DRUGA FEMINISTIČKA LETNJA ŠKOLA
za aktivistkinje bivše Jugoslavije

 

 

Novi Bečej, 30. 7– 5. 8. 97.

 

Ovo je druga godina kako se okupljamo da razgovaramo o svojim životima u kontekstu feminističkog aktivizma i patrijarhata u kome živimo. Prošle godine smo se prvi put okupile i same se iznenadile kako smo dobro radile i kako smo bile vesele. Tragovi tog događaja podstakli su mnoge od nas na različite projekte. Tako smo ove godine već od januara počele sa organizacijom, uz finansijsku podršku švedske organizacije Kvinna Till Kvinna i Norvegian Church Aid-a. Bilo je 43 aktivistkinje iz svih država bivše Jugo­slavije. Radile smo kroz razmenu iskustava na radionicama i panelima. 

Osim tema koje smo imale  i prošle godine, kao što su : Ženski identitet, Lično je političko, Ženski Hajd park, sad smo pokušale i sa novim temama,  neke od njih se prvi put ovako razrađuju u našim ženskim grupama: Telo i seksualnost, Oslobađanje jezika, Principi nenasilne komunikacije, Ženska ljudska prava, Feministički pristup nacionalizmu.  O tome su pisale učesnice radionica.

 

 

 

Žensko telo i seksualnost

 

Panel i radionicu su vodile Milica Minić, Sunčica Vučaj i Slobodanka Macanović.

TEZE: Istorija klitorisa (koji nestaje i ponovo biva otkriven)

Građenje seksualnog identiteta/identiteta žene kroz prizmu društvenih očekivanja

Problem spoljašnjeg izgleda – društvo stvara standarde i stereotipe poželjnog i prihvatljivog

Osporavanje i negiranje različitosti

Kroz prihvatljivu ženstvenost se stiče pravo građanstva

Predrasude: kako izgledaš, koje si rase, kolika si, koliko imaš godina

Telo i lepota postaju kvaliteti koji konstruišu identitet

Prava različitost može da postane izvor snage ukoliko počnemo da je prihvatamo umesto da je maskiramo

Aktivna i autonomna ženska seksualnost kontrolisana je društvenim gađenjem

Ukoliko smo stare/debele/hendikepirane nemamo prava da budemo seksualne

Sve što ne potpada pod stereotip viđeno je kao perverzno/lezbejstvo/biseksualnost

Žena – ženstveno – heteroseksualno/stereotip

Prvog dana avgusta prepodne je u Novom Bečeju bilo posvećeno ženskom telu i ženskoj seksualnosti. Želja nam je bila da se učesnice osećaju ugodno, da zauzmu mesto koje im najviše prija, fotelje su bile raspoređene svuda, bez ikakvog reda, moglo se sedeti i na podu. Čula se skoro neprimetna muzika. Na zidovima su bili plakati sa ženskim antireklamama, fotografije ženskih tela i vulvi i tekstualni plakati.  Činilo se da su žene za trenutak bile zbunjene i iznenađene, no to je trajalo veoma kratko. Doduše neke su se iznenadile tek posle dva dana, fotografijama naravno.

Posle istorijskog pregleda klitorisa koji se kroz vekove pojavljuje i nestaje, negira, zaboravlja, pa opet pronalazi, akcenat drugog dela priče o ženskoj seksualnosti je bio na njenoj neprihvaćenosti. Pomenut je ženski pokret pred kraj šezdesetih godina koji  je u trendu izlaska iz ćutanja, kroz razgovore žena u malim grupama o sopstvenim seksualnim iskustvima u cilju pomoći jedna drugoj, osnaživao žene  da budu samopouzdanije i jače kada je u pitanju žensko telo, naše potrebe, naše želje.

Usledila je diskusija o primerima društvene neprihvaćenosti ženske seksualnosti kroz jezik (vidi pesmu Helen Harper), može se birati između medicinskog i pežorativnog jezika, ili pronalaziti nove reči ili usvajati stare ponavljajući ih mnogu puta bez nelagodnosti, prihvatajući ih i tako im davati novo značenje.

Žensko telo i seksualnost su neprihvaćeni i kroz institucije zdravstva koje su važne za našu seksualnost i probleme koje imamo sa abortusom, polno prenosivim bolestima, kontracepcijom, trudnoćom itd.

Usledio je čitav niz primera iz gotovo svih sfera medija i tretiranja ženskog tela u njima. Da nije nimalo sigurno živeti i osećati se udobno u sopstvenom telu poručuje društvo, iako se pravi da to ne čini. Ono oblikuje i ograničava naša sopstvena  iskustva  seksualnosti. Sve počinje sa "nemoj", dok smo vrlo male, i kada prstima istražujemo  svoju vulvu, klitoris, vaginu, čime nam je poslata otvorena poruka da je seks nešto što je sramno, prljavo i zabranjeno. Mlade devojke koje glorifikuju svoju seksualnost, nose svoje telo, osećaju se konforno u njemu i sa njim, stiču reputaciju "loših devojaka". Tako društvo polaže pravo na njihova lična iskustva. Tako se seksualnost žena koristi protiv njih samih.

Tokom popodneva se radilo u manjim grupama i podsetićemo vas na pravilo poverljivosti koje važi za sve ženske radionice, pa vam ništa o tome nećemo reći.

Milica Minić i Sunčica Vučaj

 

 

 

PETI DAN

 

Petog dana našeg druženja, mada prilično neispavane i umorne od burnog noćnog života (žurke koju smo pravile u Ribljem restoranu) bile smo veoma vredne. Uspele smo da obradimo čak tri teme.

 

Prva tema se odnosila za ženska ljudska prava. Facilitatorka radionice bila je Slavica Stojanović. Započele smo sa kratkim brainstormingom ("nema glupe ideje") u kom smo se trudile da nabrojimo sva ženska ljudska prava kojih se setimo. Bile smo veoma produktivne i lista se širila tako neverovatnom brzinom, da smo se divile čega sve grupa pospanih žena može da se seti. Bila su tu pomenuta prava na život bez muškog nasilja, na rad i odmor, slobodu ponašanja i mišljenja, slobodu govora i pisanja, obrazovanja, odlučivanja o sopstvenom telu, pravo na različitost, na dilemu u identitetu, na ljubav, nezavisnost, na feminističke zakone i mnoga druga. Kroz kratku diskusiju poredile smo svoju listu sa deklaracijom UN o opštim ljudskim pravima. Zaključile smo da se iz ovih univerzalnih prava mogu uvek izvući prava žene, ali na žalost u našem društvu mnoga od njih često predstavljaju samo mrtvo slovo na papiru. Ali, promenićemo mi to...

 

Druga tema bila je nenasilna komunikacija. Radionicu je ponovo vodila Slavica. Naučile smo nešto o uzrocima konflikta, o načinima da prepoznamo svoje potrebe, kao i potrebe onih sa kojima stupamo u komunikaciju, o tome da nema gotovih rešenja, da uvek postoji mogućnost izbora. Uradile smo vežbu u kojoj smo pokušale da pažljivo slušamo sagovornicu i napravimo poređenje između govora činjenica i govora emocija.

Posle kratkog odmora na prelepoj terasi sa pogledom na Tisu prešle smo na treću temu! Feministički pristup nacionalizmu. Žarana Papić nam je održala predavanje u kom je ukazala na još jedan aspekt zloupotrebe žene, koja se stavlja u ulogu instrumenta nacionalističke politike. Nakon ovog predavanja održane su radionice u manjim grupama, u kojim je svaka učesnica imala prilike da iznese lična iskustva u vezi sa nacionalizmom u svojoj sredini i mišljenje o tome kakav može biti njen doprinos smanjivanju nacionalizma. Grupe su bile sastavljene od pripadnica različitih nacionalnosti iz svih krajeva naše bivše zajedničke domovine. Iznete su mnoge potresne i bolne priče i ovo je sigurno bila (bar na emocionalnom planu) najteža radionica za vreme cele naše letnje škole. Niko nije ostao ravnodušan. To se vrlo lako moglo uočiti kada smo se posle sat i po rada po grupama ponovo sve okupile, a oči su nam bile vidno natečene od suza prolivenih za vreme ovog razgovora.

 

Uveče, neke od nas su otišle u diskoteku, neke (premorene) na spavanje, a neke su još uvek pod utiskom popodnevnih radionica nastavile razgovor na terasi hotela.

Milana Zrnić

 

 

O ŽENAMA U JEZIKU
I OBRNUTO

 

Jasmina Tešanović, žena koja piše i uporno odbija da bude pisac, jer bi onda morala da bude pisačka, a to u paternjem jeziku naše aktuelne stvarnosti gubi konotaciju autorskog, razgovarala je u subotu u letnjoj feminističkoj školi sa učesnicama. Govoreći o pisanju kao potrebi da se oglase i oni "paralelni" svetovi fantazije, koji su, prilično surovo prognani iz literature (a bogami i života), podsticala je pisanje u terapijske svrhe koliko za one koje pišu, a možda i više za one koje – čitaju, potencirajući da svest o postojanju tuđeg problema (sličnog našem), olakšava razrešenje tog problema. Žene su neosetno uplivale u razgovor o opšteženskom iskustvu osujećenosti u jeziku i literaturi i mogućnostima da se ona preobrati u moć koja bi mogla da ih osposobi za osvešćivanje, a potom i zadovoljavanje svojih potreba. Jedna od tih potreba je, po Jasmini Tešanović – pisanje. Ono je, naime, pokušaj da se izrazi sve ono što se, inače, iz raznih društveno determinisanih razloga potiskuje ili namerno ne iskazuje. Opaska da se razgovori sa muškarcima i ženama bitno razlikuju u pogledu sigurnosti u iskazano, što je obrnuto proporcionalno ličnom iskustvu o datoj temi, pokrenula je priču o ženskom (ličnom) i muškom (zvaničnom) doživljaju stvarnosti; ženskom odnosno muškom pismu, a potom i o eventualnom postojanju androginog, čime se zašlo u socio-psihološke vode u kojima se dalje plivalo različitim stilovima često suprotnog smera. To je na kraju proizvelo debatu o (ne)prilagođenosti jezika ženskoj egzistenciji, kako u smislu nemogućnosti preciznog izražavanja pojmovima koji su opterećeni predrasudama i oveštalim konvencijama, tako i u nesavršenosti bilo kog jezika kada mu se postavi zadatak da opiše pojave izvan realnosti; a u oblastima mašte, fikcije ili osećanja. Tako je, neobavezno, kako je i počeo, završen razgovor o jeziku i ženama, na drugoj letnjoj školi u Novom Bečeju, a onda smo otišle na ručak, delimično pokisnuvši.

 

Desanka Drobac

 

 

Nataša Jozefovič

On moŽe/Ona ne moŽe

 

Prevela Milica Minić

 

 

On joj se smeši

prijateljski je nastrojen

                                                    Ona mu se smeši

                                                    flertuje

On je uzima za ruku

zato što je zaštitnik

                                                    Ona ga uzima za ruku

                                                     jer je zavodnica

On je poziva na ručak

želi da razgovara o poslu

                                                    Ona ga poziva na ručak

                                                    želi aferu

On plaća račun

ima dobar honorar

                                                    Ona plaća ručak

                                                    jedna je od onih feministkinja

On je miluje po glavi

očinski 

                                                    Ona ga miluje po glavi

                                                    drsko

On psuje

pravi je muškarac

                                                    Ona psuje

                                                    nije prava dama

On priča mastan vic

zanimljiv je

                                                    Ona priča mastan vic

                                                    sirova je

Dobio je veliki projekat

naporno je radio

                                                    Dobila je veliki projekat

                                                    posrećilo joj se

On je unapređen

pametan je

                                                    Ona je unapređena

                                                    šarmirala ih je

Pantalone su mu preuske

malo se ugojio

                                                    Suknja joj je preuska

                                                    ona "to" traži

On spava sa njom

posrećilo mu se

                                                    Ona spava s njim

                                                    ona je kurva

 

 

 

 

Helen Harper

 

Problem

Predlog teze (nacrt)

 

Prevela Milica Minić

 

 

I tako sedam danas da pišem,

odgurnuvši rukom preko kuhinjskog stola

čisteći mrve i komadiće

svog života

 

stvarajući prostor/vreme za pisanje

i plašeći se da to ne izgubim

čvrsto pritiskam ruku na sto

stvarajući branu za mrve i komadiće

koji bi još mogli da prete

 

i slobodnom rukom

svojim najčitkijim rukopisom,

na čistoj strani, svojim novim slovima

"Ja" pišem Predlog teze

i shvativši da su te reči malo zastrašujuće, dodajem (nacrt)

onda izvlačim iz mog radnog kabineta kartonske kutije

beleške sa predavanja koja sam slušala i zaboravila još pre par

godina

papir ispisan kucaćom mašinom, zaheftan i fotokopiran

koji me informiše o "elementima koje predlog teze obično sadrži"

 

"1. Priroda predloga

 

Predlog je izjava ugovora između studenta i njegovog mentora (ili ispitne komisije u slučaju doktorata) bilo u normalnoj ili modifikovanoj formi. Teza disertacije je izveštaj koji govori o problemu, metodama i rezultatima. Cilj izveštaja je da informiše čitaoca, pritom ga ne ubeđujući u vrline istraživanja, i trebalo bi da bude napisan tako da čitalac donese sopstvene zaključke koji se tiču adekvatnosti istraživanja i validnosti rezultata i generalizacija.

 

2. Problem

 

Ovaj odeljak obično uključuje:

a) kratak uvod u problem kojim se istraživanje bavi. On može da se osvrne na teoretske baze ili objašnjenja za problem kao i da prikaže mesto problema na edukativnoj sceni.

b) izlaganje problema (u jednoj ili dve rečenice)

c) cilj istraživanja. Može da uključi pitanja ili hipoteze istraživanja. Pod-problemi bi trebalo da budu precizno definisani i da uključe implikacije za testiranje.

d) definisanje tehničkih termina ili značenja ključnih pojmova. Definicije bi trebalo dati u operativnim terminima uz objašnjenja čitaocu..."

 

Primećujem da sam nacrtala cvet

na margini

i vrativši se na čistu stranu, novim slovima

ispod Predlog teze (nacrt)

napišem

Uvod: Problem

 

i stanem

 

Deca na farmama, čak i devojčice,

nose debele, crne gumene čizme oivičene narandžastim trakama

od sredine marta do novembra.

U gumenim čizmama ima mnogo slobode, mnogo zabave

posebno u proleće

ali postoji taj momenat u životu svakog klinca

kada blato u brazdama naraste znatno preko ivice čizama

i kada nešto hladno, i vlažno, i gusto curi

niz unutrašnjost čizme, niz tvoje tople vunene čarape

i znaš da si zaglavljena

i osećaš to u svojim čizmama

i čak nekako u svojoj utrobi

 

i ponekad u svojoj pički.

 

Pička   nekada sam mrzela tu reč

ali pročitavši je u pesmi neke žene

počela sam da je volim ima nešto besramno u njoj

Onda sam je naglas pročitala nekom muškarcu

koji je posumnjao u moju lagodnost u vezi sa

"takvom reči"

i ja sam je izgovorila ponovo   pička

na njegovom jeziku

i počela da se razjedam iznutra, besna

kako bi trebalo da je zovem nabrajajući ostala imena,

sve vreme znajući

da ne postoji ime

izgovoreno glasom koji prepoznajem

čak

i za svoje sopstveno telo

na jeziku

za koji sam mislila da je moj.

 

Predlog teze (nacrt)

Uvod: Problem: Pička

(u jednoj ili dve rečenice)