Rata na Kosovu - logika
patrijarhata
Kršenje ljudskih prava
je međunarodno pitanje
Ženske autonomne grupe u Beogradu se obraćaju javnosti da
bi osudile nasilje srpskog režima na Kosovu. Rat na Kosovu definitivno je
počeo. Nasilje od strane srpskog režima na Kosovu nastavak je politike aparthejda
koju režim sprovodi već deset godina. A situacija trenutno izgleda kao da je
teritorija sveta, a ljudski život nije.
Odakle polazimo?
Polazimo od patrijarhata,
od patrijarhata kao mehanizma održanja hiljadugodišnjeg
muškog nasilja nad ženama. Ženski pokret raskrinkava patrijarhalnu ideologiju
koja služi nasilnim muškarcima da nastave da budu nasilni, kako žene i deca ne
bi imali podršku sa strane da se oslobode od nasilja. Muško nasilje u porodici
patrijarhat proglašava privatnom stvari pojedinca i time omogućava nesmetano
nasilje u svim drugim sferama društva. Kada SOS telefon za žene i decu žrtve
nasilja pozove policiju na mesto nasilja, muž nasilnik pored žene u modricama
tvrdi: ”to je moja žena, to je moja stvar”. Takođe policija solidarno potvrđuje
da su ”to porodične čarke”. Tako i prvi muškarac režima vodi rat na Kosovu:
”Kosovo je unutrašnja stvar Srbije”. O kojoj samo on odlučuje. Tako je i
referendum postao njegova lična stvar – porodična stvar – dok je Kosovo već
godinama akutno međunarodno pitanje.
Polazimo od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
U godini u kojoj se obeležava 50 godina od Univerzalne
deklaracije o ljudskim pravima, i koju je potpisalo 150 članica Ujedinjenih
Nacija, podsećamo da je ova deklaracija nastala upravo zbog toga da bi se
sprečila mogućnost da državni režimi (kao u Prvom i Drugom svetskom ratu) rade
šta hoće, da muče i ubijaju civile. Univerzalna deklaracija potvrđuje da je
kršenje svakog ljudskog prava međunarodno pitanje: oduzimanje pasoša Albancu na
granici kada se sa rada u Švajcarskoj vraća ”kući”, isto je međunarodno pitanje
kao i šamar od muža, pretučena žena, zlostavljeno dete, taksa za izlazak iz
zemlje, posledice sankcija, prisilna mobilizacija, premlaćivanje u policijskoj
stanici, seksualno ucenjivanje na radnom mestu, incest.
Polazimo i od iskustva aparthejda u Južnoj Africi.
Jedan od mehanizama nadmoći belog establišmenta u Južnoj
Africi, koji je vodio politiku aparthejda i diskiminacije prama crncima, bila
je i politika da je aparthejd njihova unutrašnja stvar.
Zašto se oglašavamo?
Ženskom pokretu i feminističkoj teoriji poznat je
mehanizam isključenja Drugih. Žene kao univerzalni, diskiminisani Drugi pol
znaju da je muško nasilje nad ženama model svakog nasilja nad Drugim kao
neprijateljem.
U Srbiji je model Drugog kao neprijatelja konstruisao
jedan muškarac koji već deset godina vlada. Uverile smo se da je od početka
rata Drugi kao neprijatelj stalno menjao predznak: prvo su to bili Slovenci, pa
Hrvati, pa Muslimani, pa su sada Albanci i Crnogorci. Uskoro će to biti i
Vojvođani i Šumadinci. A kada taj muškarac ostane bez teritorije i naroda, sam
srpski režim, prazan skup, i dalje će hteti da vlada.
Bez obzira na njega, bez obzira na nove države, žene će i
dalje biti objekt nasilja kao Drugi pol ukoliko se ne organizujemo oko
minimalnih ženskih interesa. Upravo zbog toga se oglašavamo.
Ženske autonomne grupe zasnovane su na feminističkoj
politici da je lično političko, a teže ukidanju svih oblika diskriminacija, pre
svega diskiminacije nad ženama. Odbijamo svaku vrstu nasilja, a pogotovu
nasilje koje jači sprovodi nad slabijim. Zato nam je manje važno koliko će
država postojati, i na kojoj teritoriji, ali nam je jako važno da se ne prekrši
ni jedno ljudsko pravo. Važno nam je poštovanje prava na razliku – bez toga za
nas nema civilnog društva.
Podržavamo
Podržavamo ženske grupe na Kosovu i u Srbiji koje
promovišu ženska ljudska prava i ne-nasilnu komunikaciju.
Podržavamo mirovni pokret na Kosovu i u Srbiji.
Podržavamo aktere koji traže međunarodno posredovanje, jer
se nakon deset godina iscrpljivanja, prevare i mučenja albanskog naroda,
srpskom režimu ne može verovati.
Podržavamo pravne inicijative da se svi (pisani i
nepisani) diskriminatorski zakoni u Srbiji pritiv Albanki i Albanaca na Kosovu
stave van snage.
Podržavamo nelojalnost srpskom režimu: odbijanje
mobilizacije, dezerterstvo, pravo pojedinca na prigovor savesti, odnosno da
niko protiv svoje volje ne sme biti odveden u rat na Kosovo.
Upozorenje
Ako se rat na Kosovu proširi, bez obzira s kojim vojskama,
intenziviraće se muško nasilje nad ženama: silovanje u ratu, silovanje u
izbeglištvu, prostitucija, seksualna trgovina ženama, nasilje u porodici,
etničko čišćenje mešovitih brakova, seksualno ucenjivanje, incest. Svaki rat
repatrijarhalizuje odnose i legitimizuje militarizam, što znači da se umanjuje
društveni status žena i povećava mržnja prema ženama.
Beograd, maj 1998.
Žene u
crnom
Autonomni
ženski centar protiv seksualnog nasilja
Beogradski
ženski lobi