Radionice

Ekonomija zavisnosti ili alternativna `enska ekonomija: izazovi i zamke humanitarne

pomo}i

 

I grupa

 

Kordinatorke:
Milena i
Sta{a

 

 

U ovoj radionici odr`anoj u petak 9. avgusta u~estvovale su: Milena iz Torina i Sta{a, @ene u crnom, Beograd kao kordinatorke, Imma, iz udru`enja za mir i @ene u crnom iz Barija, Vedrana, iz foto grupe Vuk Samotnjak iz Smedereva, izbeglica iz Bosne, trenutno `ivi u izbegli~kom kam­pu Mala Krsna; Ursula iz Nema~ke; Anna Lisa, Carla, Berenice, iz grupe Ko­re­ni i krila Udine; Nanda, @ene u crnom, Se­vilja; Cristina iz Valensije, iz `enske antimilitaristi~ke grupe Adria­nes; Grazi­e­lla iz Roviga, Udru`enje za mir, kao i ud­ru­`enje Usvoji mir; Claudia, iz Modene, iz lokalnog komiteta za humanitarnu pomo}; Sena, izbeglica iz Krajine, sada u `enskom skloni{tu u Beogradu; Biljana iz Norve{ke, radi u imigracionom birou pri norve{koj vladi i bavi se pitanjima dobrovoljnog povratka izbeglica; Donata iz Ro­viga koordinatorka projekta Usvoji mir; Patrizia iz Roviga; Margherita iz Torina, Udru`enje za mir; Rosa iz Bolonje, @ene u crnom i Otvoreni / javni prostor; Rossella iz Modene, iz udru`enja ARCI-Soli­dar­nost; Juli iz SAD nam se kasnije pri­dru­`ila.

U ovom delu razgovarale smo o tome da je Dejtonski sporazum doveo do izvesnih promena u odnosu na me|unarodnu humanitarnu pomo}. Ukratko, u prvoj fazi u periodu krajnje svakodnevne nu`­de i oskudice izazvane ratom preovlada­vao je model doma}e ekonomije. Nai­me, proizvodnja nije imala zna~ajniju ulo­gu, budu}i da su u mnogim zemljama prikupljana sredstva i materijalna pomo} tako da je raspodela bila veoma va`na. To je, zapravo, ono {to `ene ina~e ~ine u svom porodi~nom okru`enju, to je briga ko­ja podrazumeva emotivnu podr{ku (Mi­lena) . [to se ti~e saradnje, me|unarodne solidarnosti, `ene su bile subjekti jer su se one brinule o dopremanju, raspodeli pomo}i i, uop{te, brinule su se o opstan­ku. @ene su bile u centru neke vrste bole­sne pa`nje jer su bile `rtve seksual­nog na­silja. Me|utim, nakon potpisivanja Dej­ton­skog sporazuma, kada je prestao oru­`ani sukob, svet je zaboravio da je rat ostavio veoma duboke posledice. Dakle, ne radi se samo o tome {to je opalo interesovanje za pomo}, ve} je opalo interesovanje i za `ene. A to koliko je pomo} bila instrumentalizovana, iskusila je Marg­he­rita tokom rada na italijanskom projektu obnove Bosne; ona je zapazila da mu{karci, i uop{te osobe koje nisu nikada radile sa `enama, ne znaju ni{ta o `enama, ne poznaju njihove potrebe, tvrde}i da `ene nemaju nikakve posebne potrebe. Mile­na smatra da su me|unarodne donator­ske agencije insistirale vi{e na tom li~nom i emotivnom aspektu. Mo`da stoga {to u tim agencijama uglavnom rade `ene. Na­ve­la je primer organizacije za koju radi. Projekat koji su finansirale Ujedinjene na­cije, podsticao je zanatske sposobnosti ljudi, ali imao je i ulogu psihi~ke podr{ke, preko radionica i aktivnosti u kolektivnim centrima gde su se ljudi obu~avali za ne{­to, ali tako su i ispunjavali svoje vreme. Me­|utim, sada taj isti projekat podra­zu­meva da izbeglice prave projekte male privrede (preduzetni{tvo) vrednovane po kriterijumima ekonomske efikasnosti. Da­k­le, jasno je da je pro{ao period krajnje nu­`de, ~ak i u odnosima prema izbeglicama i da se vra}a tradicionalni ekonomski model koji dovodi u nepovoljan polo`aj, ili isklju~uje starije osobe, `ene i decu. Kvan­titativni aspekt je bio va`an i ranije, to jest, morale su znati koliko miliona se tro­{i na pomo}, koliko miliona pomo}i se raspodeli, broj osoba do kojih sti`e pomo}, ali nakon Dejtonskog sporazuma, ovaj kriterijum je postao druga~iji. Ovo se ut­vr|uje i retroaktivnim putem. Naime, zahteva se od raznih donatorskih agencija i raznih grupa da podnesu finalni izve­{taj o vrednosti pomo}i koja je ranije bila podeljena.

Ve} je od prvog skupa u Novom Sadu po­stojala mala razmena poklona me|u `e­nama. To je bio druga~iji vid pomo}i. Pomo} zasnovana na razmeni. Ovo je pomoglo uzajamnom zbli`avanju i kreiranju novih projekata, gra|enju mostova. Me­|u­tim, mo`da su i `ene sledile politiku po­dela prisutnih u me|unarodnoj politici (Rosa) .

Sve u~esnice su izrazile svoje nedou­mice i protivre~nost u odnosu na humanitarnu pomo}, kako u zemlji gde su je pri­ku­pljale, tako i u zemlji gde je deljena. ^im je izbio rat iz Italije, pa ~ak i iz ju`ne po­krajine Puglia, organizovali/e su se vo­lo­nteri / rke, verskog ili lai~kog usmerenja, pa­cifistkinje, komunistkinje. Organizo­va­le su svake nedelje kamione koji su i{li za biv{u Jugoslaviju. @ene u crnom iz Barija su podstakle razmi{ljanje, raspravu o humanitarnoj pomo}i. To su radile uvek pre nego {to bi pokrenule neku akciju, a potom bi tu pomo} vrlo efikasno nosio Ca­ri­tas Razmi{ljale smo tri meseca, onda smo odlu~ile da se obratimo ICS (Itali­jan­ski konzorcijum za solidarnost) da nam po­{alje grupu izbeglica, a od regionalnih vlasti smo tra`ile da nam stave na raspolaganje jedan veliki prihvatni centar. Veoma smo vodile ra~una da budu zastupljene izbeglice svih vrsta, sva tri naroda u Bo­sni-bo{nja~kog, srpskog, hrvatskog. Po­~e­le smo svakodnevno sa njima da razgovaramo, a onda smo videle da im je to do­sa­dilo. Zapitale smo se da li im name}emo na­{e ideje o prela`enju, prevazila`enju gra­nica, podela. Kada su u jednom trenu­tku Amerikanci zapretili bombardovanjem, primetili smo da oni pri`eljkuju to bombardovanje. To je izazvalo krizu kod nas i po~ele smo ~ak da razmi{ljamo da nismo osposobljene za razgovor sa obi­~nim ljudima. Da smo politi~ke aktivi­stki­nje koje nisu razgovarale dovoljno o samima sebi. Dakle, ja se sla`em sa onim {to je kazala Sta{a o protivre~nosti me|u­narodne pomo}i jer, ona izme|u ostalog, postavlja nama samima pitanja gde smo i {ta `elimo (Imma) .

Sta{a je objasnila da su @ene u crnom iz Beograda odlu~ile da rade u izbe­gli­~kim kampovima tek nakon godinu i po dana postojanja tih kampova. Za{to je bilo tako? Pre svega, jer nismo `elele da to radimo na na~in koji nam se ~inio paternalisti~kim, to jest, raditi za izbeglice ve} smo `elele da radimo sa izbeglicama, a kada su se na{oj grupi priklju~ile sa­me izbeglice, odlu~ile smo se za projekat pomo}i. Koordinatorke na{eg projekta, koji je pro{ao kroz razne faze, bile su same izbeglice. Me|utim, to nije odagnalo brojne dileme: S jedne strane, ja, cela grupa delujemo protiv re`ima, protestujemo i izja{njavamo se protiv re`ima, a na izvestan na~in do{le smo u situaciju da poma­`emo `rtve koje proizvodi sam taj re`im. Vi{e sam se puta zapitala: kome po­ma­`em, `rtvama ili re`imu ispunjavaju}i tu tradicionalnu ulogu brige o drugima. Pitala sam se: kako mo`emo da transformi{emo taj rad u korist `ena, a ne u korist socijalnog mira ovog re`ima? Jer bave}i se ovim, odlaze}i u izbegli~ke kampove, de­le}i humanitarnu pomo} ~inilo mi se, ~ini­lo nam se i da da poma`emo re`im, da mu kupujemo socijalni mir (Sta{a) .

Margherita podse}a da je iz Italije poku­{ano da se izra|uju simetri~ni od­no­si sa ljudima koji `ive u ovoj zemlji, preko mre­`a `ena koje poma`u, rade sa izbeglicama direktno, podsti~u}i odnose povere­nja. Ali Sta{a je u tom kontekstu postavila pitanje autonomije `ena. S jedne strane, to iskustvo, ta politika direktnog kontakta me|u `enama, kontakta izme|u me|u­na­ro­dnih mre`a i `ena izbeglica, omo­gu­}a­vala je gra|enje druga~ije politike. Na­pri­mer, videle smo koliko je prisustvo na­{ih prijateljica iz inostranstva u izbe­gli­~kim kampovima bilo va`no za dekontaminaciju od nacionalisti~ke ideologije i to na jedan indirektan na~in. Naime, @ene u cr­nom su odlu~ile da u kampovima ne vr{e nikakvu direktnu politi~ku propaga­ndu jer su smatrale da bi to bila zloupotreba izbeglica budu}i da te osobe ina~e `ive pod u`asnom propagandnom presijom. Ta propaganda stalno tvrdi da ceo svet mrzi srpski narod, a vide}i odakle sve do­laze `ene, a posebno iz SAD-a, ljudi i kampovima su mogli sami da se uvere da nije istina to {to govori re`im, da nije ta~no da ceo svet mrzi srpski narod, da svet ite­kako pravi razliku izme|u ljudi i re`ima. S druge strane, nije bilo nekih rezultata u samoorganizovanju ljudi u izbegli~kim kampovima Konkretne prepreke su bile, na prvom mestu re`im, ali i me|unarodne organizacije i donatorske agencije, ko­je nisu sara|ivale sa nama. Naime, is­ku­stvo ovih godina nam je pokazivalo da postoji neka vrsta saglasnosti u stavovima po­me­nutih organizacija, donatora i re­`i­ma: s jed­ne strane smo imale problema s re­`i­mom, koji nas je izbacivao iz iz­be­gli­~kih kampova zbog na{ih po­liti~kih aktivnosti. A sa duge strane, naprimer UNHCR nam je vi{e puta kazao da na{u gru­pu (@ene u crnom) zbog na{eg vidljivog, jasnog antire`imskog stava, ne mo`e pomagati. I ne samo to, ve} je ucjenjivao i dru­ge grupe, organizacije, kao {to je Ox­fam da ne ulaze ni u kakve projekte sa na­ma... To je ta ista po­litika patrijarhalne kontrole koja nam savjetuje da se mi `e­ne ne bavimo politikom nego da se ba­vimo `enskim tradicionalnim ulogama, da se brinemo o izbe­glicama, a da se pri tom ne pitamo ko je proizveo te izbeglice, ko proizvodi `rt­ve rata. Oni su, kao neka fa­brika za proi­zvodnju `rtava, a sada mi treba da se bri­nemo o tim njihovim pro­zvodima i da im ne postavljamo pitanja. Ja sam vi{e puta imala krize rade}i po izbegli~kim kampo­vi­ma, krize vezane za humanitarni rad; vi{e puta sam se zapitala da li smo stvorile dobre odnose prijateljstva, dobre ljudske odnose sa izbeglicama, ali bilo je nekako jasno da to nije ra­vnopravan odnos, ve} odnos zavisnosti.

Margherita je potvrdila politi~ke kriterijume u finansiranju projekta: jednom joj je neka NGO tra`ila da napravi projekat pomo}i za Srbiju, bolje re~eno Beo­grad, i ona je uradila projekat humanitar­ne pomo}i koji je trebao da se radi zajedno sa @enama u crnom. One su ve} bile zapo~ele projekat. Nije bilo odgovora i na njeno uporno insistiranje, re~eno joj je da je prosto nezamilsivo da jedna NGO ide zvani~nim kanalima u Beograd i da pravi projekat sa @enama u crnom jer bi se time previ{e politi~ki eksponirali.

U rivalitetu izme|u raznih projekata u~e­stvuju i `ene, podsetila je Rosa. Mo­stovi `ena izvan granica, tako se zvao projekat, uklju~ivao je `ene iz ~etiri razli~ite zemlje Balkana, razdvojene, podeljene sukobima. Projekat je obuhavatio Bosnu, Hrvatsku, Kosovo, Srbiju. Odmah su iskrsli problemi, ali mi ne treba da se pla{imo razgovora o sukobima, jer ako se sa njima suo~avamo pa iako ih ~ak ne mo`emo prevazi}i, to je pozitivan proces. Poma`e da bolje razumemo same sebe, ono {to jesmo, da bolje razumemo druge, da shvatimo da sukobi postoje svuda u svakoj grupi, postoje ovde, postoje u Ita­liji, svuda. Bilo je dosta susreta u okviru ovog projekta, dosta rasprava. Projekat je za­po~et u Tuzli, Bosna, zatim se pro{irio na Pri{tinu, Kosovo a zatim je uz velike te{ko}e i u daleko manjem obimu, upravo iz razloga o kojima smo razgovarale, zbog one podele na dobre i lo{e prihva}en projekat za Pan~evo. Ovi projekti su pro­{li kroz mnoge protivre~nosti, `ene koje rade u njima su se susretale, stvarale me­|usobne veze, ali samo prihvatanje ne­kog projekta, izaziva dodatni sukob. Sta{a smatra da donatorske agencije proi­zvode brojne probleme me|u `enskim grupama. Naprimer, slede politiku patrijarhalne kontrole, rivaliteta me|u `enskim grupama, `ele da odustanemo od na{ih feministi~kih zahteva, ali, naravno, sve to za­visi od lokalnih `enskih grupa, u kojoj meri to prihvataju ili ne. Postavile smo jo{ jedan problem, a to je kratkotrajni karakter projekta, zapravo, veliki donatori skoro uvek finansiraju kratkoro~ne projekte. A kako je mogu}e podsta}i druga~ije vre­dnosti, druga~iju politiku, alternativnu politiku sa takvim kratkoro~nim projektima? Jasno je da je svima nama potrebna pomo} tih donatorskih agencija, ali mo­ramo da vr{imo pritisak na njih, u smi­slu ve}e jednakosti, ravnopravnijeg odnosa izme|u njih i nas.

Na kraju, zaklju~ile smo da postoje i broj­ni pozitivni elementi. Pored navede­nog projekta iz Bolonje, ura|eni su i mnogi drugi, mo`da ne sa tako jasnom strukturom, projekti koje manje ko{taju. Ti projekti nije trebalo da grade mostove, jer su oni ve} postojali. Na primer, tokom rata kada su `ene iz Bosne, Srbije, Hrvatske `elele i dalje da komuniciraju, mi smo im stavile na raspolaganje svoje mogu}nosti. Da se sretnu kod nas, u na{im gradovima, na{im ku}ama, stavile smo na raspolaganje na{e faksove, telefone (Milena) .

Ovih poslednjih meseci razvili su se mnogi projekti za podr{ku izbeglicama. Sta{a je u~estvovala na takvim skupovima u Bosni – to su projekti dobrovoljnog po­vrat­ka izbeglica. Vi{e je nego pozitivno, ka`e ona, to {to su izbeglice mo`da po prvi put subjekti nekih aktivnosti. Jer ja sam se vi{e puta pobunila: za{to ja, kao aktivistkinja, pri~am i u ime izbeglica? Mora da se organizuje neka me|unarodna konferencija na kojoj }e same izbeglice svedo~iti, govoriti o vlastitoj stvarnosti. I pored svih nedoumica (uzimaju}i u obzir po­sebno konkretno stanje u Bosni, posta­v­lja se pitanje da li }e i takav jedan proje­kat za povratak izbeglica slu`iti samo kao umirivanje savesti, jer se zna da su kon­kre­tni uslovi za povratak veoma te{ki). Sta­{a `eli da nastavi da u~estvuje u ovom pro­jektu, bila sam nedavno u Travniku, odu­{evila sam se kako se organizuju izbe­glice, to su stotine izbegli~kih udru`enja koji u~estvuju u projektu Koalicije za povratak oni/e tra`e, zahtevaju, a mi smo u drugom planu, tu smo da ih podr`avamo. Ipak, ne usu|ujem se da savetujem ljudima po izbegli~kim kampovima da se vra­te, jer za to jo{ uvek ne postoje uslovi.

II grupa

 

Koordinatorke:
Maja i Laurence

 

Mnoge u~esnice rade u ne-vladinim organizacijama na programima za podr­{ku i osna`ivanje `ena. Njihov prevas­hod­ni zadatak je da osna`e `ene u pravcu ekonomskog osamostaljivanja, kao i ostvarivanje finansijskih sredstava za one grupe koje podr`avaju njihov rad. Du{ica (@aba, prodavnica polovne robe iz Zemu­na, profitabilnog projekta za `ene `rtve nasilja i izbeglice) rekla je da mnoge `ene ostaju u situaciji u kojoj trpe nasilje zato {to su ekonomski zavisne i da iz takvih si­tu­acija ne mogu da iza|u bez sopstvenih sredstava za `ivot.

Ipek (@ene u crnom, Turska) objasnila je kako su mnoge `ene sa kojima oni rade do{le sa porodicama iz sela u gradove gde je samo 15% `ena zaposleno. Kad se dosele u grad, mu{karci nalaze zaposlenje, a `ene ostaju izolovane kod ku}e, sa vrlo ograni~enim kretanjem van ku}e.

@ene za `enska prava organizovale su tro­mese~ne kurseve opismenjavanja sa po­sebnim akcentom na brizi o `enskom zdravlju i `enskim pravima. Zanimljivo je da je jedan od jasnih rezultata ove obuke, koja je prvenstveno imala za cilj osve­{}i­vanje, a ne obuku za specifi~na zanima­nja, bio da je ve}ina u~esnica odmah zatim uspela da na|e nekakav posao, zato {to je kroz tu obuku pove}ano i sa­mo­po­{tovanje `ena  i njihova svest o sopstve­nim pravima.

Razgovarale smo o drugim vrstama obu­ke koje bi mogle da pomognu `enama da pobolj{aju uslove pod kojima `ive. Mr­{a je govorila o tome kako je ubedila Ud­ru­`enje za unapre|enje romskih naselja da odr`avaju radionice na kojima bi se Ro­m­kinje obu~avale majstorskim po­slo­vima, sli~no onome {to se radi na ra­dio­nicama  @ena na delu – Beograd. Eko­no­mija je u rukama mu{karaca i te ve{tine se pla}aju mnogo vi{e nego ve{tine koje tradicionalno u~e `ene, kao npr. frizerski ili kroja~ki zanat.

 

Nora (Fond za humanitarno pravo na Ko­sovu) opisala je tamo{nju ekonomsku situ­aciju `ena. Kosovo je najnerazvijenije podru~je na teritoriji biv{e Jugoslavije; u periodu izme|u Drugog svetskog rata i 1988-me u~injen je napor u pravcu obrazovanja `ena i mnoge `ene iz gradskih sredina su se zaposlile u vladinim institucijama  i na taj na~in u{le u politi~ki `ivot. Ali, sve to se promenilo 1990-e,  kada je srp­ski re`im ukinuo autonomiju Kosova: po­sle toga jedina zanimanja dostupna `e­na­ma bila su premalo nagra|eni po­slovi u malim preduze}ima, tako da ja ve­}i­na njih bilo primorana da ostane kod ku­}e. Trenutna situacija za Albanke na Ko­so­vu je katastrofalna. Nora je opisala zna­~aj NVO na Kosovu u smislu davanja po­dr{ke emancipaciji `ena,  za{titi  zdra­vlja i `enskih prava, kao i obezbe|ivanju radnih mesta za `ene.

Slede}e pitanje o kojem smo razgovarale bilo je: Kakav je odnos `enskih gru­pa i me|unarodnih donatora i na koji na­~in mo`emo da postignemo samodovoljnost grupe?

Gudrun (iz Nema~ke) je rekla da iz iskustva u radu sa ovda{njim `enskim grupama zna da velika koli~ina robe koja pristi`e ~esto nije ono {to je njima potrebno. Pitala ih je {ta rade sa svim tim stvarima koje im nisu preko potrebne. Prvi od­go­vor je bio Mi uzimamo sve! Ali kada je nastavila diskusiju stekla je utisak da one zaista nisu sigurne {ta konkretno `e­le. Zbog toga je usredsredila svoje napore da pomogne `enama da identifikuju {ta im je zaista potrebno da bi se odr`ale i da im u tome pru`i podr{ku i pomo}.

Laurence je govorila ovako: @ene na delu je projekat na podru~ju Beograda koji ima za cilj da stimuli{e  ekonomsku razmenu i da `ene ekonomski osna`i; proje­kat se u celini finansira fondovima sa Za­pada. Gde je ravnote`a izme|u finansiranog projekta i osna`ivanja `ena? Verujem da  Zapad ima finansijskih sredstava na pretek, {to je rezultat njihove dominacije; najmanje {to mo`e da se u~ini jeste da se oni iskoriste za osna`ivanje `ena. Bez ob­zira na to, verujem da se ~esto ta sredstva predstavljaju kao pomo}, a u stvari koriste se da bi se jo{ vi{e oja~ala dominacija. Projekat @ene na delu ima za cilj da omo­gu}i izvestan stepen finansijske auto­no­mije tako {to ne}e zavisiti samo od je­dnog velikog donatora sa Zapada. Us­ta­novila sam da je ovaj projekat dobio lojalnu podr{ku `ena i `enskih grupa; ~vrsto verujem da je ova podr{ka neophodna da bismo opstale, tako da je ja~anje sestrinskih mre`a veoma va`no. Tako|e mislim da svaki projekat treba da se odvija svojim tempom da bi mogao da se u sve ve}oj meri samofinansira i veoma je va`no pro­na}i na~ine kako da se to ostvari. @ene na delu polako prikupljaju  informacije iz razli~itih zemalja o raznim na~inima na koje `ene mogu da organizuju razmenu ve{­ti­na / trampu, kao i alternativne eko­nom­ske mre`e.

Marieme (@ene koje `ive pod muslimanskim zakonima) smatra da je potrebno da se grupe povezuju sa sestrinskim organiza­ci­jama i pojedinkama na Zapadu: sa onima koje `ele da pomognu i koje imaju sre­dstava da plate faks ma{inu ili zakupninu za nekoliko meseci, mada ne mogu da finansiraju celi projekat. Tako|e je govorila o va`nosti sestrinskih grupa u jednoj ob­lasti. One bi mogle da zajedni~ki nastupe u odnosu na sponzore i da rade na dobijanju sredstava. To se posti`e sestrinskom solidarno{}u u razmeni informacija i zajedni~kom radu. Marieme shvata da mo`e biti te`e da se ovo postigne na nacionalnom nivou gde izazov koji predstavlja konkurencija mo`e biti ja~i, ali je ~injenica da zajedni~ki rad pove}ava potencijalne mogu}nosti svake grupe da do|e do finansijskih mogu}nosti.

Sanja (sa kojom su bile Nada i Ana) iz Lastavice opisala je ovaj jedinstveni projekat za traumatizovane `ene iz Krajine. To je partnerski projekat sa Oxfamom  i Au­to­nomnim `enskim centrom iz Beograda. Osa­mnaest `ena `ivi u dve zajedni~ke ku}e izvan Beograda. Aktivnosti koje se tamo organizuju uklju~uju razgovore, gru­pe za podr{ku, naro~ito {to se ti~e pita­nja dr`avljanstva i dokumenata. Ove ku­}e imaju ulogu sabirnih centara za izbe­glice iz ove oblasti i u ovom trenutku 120 izbeglica koristi pogodnosti ovog projekta. Lastavica se prve godine finansirala pre­ko Oxfama i ODA (britanske vlade), a sa­da, u drugoj godini, u poziciji je da tra`i dru­ge velike donatore. Jedinstven zaklju~ak `ena iz Lastavice je bio da su one ne samo `ene koje primaju pomo}, ve} imaju i ne{to da ponude; one imaju svoje proizvode. Kada bi mogle da dobiju pomo} u nala`enju na~ina da se njihovi pro­i­zvodi direktno plasiraju na Zapadu, bio bi to najbolji na~in za postizanje samodovoljnosti. Lastavica sara|uje sa drugim pro­fitabilnim projektima za izbeglice, stoga smatraju da je va`no da na|u na~ina da zajedni~ki plasiraju svoje proizvode.

Slede}a se oglasila Rachel, aktivistkinja koja je veoma mnogo radila na obe­z­be­|ivanju fondova u oblastima od Zagre­ba do Kosova: @ao mi je ako ovo bude imalo negativan prizvuk, ali ve}ina grupa pro|e kroz period kada poku{avaju da plasiraju svoje proizvode na Zapad. Ali u stvarnosti, nemogu}e je ostvariti profit od lokalnog profitabilnog projekta plasiranjem na Zapadu, zato {to je konkurencija mnogih jevtinijih proizvoda `estoka. Jedini na~in bi mo`da bio da se proizvede neki jedinstveni proizvod visokog kvaliteta koji bi se mogao prodati nekom poznavaocu. Najbolji na~in je da se prona|e lokalni distributer.

Dominique (War Resisters Internatio­nal) je rekla da postoje i eti~ki razlozi zbog kojih se treba orijentisati na lokalno tr­`i­{te. Potro{a~ki mentalitet je jedan od naj­ve}ih problema glavnih ekonomskih to­kova, koji ima za posledicu eksploataciju  ljudi i uni{tavanje okoline. Bolje je ne za­visiti od stranog tr`i{ta na kojem se stalno smenjuju trendovi zapadnja~ke potro­{a~­ke manije.

Barbara (Coordination for Women’s Ad­vo­cacy in Austria / Koordinaciono telo za zastupanje `ena u Austriji, poma`e `ene iz­be­glice u inostranstvu i zala`e se oko na­la`enja svedoka za Ha{ki tribunal) rekla je da bi bilo veoma va`no za `ene da ostvare veze i saznaju vi{e o tome kako su se `ene Afrike organizovale, zato {to su one stvorile neke uspe{ne feministi~ke samofinansiraju}e projekte.

Ljiljana iz Udru`enja samohranih majki Makedonije koja ima oko 600 ~lanica, koje su sve veoma orne za rad, zapo~ela je pro­fitabilni projekat koji uklju~uje uslu­`­ne delatnosti kao {to su perionice ve{a, pranje za restorane i hotele i servis za pranje automobila.

POSLEPODNEVNA RADNA GRUPA

 

Tre}a grupa bila je radna grupa, u kojoj su bile: Maja iz @enske grupe - Split, Ne­la iz Centra za `ene `rtve rata – Zagreb, Lau­re­nce iz @ena na delu – Beograd, Du{ica iz @aba / @ena – Zemun i Sanja, Ana i Nada iz Lasta­vi­ce –Pan~evo Sur~in, provele su popodne za­jedno razmenjuju}i razli~ita iskustva, ra­zgovaraju}i o problemima u vezi na­la`enja sponzora i  strahovanjima u vezi materijalnog opstanka. To je bio zaista lep primer zna~aja sestrinske solidarnosti, kao {to je Marieme artikulisala tog jutra na radionici. Nela i Maja, koje imaju bogato iskustvo, iskreno su govorile o ozbiljnim te{ko}ama koje su imale sa svojim sa­mo­finansiraju}im projektima i njihovim sponzorima. I  @aba i Lastavica su projekti koji su zapo~eti pre dve godine. To je bilo dragoceno vreme koje su provele razgovaraju}i o svojim rezultatima, sestrinski, dobijaju}i li~no i prakti~no priznanje za svoj rad kao i iskrene savete.