Džun Džordan
PESMA O MOJIM PRAVIMA
Prevela Jasmina Tešanović
Čak i noćas potrebno mi je da prošetam i da razbistrim
glavu o ovoj pesmi o tome zašto ne mogu
da izađem a da ne promenim odeću cipele
stav tela identitet pola starost
status kao žena sama u noći/
sama na ulicama/ gde samoća nije poenta/
poenta je da radim šta hoću
da radim sa sopstvenim telom s obzirom da sam pogrešan
pol pogrešna starost pogrešna koža i
recimo da sam ne ovde u gradu već na plaži/
ili duboko u šumi i da želim da idem
tamo sama i mislim o bogu/ ili razmišljam
o deci ili da razmišljam o svetu/ sve to
otvoreno zvezdama i tišinom:
ne bih mogla da idem i ne bih mogla da mislim i ne bih mogla
tamo da ostanem
sama
kao što mi je potrebno
sama zato što ne mogu da radim šta hoću sa sopstv
enimtelom i
ko je dođavola namestio stvari
ovako
i kažu u Francuskoj ako momak penetrira
i ne ejakulira onda me nije silovao
i ako posle ubadanja nožem posle vrisaka ako
preklinjem kopile i čak ako smrskam
čekićem njegovu glavu i čak ako posle toga ako on
i njegovi drugari me tucaju posle toga
onda sam pristala i nije bilo
silovanja jer konačno razumeš konačno
tucali su me i tucali jer sam pogrešila ja sam
opet pogrešila što sam bila ja tamo gde sam bila/ pogrešila
što sam bila ko sam
što je tačno kao u Južnoj Africi
penetrirajući u Namibiju penetrirajući u
Angolu i da li to znači hoću da kažem kako znate da li je
Pretorija ejakulirala kako će izgledati dokazni materijal kao
dokaz monstruozne ejakuacije preko kolena na Crnu zemlju
i ako
posle Namibije i ako posle Angole i ako posle Zimbabvea
i ako sva moja braća i sestre ustanu protiv čak i
samožrtvovanja sela i ako posle toga
mi ipak izgubimo šta kažu veliki momci da li će
tražiti moju saglasnost:
Da Li Me Pratiš: Mi smo pogrešni ljudi
pogrešne boje na pogrešnom kontinentu i šta
su svi dođavola razumni u vezi s tim
i po ovonedeljnom Tajmsu
davne 1966. C.I.A je odlučila da ima taj problem
a problem je bio čovek po imenu Nkrumah tako da su ga
ubili a pre toga je bio princ Lumumba
a pre toga je bio moj otac u kampusu
moje škole Ajvi Lig i moj otac koji se plaši
da uđe u kafanu jer kaže da je
pogrešan pogrešna starost pogrešna koža pogrešni
identitet pola i plaćao mi je školarinu a
pre toga
bio je to moj otac koji govori da sam ja pogrešna da
bi trebalo da sam muško jer ga je on hteo/
dečko i da je trebalo da sam svetlije kože i
da je trebalo da imam ravniju kosu i da
ne bi trebalo da sam tako luda za momcima već da bi trebalo
samo da sam jedan dečko a pre toga
bila je to moja majka koja je molila za plastičn
om operacijom zamoj nos i protezu za moje zube i govorila mi
da pustim knjige da ih pustim drugim
rečima
vrlo su mi poznati problemi C.I.A.-e
i problemi Južne Afrike i problemi
Ekston korporacije i problemi bele
Amerike uopšte i problemi nastavnika
i popova i F.B.I-a i socijalnih
radnika i pojedinačno mojih Mame i Tate/ vrlo su mi
poznati problemi jer se problemi
ispostave kao
ja
ja sam istorija silovanja
ja sam istorija odbacivanja onoga što jesam
ja sam istorija terorisanog zarobljavanja sopstvenog
ja
ja sam istorija tenkovskog napada i beskrajnih
vojski protiv bilo čega što želim da radim sa svojim umom
i svojim telom i svojom dušom i
bilo da je u vezi sa noćnom šetnjom
ili u vezi sa ljubavlju koju osećam ili
u vezi sa svetošću moje vagine ili
svetošću
mojih nacionalnih granicaili svetosti mojih vođa ili svetosti
svake i bilo koje želje
koju poznajem iz svog ličnog i idiosinkratskog
i nedvosmisleno jednog i jedinstvenog srca
bila sam silovana
za –
to što sam bila pogrešna pogrešan pol pogrešna starost
pogrešna koža pogrešan nos pogrešna kosa
pogrešna potreba pogrešan san pogrešna geografski
pogrešno skrojena ja
sam bila značenje silovanja
ja sam bila problem koji svako pokušava
da eliminiše nasilnom
penetracijom sa ili bez dokaznog materijala sluzi i/
ali da ovo bude jasno ova pesma
nije saglasnost ja ne dajem saglasnost
mojoj majci mom ocu nastavnicima
F.B.I-u Južnoj Africi Bedfordu-Staju
Park Aveniji Američoj ErLajns napaljenim
lenjivcima po ćoškovima ljigavim nastranjacima u
kolima
Ja nisam pogrešna: Nije pogrešno moje ime
Moje ime je moje sopstveno moje moje moje sopstveno
i ne mogu da vam kažem ko je dođavola stvari ovako smestio
ali mogu da vam kažem da će od sada na dalje moj otpor
moja jednostavna, i dnevna i noćna samoodlučnost
možda vrlo lako vas koštati života
Jasmina Tešanović
Nedavno sam sedela u poznatoj beogradskoj kafani sa jednom prijateljicom i dva prijatelja. Bilo je to vreme kraja rata, pre no što su srpski milicioneri dobili posprdne uniforme da se ne osile. Izgledali su zaista silno i moderno kad su ušli u kafanu, idući od stola do stola i legitimišući... Kad su prišli za naš sto konstatovala sam da nemaju preko dvadeset godina. Pogledali su u moje prijatelje muškarce i tražili im isprave. Ovi su nerado izvukli papire, a ja sam čekala da na nas dve dodje red. Medjutim, milicioneri su vratili dokumente i krenuli za sledeći sto. Zapanjeno sam ih zaustavila s pitanjem: šta je ovo bilo. Kontrola, kaže jedan. Zašto onda i mene ne legitimišete , pitam ja. Zato što oni odgovaraju za vas. Niko ne odgovara za mene, ja sam punoletna. Milicioneri se već podsmešljivo smejulje i oklevaju da mi kažu nešto što je u tom trenutku svima očigledno, dok se muškarci za našim stolom nelagodno vrpolje. Ali vi ste žene, konačno mi saopštavaju. Pa šta ako smo žene, možda ipak imamo bombu u džepu. Nisu mi poverovali i otisli su ironično zabavljeni. MuŠkarci za mojim stolom su me optužili da sam takvim nastupom mogla na njih da navučem gnev, da budu pretreseni, mobilisani, jer kao što je svima opšte poznate, bilo koji slučajni partner odgovara za svaku ženu, pod uslovom da je ... muškarac.