovoljnog povratka
izbeglica. ”Vi{e je nego
pozitivno”, ka`e ona, ”to
{to su izbeglice mo`da po prvi put subjekti nekih aktivnosti. Jer ja sam se
vi{e puta pobunila: za{to ja, kao aktivistkinja, pri~am i u ime izbeglica? Mora
da se organizuje neka me|unarodna konferencija na kojoj }e same izbeglice
svedo~iti, govoriti o vlastitoj stvarnosti”.
I pored svih nedoumica (uzimaju}i u obzir posebno konkretno stanje u Bosni,
postavlja se pitanje da li }e i takav jedan projekat za povratak izbeglica
slu`iti samo kao umirivanje savesti, jer se zna da su konkretni uslovi za
povratak veoma te{ki). Sta{a `eli da nastavi da u~estvuje u ovom projektu, ”bila
sam nedavno u Travniku, odu{evila sam se kako se organizuju izbeglice, to su
stotine izbegli~kih udru`enja koji u~estvuju u projektu ”Koalicije
za povratak” oni/e tra`e,
zahtevaju, a mi smo u drugom planu, tu smo da ih podr`avamo. Ipak, ne usu|ujem
se da savetujem ljudima po izbegli~kim kampovima da se vrate, jer za to jo{
uvek ne postoje uslovi”.
II grupa
Koordinatorke:
Maja i Laurence
Mnoge
u~esnice rade u ne-vladinim organizacijama na programima za podr{ku i
osna`ivanje `ena. Njihov prevashodni zadatak je da osna`e `ene u pravcu
ekonomskog osamostaljivanja, kao i ostvarivanje finansijskih sredstava za one
grupe koje podr`avaju njihov rad. Du{ica (@aba,
prodavnica polovne robe iz Zemuna, profitabilnog projekta za `ene `rtve
nasilja i izbeglice) rekla je da mnoge `ene ostaju u situaciji u kojoj trpe
nasilje zato {to su ekonomski zavisne i da iz takvih situacija ne mogu da
iza|u bez sopstvenih sredstava za `ivot.
Ipek
(@ene u crnom, Turska) objasnila
je kako su mnoge `ene sa kojima oni rade do{le sa porodicama iz sela u gradove
gde je samo 15% `ena zaposleno. Kad se dosele u grad, mu{karci nalaze
zaposlenje, a `ene ostaju izolovane kod ku}e, sa vrlo ograni~enim kretanjem van
ku}e.
@ene
za `enska prava organizovale su tromese~ne
kurseve opismenjavanja sa posebnim akcentom na brizi o `enskom zdravlju i
`enskim pravima. Zanimljivo je da je jedan od jasnih rezultata ove obuke, koja
je prvenstveno imala za cilj osve{}ivanje, a ne obuku za specifi~na zanimanja,
bio da je ve}ina u~esnica odmah zatim uspela da na|e nekakav posao, zato {to je
kroz tu obuku pove}ano i samopo{tovanje `ena i njihova svest o sopstvenim pravima.
Razgovarale
smo o drugim vrstama obuke koje bi mogle da pomognu `enama da pobolj{aju
uslove pod kojima `ive. Mr{a je govorila o tome kako je ubedila Udru`enje za
unapre|enje romskih naselja da odr`avaju radionice na kojima bi se Romkinje
obu~avale ”majstorskim”
poslovima, sli~no onome {to se radi na radionicama @ena na delu – Beograd. ”Ekonomija
je u rukama mu{karaca i te ve{tine se pla}aju mnogo vi{e nego ve{tine koje
tradicionalno u~e `ene, kao npr. frizerski ili kroja~ki zanat.”
Nora
(Fond za humanitarno pravo na Kosovu)
opisala je tamo{nju ekonomsku situaciju `ena. Kosovo je najnerazvijenije
podru~je na teritoriji biv{e Jugoslavije; u periodu izme|u Drugog svetskog rata
i 1988-me u~injen je napor u pravcu obrazovanja `ena i mnoge `ene iz gradskih
sredina su se zaposlile u vladinim institucijama i na taj na~in u{le u politi~ki `ivot. Ali, sve to se promenilo
1990-e, kada je srpski re`im ukinuo
autonomiju Kosova: posle toga jedina zanimanja dostupna `enama bila su
premalo nagra|eni poslovi u malim preduze}ima, tako da ja ve}ina njih bilo
primorana da ostane kod ku}e. Trenutna situacija za Albanke na Kosovu je
katastrofalna. Nora je opisala zna~aj NVO na Kosovu u smislu davanja podr{ke
emancipaciji `ena, za{titi zdravlja i `enskih prava, kao i
obezbe|ivanju radnih mesta za `ene.
Slede}e
pitanje o kojem smo razgovarale bilo je: Kakav je odnos `enskih grupa i
me|unarodnih donatora i na koji na~in mo`emo da postignemo samodovoljnost
grupe?
Gudrun
(iz Nema~ke) je rekla da iz iskustva u radu sa ovda{njim `enskim grupama zna da
velika koli~ina robe koja pristi`e ~esto nije ono {to je njima potrebno. Pitala
ih je {ta rade sa svim tim stvarima koje im nisu preko potrebne. Prvi odgovor
je bio ”Mi uzimamo sve!”
Ali kada je nastavila diskusiju stekla je utisak da one zaista nisu sigurne {ta
konkretno `ele. Zbog toga je usredsredila svoje napore da pomogne `enama da
identifikuju {ta im je zaista potrebno da bi se odr`ale i da im u tome pru`i
podr{ku i pomo}.
Laurence
je govorila ovako: ”@ene
na delu je projekat na podru~ju Beograda koji ima za
cilj da stimuli{e ekonomsku razmenu i
da `ene ekonomski osna`i; projekat se u celini finansira fondovima sa Zapada.
Gde je ravnote`a izme|u finansiranog projekta i osna`ivanja `ena? Verujem
da Zapad ima finansijskih sredstava na
pretek, {to je rezultat njihove dominacije; najmanje {to mo`e da se u~ini jeste
da se oni iskoriste za osna`ivanje `ena. Bez obzira na to, verujem da se ~esto
ta sredstva predstavljaju kao pomo}, a u stvari koriste se da bi se jo{ vi{e
oja~ala dominacija. Projekat @ene na delu
ima za cilj da omogu}i izvestan stepen finansijske autonomije tako {to ne}e
zavisiti samo od jednog velikog donatora sa Zapada. Ustanovila sam da je
ovaj projekat dobio lojalnu podr{ku `ena i `enskih grupa; ~vrsto verujem da je
ova podr{ka neophodna da bismo opstale, tako da je ja~anje sestrinskih mre`a
veoma va`no. Tako|e mislim da svaki projekat treba da se odvija svojim tempom
da bi mogao da se u sve ve}oj meri samofinansira i veoma je va`no prona}i
na~ine kako da se to ostvari. @ene na delu
polako prikupljaju informacije iz
razli~itih zemalja o raznim na~inima na koje `ene mogu da organizuju razmenu
ve{tina / trampu, kao i alternativne ekonomske mre`e.”
Marieme
(@ene koje `ive pod muslimanskim zakonima) smatra
da je potrebno da se grupe povezuju sa sestrinskim organizacijama i
pojedinkama na Zapadu: sa onima koje `ele da pomognu i koje imaju sredstava da
plate faks ma{inu ili zakupninu za nekoliko meseci, mada ne mogu da finansiraju
celi projekat. Tako|e je govorila o va`nosti sestrinskih grupa u jednoj oblasti.
One bi mogle da zajedni~ki nastupe u odnosu na sponzore i da rade na dobijanju
sredstava. To se posti`e sestrinskom solidarno{}u u razmeni informacija i
zajedni~kom radu. Marieme shvata da mo`e biti te`e da se ovo postigne na
nacionalnom nivou gde izazov koji predstavlja konkurencija mo`e biti ja~i, ali
je ~injenica da zajedni~ki rad pove}ava potencijalne mogu}nosti svake grupe da
do|e do finansijskih mogu}nosti.
Sanja
(sa kojom su bile Nada i Ana) iz Lastavice opisala
je ovaj jedinstveni projekat za traumatizovane `ene iz Krajine. To je
partnerski projekat sa Oxfamom i Autonomnim
`enskim centrom iz Beograda. Osamnaest `ena
`ivi u dve zajedni~ke ku}e izvan Beograda. Aktivnosti koje se tamo organizuju
uklju~uju razgovore, grupe za podr{ku, naro~ito {to se ti~e pitanja
dr`avljanstva i dokumenata. Ove ku}e imaju ulogu sabirnih centara za izbeglice
iz ove oblasti i u ovom trenutku 120 izbeglica koristi pogodnosti ovog
projekta. Lastavica se prve godine
finansirala preko Oxfama i ODA (britanske vlade), a sada, u drugoj godini, u
poziciji je da tra`i druge velike donatore. ”Jedinstven
zaklju~ak `ena iz Lastavice
je bio da su one ne samo `ene koje primaju pomo}, ve} imaju i ne{to da ponude;
one imaju svoje proizvode. Kada bi mogle da dobiju pomo} u nala`enju na~ina da
se njihovi proizvodi direktno plasiraju na Zapadu, bio bi to najbolji na~in
za postizanje samodovoljnosti”.
Lastavica sara|uje sa drugim
profitabilnim projektima za izbeglice, stoga smatraju da je va`no da na|u
na~ina da zajedni~ki plasiraju svoje proizvode.
Slede}a
se oglasila Rachel, aktivistkinja koja je veoma mnogo radila na obezbe|ivanju
fondova u oblastima od Zagreba do Kosova: ”@ao
mi je ako ovo bude imalo negativan prizvuk, ali ve}ina grupa pro|e kroz period
kada poku{avaju da plasiraju svoje proizvode na Zapad. Ali u stvarnosti,
nemogu}e je ostvariti profit od lokalnog profitabilnog projekta plasiranjem na
Zapadu, zato {to je konkurencija mnogih jevtinijih proizvoda `estoka. Jedini
na~in bi mo`da bio da se proizvede neki jedinstveni proizvod visokog kvaliteta
koji bi se mogao prodati nekom ”poznavaocu”.
Najbolji na~in je da se prona|e lokalni distributer.”
Dominique
(War Resisters International)
je rekla da postoje i eti~ki razlozi zbog kojih se treba orijentisati na
lokalno tr`i{te. Potro{a~ki mentalitet je jedan od najve}ih problema glavnih
ekonomskih tokova, koji ima za posledicu eksploataciju ljudi i uni{tavanje okoline. Bolje je ne zavisiti
od stranog tr`i{ta na kojem se stalno smenjuju trendovi zapadnja~ke potro{a~ke
manije.
Barbara
(Coordination for Women’s Advocacy in Austria /
Koordinaciono telo za zastupanje `ena u Austriji, poma`e
`ene izbeglice u inostranstvu i zala`e se oko nala`enja svedoka za Ha{ki
tribunal) rekla je da bi bilo veoma va`no za `ene da ostvare veze i saznaju
vi{e o tome kako su se `ene Afrike organizovale, zato {to su one stvorile neke
uspe{ne feministi~ke samofinansiraju}e projekte.
Ljiljana
iz Udru`enja samohranih majki Makedonije koja
ima oko 600 ~lanica, koje su ”sve
veoma orne za rad”,
zapo~ela je profitabilni projekat koji uklju~uje uslu`ne delatnosti kao {to
su perionice ve{a, pranje za restorane i hotele i servis za pranje automobila.
POSLEPODNEVNA
RADNA GRUPA
Tre}a
grupa bila je radna grupa, u kojoj su bile: Maja iz @enske
grupe - Split, Nela iz Centra
za `ene `rtve rata – Zagreb, Laurence iz @ena
na delu – Beograd, Du{ica iz @aba
/ @ena – Zemun i Sanja, Ana i Nada iz Lastavice
–Pan~evo Sur~in, provele su popodne zajedno
razmenjuju}i razli~ita iskustva, razgovaraju}i o problemima u vezi nala`enja
sponzora i strahovanjima u vezi
materijalnog opstanka. To je bio zaista lep primer zna~aja sestrinske
solidarnosti, kao {to je Marieme artikulisala tog jutra na radionici. Nela i
Maja, koje imaju bogato iskustvo, iskreno su govorile o ozbiljnim te{ko}ama
koje su imale sa svojim samofinansiraju}im projektima i njihovim sponzorima.
I @aba i
Lastavica su projekti koji su
zapo~eti pre dve godine. To je bilo dragoceno vreme koje su provele
razgovaraju}i o svojim rezultatima, sestrinski, dobijaju}i li~no i prakti~no
priznanje za svoj rad kao i iskrene savete.