Svenka Savić

IZBORI U CRNOJ GORI U OGLEDALU GRAFITA

 

 

Grafiti koji se u dane izbora nalaze po zidovima stambenih zgrada i institucija u Podgorici (23. i 24. 05.98) odražavaju svu ozbiljnost sa kojom njeni stanovnici shvataju čin izbora. Za razliku od protesnih grafita u Beogradu karnevalski sačinjenih, u kojima se koristio jedan tip nacionalnog folklora (kakve su šale, dosetke, poslovice, zagonetke) podgorički grafiti odražavaju onaj drugi deo tradicijskog patrijarhalnog nasleđa u kojem se vidi osnovno uverenje da reč može 'uništiti', 'ubiti', 'smrviti'. Zato se u grafitima pojavljuju psovke, opsceni izrazi za polne organe kojima se iskazuje ideja 'uništenja', 'nestanka', 'propasti', jednaka mitološkoj predstavi nestanka s ovoga sveta onog koji je na drugoj (političkoj) strani1. Vidi se osnovna tendencija 'napujkavanja' jednog kandidata na drugog kao u pravoj tuči, odnosno pravo svađanje koje se očituje u brisanju i prebrisavanju grafita jednih drugima. Samo u manjem broju grafita vidi se shvatanje stanovnika da u izborima postoji politička igra, a ne istina2.

 

U grafitima nema pozitivnog mišljenja o ženi u politici. Zato reč uneta u grafit treba da je uništi, izbriše iz vidljivosti ne samo političkog, većživota uopšte. Za tu vrstu vrednovanja poslovice su najupečatljivija forma jer deluju kao svevremenska (ljudska) istina celog kolektiva:

 

TEŠKO STADU KOGA OVCA VODI

DAJU PENZIJE A IZGLEDA DA JE I MILICA POČELA DA DAJE

 

U oba primera reč je o Milici (Pejanović) za koju i inače ima viceva, dosetki i drugih oblika verbalne potvrde da žena u politici u ovom regionu nije poželjna. Ona je eventualno dozvoljiva u tradicionalnoj ulozi saputnice ili stopatnice:

 

MILICE MILOVA ČOBANICE

 

Žena je ta koja omogućava vođi da se i u svojoj polnosti očituje i tako i u toj komponenti svoje ličnosti opravda poverenje svojih birača:

 

MILO JEBAČU (piše velikim slovima na zgradi opštine).

 

Tako je diskriminacija prema ženi (u poslednjem grafitu) u isto vrme poen za budućeg vođu naroda.

 

Izborni favorit u Podgorici je M. Đukanović, dok njegov oponent (prema grafitima iz centra Podgorice) nema šanse. Pisci grafita ispisuju nadu, želje i htenja (najverovatnije mladih) birača, što se poklapa sa rečima ispisanim na velikim transparentima razvučenim preko glavnih ulica i bulevara:

 

DA ŽIVIMO BOLJE

 

Ovaj slogan glavni je deo i na propagandnim posterima Đukanovića koji uz to sadrže napisanu i onu dodatnu reč, ostavljenu čitaocu grafita i transparenta (potencijalnom glasaču), da ugradi u svoju misao da bi celina bila potpuna: 'možemo', 'želimo', 'tražimo', 'zaslužili smo'. Slogan je maksimalno ubeđivački i ima snagu nadvladavanja neodlučnosti:

 

(možemo) DA ŽIVIMO BOLJE

(tražimo) DA ŽIVIMO BOLJE

(zaslužili smo) DA ŽIVIMO BOLJE

                                    gore

Poprište pravog nadmetanja i suparničkog dijaloga upravo je ovaj slogan, jer dozvoljava upisivanje teksta s »one druge strane«.

 

Podrška je svom kandidatu potpuna3, a najčešća u obliku kratkog obraćanja:

MILO CARE

Ono što je danas u žargonu mladih (care) dobro naleže i na ustaljenu zamisao o samostalnosti ovog dela jugoslovenskog prostora:

                KRALJ

MILO BISTROG      (40cm zeleni fluorescentni sprej)

                UMA

 

Ovome se pridružuju i oni grafiti u kojima se jasno vidi kontinuitet  sa tradicionalnim shvatanjem nadmetanja, nakon pobede zatire se trag onoj drugoj strani, oduzima joj se ono što jedino ima (najvrednije i najvažnije u životu):

 

MILO SIGURNO POSLE IZBORA OSVETA

KO NE GLASA ZA MOMA DA BOGDA MU PENZIJA ZADNJA BILA

                         MILA

 

U ovom gradu u ovo vreme samo su sporadični negativni grafiti za Mila, a i onda u tradiciji razmišljanja o drugom kao vekovnom neprijatelju, a to je Turčin po epskoj tradiciji:

 

TURČIN MILO LOPOV (preko 'lopov' dodato KRALJ crven)

 

Odrednica 'Turčin' jednako se kao nešto negativno nalazi i u grafitima protiv Moma, koliko i Mila ili Slavka. Odrednica 'Turčin' svakakao znači »onaj koji je drugačiji od nas«, kao da se ne shvata da je ovakvo pisanje diskriminacija prema etničkoj i nacionalnoj pripadnosti, jer ih niko nije brisao (za razliku od nekih drugih grafita koji su se ujutro pojavili, ali tokom dana prebrisavani).

 

Ono što privlači pažnju slučajnih prolaznika jeste obilje onih grafita iz kojih se vidi namera za svađalačkim dijalogom očitovan u dopisivanju i drugoj boji spreja kojim se piše. U sledećem primeru pristalice napišu crvenim velikim slovima svoj stav, a protivnici dopišu u praznom prostoru između reči plavom bojom svoj stav. Tako se može čitati:

MILO

        lopov

CAR

 

Da je Milo car; 2. Da je Milo lopov; 3. Da je Milo car lopova.

 

MILO CARE  (crvena velika slova)

govana        (crna manja slova)

 

MILO POŠTO CRNA GORA (1 din) (dopisano drugom bojom)

MILO ISTINA JE TVOJA A MOMIROVA LAŽ

 

Mnogo puta je napisano samo ime vođe: MILO, MOMO, SLAVKO, odnosno skraćenica stranke čiji su oni lideri: DPS, SNP, LSCG, na kojima se vodi pravi rat dijaloga na taj način što suprotna strana precrtava (poništava), ili preko prvog crta svoju, skraćenicu i time uspostavlja nanovo identitet i moćsvoje stranke. U ovoj rivalskoj borbi pretendenata, samo sporadično se uočavaju grafiti u kojima se vidi kompeticija drugih stranaka na ovom prostoru4, odnosno velike antiratne plakate5.

 

Mogli bismo zaključiti da se u poslednjih 10 dana izborne kampanje u Crnoj Gori pomoću grafita (u Podgorici) vodi pravi rat između političkih stranaka. Reč je oduvek shvatana kao ubojito oružje u crnogorskoj kulturi, izgovorena ili napisana. Grafiti su poprište verbalne tuče između suprotstavljenih stranačkih grupa, pojedinaca ili zastupnika. Za razliku od grafita u Beogradu za vreme studentskog procesa, koji su obilovali duhovitošću, neočekivanim aforističkim obrtima, karnevalskom ornamentikom iz koje se vidi da je jasno svima da se radi o (političkoj) igri, u podgoričkoj sredini grafiti odražavaju shvatanje ozbiljnosti ovog događaja, kao da je istina i otuda elementi odmazde prema drugima, koji su različiti. Tolerancija nije bila nagoveštena niti u jednom grafitu.

 

Zajedničko je, međutim, za grafite u dva navedena događaja, u Beogradu i Podgorici, da su žene u grafitima uvek diskriminirane što se očituje u različitim stepenima seksizma. S obzirom na to da je očigledno da grafite pišu mladi, to je podatak da oni preuzimaju od starijih, kao štafetu, seksistički stav prema ženi u javnim napisima.

 

 

FUSNOTE

 

1 MOMO SMRAD
MOMO BRKO KURAC MI IZDRKO
MOMO KURAC NA BICIKLU (roza sprej 40cm slova na zgradi)
MOMO LAŽOV
MOMO PUŠI GA
MOMO PIČKO ili PIČKO MOMIRE GNJIDO
MOMIR KURTON! (slova 60cm, zeleni sprej)
MOMO, JEBE PIČKO
MILO, JEBI MU MAJKU BRKATU (iznad poster Bulatovića)
MOMO LAŽOVE PODMUKLI
CARE CG PREVARANTSKI
MOMIROVCI NIKAD NISU SVOJI A UVIJEK SAMI

2 POŠTO JE CRNA GORA
MOMIRE IZDAJICO
MOMO RASTU LI BANANE NA DEDINJU
MOMO BANANA MEN
MOMO+MIRA=MARKO
SLAVKO, IZVINI POSAO JE POSA (odnosi se na S. Perovića, lidera LSCG, koji je doskora bio zajedno sa M. Đukanovićem)

3 MILO MI TE VOLIMO
E MILO
E MILO DRAČ JE UZ TEBE (jedan deo Podgorice)
MILO VOLIMO TE
TAKAV NAM TREBA (iznad postera Đukanovića)
MILO CARE! (60cm velika crvena sprejom ispisana slova)
MILO CAR!
MILO CAR MONTENEGRO
MILO KRALJ (60cm, plava sprejom ispisana slova)
MILO KRALJ (Milo je prebrisano)
MILO KRALJU CRNE GORE
MILO PRVI
THE NEXT KING OF MONTENEGRO

4 SLAVKO KURVO
LSCG  crno
pederi (dopisano plavo)
SLOBOVE NAIVNE PRISTAŠE NS
JUL JE KUL
ARKAN (više puta napisano ime)

5 Zapravo je samo jedan;
   VANREDNO STANJE, MOBILIZACIJA, RAT, DOSTA!