Rata na Kosovu - logika patrijarhata

Kršenje ljudskih prava je međunarodno pitanje

 

Ženske autonomne grupe u Beogradu se obraćaju javnosti da bi osudile nasilje srpskog režima na Kosovu. Rat na Kosovu definitivno je počeo. Nasilje od strane srpskog režima na Kosovu nastavak je politike aparthejda koju režim sprovodi već deset godina. A situacija trenutno izgleda kao da je teritorija sveta, a ljudski život nije.

 

Odakle polazimo?

 

Polazimo od patrijarhata,

od patrijarhata kao mehanizma održanja hiljadugodišnjeg muškog nasilja nad ženama. Ženski pokret raskrinkava patrijarhalnu ideologiju koja služi nasilnim muškarcima da nastave da budu nasilni, kako žene i deca ne bi imali podršku sa strane da se oslobode od nasilja. Muško nasilje u porodici patrijarhat proglašava privatnom stvari pojedinca i time omogućava nesmetano nasilje u svim drugim sferama društva. Kada SOS telefon za žene i decu žrtve nasilja pozove policiju na mesto nasilja, muž nasilnik pored žene u modricama tvrdi: ”to je moja žena, to je moja stvar”. Takođe policija solidarno potvrđuje da su ”to porodične čarke”. Tako i prvi muškarac režima vodi rat na Kosovu: ”Kosovo je unutrašnja stvar Srbije”. O kojoj samo on odlučuje. Tako je i referendum postao njegova lična stvar – porodična stvar – dok je Kosovo već godinama akutno međunarodno pitanje.

 

Polazimo od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.

U godini u kojoj se obeležava 50 godina od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i koju je potpisalo 150 članica Ujedinjenih Nacija, podsećamo da je ova deklaracija nastala upravo zbog toga da bi se sprečila mogućnost da državni režimi (kao u Prvom i Drugom svetskom ratu) rade šta hoće, da muče i ubijaju civile. Univerzalna deklaracija potvrđuje da je kršenje svakog ljudskog prava međunarodno pitanje: oduzimanje pasoša Albancu na granici kada se sa rada u Švajcarskoj vraća ”kući”, isto je međunarodno pitanje kao i šamar od muža, pretučena žena, zlostavljeno dete, taksa za izlazak iz zemlje, posledice sankcija, prisilna mobilizacija, premlaćivanje u policijskoj stanici, seksualno ucenjivanje na radnom mestu, incest.

 

Polazimo i od iskustva aparthejda u Južnoj Africi.

Jedan od mehanizama nadmoći belog establišmenta u Južnoj Africi, koji je vodio politiku aparthejda i diskiminacije prama crncima, bila je i politika da je aparthejd njihova unutrašnja stvar.

 

Zašto se oglašavamo?

 

Ženskom pokretu i feminističkoj teoriji poznat je mehanizam isključenja Drugih. Žene kao univerzalni, diskiminisani Drugi pol znaju da je muško nasilje nad ženama model svakog nasilja nad Drugim kao neprijateljem.

 

U Srbiji je model Drugog kao neprijatelja konstruisao jedan muškarac koji već deset godina vlada. Uverile smo se da je od početka rata Drugi kao neprijatelj stalno menjao predznak: prvo su to bili Slovenci, pa Hrvati, pa Muslimani, pa su sada Albanci i Crnogorci. Uskoro će to biti i Vojvođani i Šumadinci. A kada taj muškarac ostane bez teritorije i naroda, sam srpski režim, prazan skup, i dalje će hteti da vlada.

 

Bez obzira na njega, bez obzira na nove države, žene će i dalje biti objekt nasilja kao Drugi pol ukoliko se ne organizujemo oko minimalnih ženskih interesa. Upravo zbog toga se oglašavamo.

 

Ženske autonomne grupe zasnovane su na feminističkoj politici da je lično političko, a teže ukidanju svih oblika diskriminacija, pre svega diskiminacije nad ženama. Odbijamo svaku vrstu nasilja, a pogotovu nasilje koje jači sprovodi nad slabijim. Zato nam je manje važno koliko će država postojati, i na kojoj teritoriji, ali nam je jako važno da se ne prekrši ni jedno ljudsko pravo. Važno nam je poštovanje prava na razliku – bez toga za nas nema civilnog društva.

 

 

Podržavamo

 

Podržavamo ženske grupe na Kosovu i u Srbiji koje promovišu ženska ljudska prava i ne-nasilnu komunikaciju.

 

Podržavamo mirovni pokret na Kosovu i u Srbiji.

 

Podržavamo aktere koji traže međunarodno posredovanje, jer se nakon deset godina iscrpljivanja, prevare i mučenja albanskog naroda, srpskom režimu ne može verovati.

 

Podržavamo pravne inicijative da se svi (pisani i nepisani) diskriminatorski zakoni u Srbiji pritiv Albanki i Albanaca na Kosovu stave van snage.

 

Podržavamo nelojalnost srpskom režimu: odbijanje mobilizacije, dezerterstvo, pravo pojedinca na prigovor savesti, odnosno da niko protiv svoje volje ne sme biti odveden u rat na Kosovo.

 

 

Upozorenje

 

Ako se rat na Kosovu proširi, bez obzira s kojim vojskama, intenziviraće se muško nasilje nad ženama: silovanje u ratu, silovanje u izbeglištvu, prostitucija, seksualna trgovina ženama, nasilje u porodici, etničko čišćenje mešovitih brakova, seksualno ucenjivanje, incest. Svaki rat repatrijarhalizuje odnose i legitimizuje militarizam, što znači da se umanjuje društveni status žena i povećava mržnja prema ženama.

 

Beograd, maj 1998.

 

Žene u crnom

Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja

Beogradski ženski lobi