Džun Džordan

PESMA O MOJIM PRAVIMA

Prevela Jasmina Tešanović

 

Čak i noćas potrebno mi je da prošetam i da razbistrim

glavu o ovoj pesmi o tome zašto ne mogu

da izađem a da ne promenim odeću cipele

stav tela identitet pola starost

status kao žena sama u noći/

sama na ulicama/ gde samoća nije poenta/

poenta je da radim šta hoću

da radim sa sopstvenim telom s obzirom da sam pogrešan

pol pogrešna starost pogrešna koža i

recimo da sam ne ovde u gradu već na plaži/

ili duboko u šumi i da želim da idem

tamo sama i mislim o bogu/ ili razmišljam

o deci ili da razmišljam o svetu/ sve to

otvoreno zvezdama i tišinom:

ne bih mogla da idem i ne bih mogla da mislim i ne bih mogla

tamo da ostanem

sama

kao što mi je potrebno

sama zato što ne mogu da radim šta hoću sa sopstvenim

telom i

ko je dođavola namestio stvari

ovako

i kažu u Francuskoj ako momak penetrira

i ne ejakulira onda me nije silovao

i ako posle ubadanja nožem posle vrisaka ako

preklinjem kopile i čak ako smrskam

čekićem njegovu glavu i čak ako posle toga ako on

i njegovi drugari me tucaju posle toga

onda sam pristala i nije bilo

silovanja jer konačno razumeš konačno

tucali su me i tucali jer sam pogrešila ja sam

opet pogrešila što sam bila ja tamo gde sam bila/ pogrešila

što sam bila ko sam

što je tačno kao u Južnoj Africi

penetrirajući u Namibiju penetrirajući u

Angolu i da li to znači hoću da kažem kako znate da li je

Pretorija ejakulirala kako će izgledati dokazni materijal kao

dokaz monstruozne ejakuacije preko kolena na Crnu zemlju

i ako

posle Namibije i ako posle Angole i ako posle Zimbabvea

i ako sva moja braća i sestre ustanu protiv čak i

samožrtvovanja sela i ako posle toga

mi ipak izgubimo šta kažu veliki momci da li će

tražiti moju saglasnost:

Da Li Me Pratiš: Mi smo pogrešni ljudi

pogrešne boje na pogrešnom kontinentu i šta

su svi dođavola razumni u vezi s tim

i po ovonedeljnom Tajmsu

davne 1966. C.I.A je odlučila da ima taj problem

a problem je bio čovek po imenu Nkrumah tako da su ga

ubili a pre toga je bio princ Lumumba

a pre toga je bio moj otac u kampusu

moje škole Ajvi Lig i moj otac koji se plaši

da uđe u kafanu jer kaže da je

pogrešan pogrešna starost pogrešna koža pogrešni

identitet pola i plaćao mi je školarinu a

pre toga

bio je to moj otac koji govori da sam ja pogrešna da

bi trebalo da sam muško jer ga je on hteo/

dečko i da je trebalo da sam svetlije kože i

da je trebalo da imam ravniju kosu i da

ne bi trebalo da sam tako luda za momcima već da bi trebalo

samo da sam jedan dečko a pre toga

bila je to moja majka koja je molila za plastičnom operacijom za

moj nos i protezu za moje zube i govorila mi

da pustim knjige da ih pustim drugim

rečima

vrlo su mi poznati problemi C.I.A.-e

i problemi Južne Afrike i problemi

Ekston korporacije i problemi bele

Amerike uopšte i problemi nastavnika

i popova i F.B.I-a i socijalnih

radnika i pojedinačno mojih Mame i Tate/ vrlo su mi

poznati problemi jer se problemi

ispostave kao

ja

ja sam istorija silovanja

ja sam istorija odbacivanja onoga što jesam

ja sam istorija terorisanog zarobljavanja sopstvenog

ja

ja sam istorija tenkovskog napada i beskrajnih

vojski protiv bilo čega što želim da radim sa svojim umom

i svojim telom i svojom dušom i

bilo da je u vezi sa noćnom šetnjom

ili u vezi sa ljubavlju koju osećam ili

u vezi sa svetošću moje vagine ili

svetošću mojih nacionalnih granica

ili svetosti mojih vođa ili svetosti

svake i bilo koje želje

koju poznajem iz svog ličnog i idiosinkratskog

i nedvosmisleno jednog i jedinstvenog srca

bila sam silovana

za –

to što sam bila pogrešna pogrešan pol pogrešna starost

pogrešna koža pogrešan nos pogrešna kosa

pogrešna potreba pogrešan san pogrešna geografski

pogrešno skrojena ja

sam bila značenje silovanja

ja sam bila problem koji svako pokušava

da eliminiše nasilnom

penetracijom sa ili bez dokaznog materijala sluzi i/

ali da ovo bude jasno ova pesma

nije saglasnost ja ne dajem saglasnost

mojoj majci mom ocu nastavnicima

F.B.I-u Južnoj Africi Bedfordu-Staju

Park Aveniji Američoj ErLajns napaljenim

lenjivcima po ćoškovima ljigavim nastranjacima u

kolima

Ja nisam pogrešna: Nije pogrešno moje ime

Moje ime je moje sopstveno moje moje moje sopstveno

i ne mogu da vam kažem ko je dođavola stvari ovako smestio

ali mogu da vam kažem da će od sada na dalje moj otpor

moja jednostavna, i dnevna i noćna samoodlučnost

možda vrlo lako vas koštati života

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Jasmina Tešanović

Nedavno sam sedela u poznatoj beogradskoj kafani sa jednom prijateljicom i dva prijatelja. Bilo je to vreme kraja rata, pre no što su srpski milicioneri dobili posprdne uniforme da se ne osile. Izgledali su zaista silno i moderno kad su ušli u kafanu, idući od stola do stola i legitimišući... Kad su prišli za naš sto konstatovala sam da nemaju preko dvadeset godina. Pogledali su u moje prijatelje muškarce i tražili im isprave. Ovi su nerado izvukli papire, a ja sam čekala da na nas dve dodje red. Medjutim, milicioneri su vratili dokumente i krenuli za sledeći sto. Zapanjeno sam ih zaustavila s pitanjem: šta je ovo bilo. Kontrola, kaže jedan. Zašto onda i mene ne legitimišete , pitam ja. Zato što oni odgovaraju za vas. Niko ne odgovara za mene, ja sam punoletna. Milicioneri se već podsmešljivo smejulje i oklevaju da mi kažu nešto što je u tom trenutku svima očigledno, dok se muškarci za našim stolom nelagodno vrpolje. Ali vi ste žene, konačno mi saopštavaju. Pa šta ako smo žene, možda ipak imamo bombu u džepu. Nisu mi poverovali i otisli su ironično zabavljeni. MuŠkarci za mojim stolom su me optužili da sam takvim nastupom mogla na njih da navučem gnev, da budu pretreseni, mobilisani, jer kao što je svima opšte poznate, bilo koji slučajni partner odgovara za svaku ženu, pod uslovom da je ... muškarac.