Nada Radović

HALO!

 

 

HALO !

 

Znam, danas ti neko treba,

da jeste teško kad nisi dio svega

i kad se osećaš prazno i tužno,

u ovo vreme ružno!

 

Znaš, ja sam zbog tebe na ovom telefonu,

i daj da razbijemo sponu

jer on nije vredan svega,

tvoja je patnja dio njega,

tvoje su misli u tvom pravcu samo,

no mi smo tu, pa te ne damo!

 

Zvat ćeš me opet, znam,

baš će mi biti drago,

reći ćeš mi tada šaljivo i blago

kako sve ono beše juče,

i da te niko više ne tuče.

 

 

POZDRAV OD NADE

 

Moj pozdrav vama drage drugarice,

da li čujete noćne svice,

da li sunce kod vas sija,

koja vam je ruža najmilija!

 

Moj pozdrav vama,

prenesite dalje preko okeana,

ili kad se sretnete na nekom skupu,

i uvek se držite ruka za ruku.

 

Moj pozdrav vama, iz ovog grada

i ovde žena strada pa strada,

i kod nas uvek poneka plače,

pomažem joj skromno ko prvak đače.

 

Pozdrav vama,

znam da se borite

njihovu moć vi ne volite

ne volim ni ja,

– ništa sudbina,

idemo dalje ima dana,

sakupimo žene sa okeana

sakupimo istine, i priče sudbina,

tu je celina.

 

Pozdrav vama Feministkinje,

nosite uvek nasmejano lice,

napolju su sunce, cveće i ptice.

 

 

ŽENA U RATU

 

Noć kad pala je zvezda

požele ona

dan sa zorom obasjani suncem,

i kutak domaćeg gnezda.

Sjeti se zgarišta svoje kuće,

tople sobe pogače vruće,

odnese je život u grehove mnoge

a umorne njene noge,

od lutanja i nadanja.

Moral joj pao pa u noći bez cilja luta,

a sve ženske moći tamo je dala,

neće hvala.

Zar je to sve htela, nije

vetrovi i bure ratovi i glad

odneli joj život,

umorna plače na kraju puta,

postade ona lutajući pilot.

 

 

***

Dogodilo se sve u trenu,

      s teme na temu,

      s teme na temu.

Danas tebi, sutra meni.

      Ali zašto?

Kad svi moji snovi željni

idu istom tvome cilju,

kad u miru imam želju

da se moje burne nade

sa tvojima možda sviju,

možda nam se misli nađu,

pa uđemo svi zajedno

u Nojevu mirnu lađu.