SILOVANJE JE ZLOČIN

Priručnik za porodice i prijateljice/prijatelje žena koje su preživele seksualno nasilje

 

 

seksualno nasilje /određenja upotrebljavanih pojmova l

ako poznajete ženu koja je preživela seksualno zlostavljanje l

činjenice l

najčešće brige žene koja je preživela seksualno zlostavljnje l

šta je moguće da oseća žena koja je preživela seksualno nasilje l

podrška Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja l

medicinska pomoć l

ako se napad desio nedavno l

ako se napad desio pre izvesnog vremena l

prijavljivanje policiji l

ako se žena odluči da postupak prijavi policiji l

pravne procedure l

zakoni koji se odnose na seksualno nasilje l

krivični postupak l

građanska parnica l

proganjanje l

korisni telefonski brojevi l

 

 

 

seksualno nasilje/određenje pojmova

 

Ovaj priručnik namenjen je porodicama i prijateljima/cama žena koje su preživele seksualno nasilje.

Napravljen je sa namerom da obezbedi tačne informacije o tome kako najbolje podržati žene koje su preživele nasilje.

 

 

Seksualno nasilje

 

Seksualno nasilje nije samo privatna (lična) stvar žene. Ono je oduvek služilo kao sredstvo kontrole žena, čime je održavan društveni poredak zasnovan na neravnoteži moći između polova, privilegijama i dominaciji muškaraca.

Seksualno nasilje je opšti naziv za brojne oblike seksualnog ponašanja za koje je karakteristično da se odvijaju bez pristanka, odnosno iznuđeni su primenom sile i/ili pretnje. Seksualno nasilje najčešće uključuje sledeće oblike:

Seksualno uznemiravanje – neželjeno seksualno ponašanje koje ženu stavlja u neugodnu situaciju poniženja ili stida (a koje ne mora nužno da uključuje i fizički dodir). Najčešće su to neželjene seksualne primedbe, ponude, šale, opsceni razgovori, ponašanja (izraz lica, pokreti, znakovi rukama), izloženost pornografiji i sl, koji se manifestuju na različitim mestima – na ulici, radnom mestu, u školi, na fakultetu, u gradskom prevozu, restoranu, kafeu....

Seksualno ucenjivanje – predlog ili zahtev usluga seksualne prirode koji je učinjen od strane poslodavca, direktora ili drugog odgovornog lica, kojim se uslovljava promena statusa na radnom mestu, u školi, nekoj organizaciji i sl.

Prisilne seksualne radnje – seksualno ponašanje izvršeno pod prisilom i/ili pretnjom, kao što su neželjeni/prisilni dodiri tela, dodirivanje intimnih delova tela, prisiljavanje na masturbaciju i sl.

Pokušaj silovanja – svaki seksualni pokušaj van volje žene.

Silovanje – neželjeni/nasilni oblici vaginalne, analne i oralne penetracije penisom ili predmetima.

Incest – seksualno zlostavljanje od strane osoba koje su u krvnom srodstvu ili su osobe od poverenja.

Drugi oblici seksualnog nasilja nad ženama su: seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, trgovima ženama, seksualna zloupotreba dece i sl.

 

Određenja upotrebljavanih pojmova u priručniku

 

Silovanje ili seksualno nasilje: U ovom priručniku pojmovi seksualno nasilje i silovanje upotrebljavaće se sa jednakim značenjem.

Krivična dela protiv dostojanstva ličnosti i morala: pravni termini kojima se označava silovanje, bludne radnje, zavođenje i protivprirodni blud.

Žena koja je preživela seksualno nasilje: Ovo je pojam koji će biti upotrebljavan u ovom priručniku da označi “žrtvu”. Pojam preživela fokusira se na snagu žene koja je bila seksualno zlostavljana.

Silovatelj, počinilac ili nasilnik: Osoba koja je počinila nasilje.

Optuženi (okrivljeni) : Počinilac krivičnog dela u sudskom postupku.

 

 

 

ako poznajete ženu koja je preživela seksualno nasilje

 

 

Većina ljudi se slaže da je silovanje jedno od najtraumatičnijih iskustava. Kako da pomognete ženi do koje vam je stalo, kad ona pokušava da se izbori sa krizom posle silovanja?

 

Nažalost, ne postoji recept ili jednostavna prva pomoć

 

To je mnogo više od jednostavnog uputstva šta uraditi ili šta reći.

Najčešće neposredne reakcije porodice i bliskih osoba kada čuju da se seksualno nasilje desilo ženi su neverica i šok, okrivljavanje (nasilnika, žene, sebe samih), bes i ljutnja. Reakcije variraju od:

l potpune pasivnosti i nesnalaženja,

l preteranog zaštićavanja i preuzimanja kontrole u svoje ruke, donošenja odluka u ime žene i sl.

l postavljanja brojnih pitanja koja stvaraju utisak da se ženi ne veruje, da je okrivljuju i da je ne razumeju,

l direktnog okrivljavanja i prebacivanja odgovornosti sa nasilnika na ženu.

Većina konsultantkinja se slaže da je jedan od najvažnijih faktora u oporavku žene koja je preživela silovanje, reakcija ljudi koji je okružuju u vreme otkrivanja onoga što joj se desilo. Oporavak i emocionalno ozdravljenje ne odgovaraju uvek stepenu traume. Oporavak je pre određen onim što se dešava žrtvi silovanja u periodu posle zločina. Na primer, žena koju okrivljuju za silovanje koje joj se dogodilo može se suočiti sa većim preprekama tokom oporavka od žene kojoj se u potpunosti veruje i čije je iskustvo vrednovano od strane pravnog sistema kroz uspešnu osudu silovatelja. Prema tome, najvažnija stvar koju možete da uradite za svoju prijateljicu, partnerku ili članicu porodice jeste da joj verujete. Postoje još neki koraci koje možete preduzeti da biste pomogli. Sugestije koje slede su iz knjige “Nikad to nisam nazvala silovanjem”, koju je napisala Robin Warshaw. One vam mogu ponuditi neke smernice o tome šta uraditi ili reći.

 

Razumevanje i briga biće ono što je najvažnije ženi koja je preživela silovanje

 

Ako poznajete ženu koja je preživela seksualno nasilje...

l Verujte joj! Ona računa na vas.

l Slušajte je. Stavite joj do znanje da ste joj na raspolaganju ako ste joj potrebni. Međutim, nemojte pitati za detalje onoga što joj se desilo. Žena koja je preživela silovanje reći će vam ono što ona želi da vi znate, onda kad bude spremna da govori o tome.

l Obezbedite joj utehu i podršku kakva joj najviše odgovara.

l Pitajte je postoji li nešto što vi možete uraditi za nju.

l Stavite joj do znanja da to što se desilo nije njena krivica. Mnoge žrtve silovanja okrivljuju sebe. Osnažite je u uverenju da ona nije zaslužilia to što joj se dogodilo. Silovatelj je kriv.

l Ponudite joj zaštitu i sigurno mesto gde može da ostane. Ponudite joj da ostanete u njenom domu, ako se tako bolje oseća. Zapamtite, izbor je njen.

l Predložite joj da nazove Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja. Konsultantkinja protiv seksualnog nasilja može sa njom porazgovarati o njenim potrebama i mogućnostima.

l Razgovarajte sa ženom koja je preživela seksualno nasilje o važnosti medicinskog pregleda i pitanjima vezanim za trudnoću i bolesti prenosive polnim kontaktom.

l Osnažite ženu koja je preživela silovanje da povrati kontrolu nad svojim životom. Dozvolite joj da sama donosi odluke o tome šta je najbolje za nju.

l Odvojte svoja osećanja i potrebe od njenih osećanja i potreba. Važno je da ne pokušate da “preuzmete stvar u svoje ruke”. Dozvolite ženi da ima kontrolu nad svojim životom.

l Prepoznajte njene potrebe. Dajte joj prostora i vremena pre nego što nastavi seksualne veze. Žene koje su preživele silovanje imaju različite reakcije u kriznim sitaucijama. Neke žene možda neće želeti da budu dodirivane ili grljene izvesno vreme, dok će druge želeti takvu bliskost.

l U redu je da se žena koja je preživela silovanje suoči sa traumom koji način koji je za nju najbolji.

l Razgovarajte o mogućnostima – prijavljivanje policiji, odlazak na savetovanje, lekarski pregled.

l Ponudite joj svoju podršku – kakva god da je njena odluka. Budite tu za nju na bilo koji način koji joj je potreban – da je odvezete do bolnice, da prenoćite kod nje, za telefonski poziv u dva po ponoći.

l Oporavak od traume zahteva vreme – nekoma više, nekoma manje. Razumite da žena neće hteti da razgovara o tome odmah, ali ćete joj možda biti potrebni za nekoliko meseci.

l Obavestite se o traumi silovanja. Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja ima dostupne informacije o silovanju i službama koje pružaju podršku.

l Prepoznajte svoje sopstvene granice. Silovanje takođe pogađa porodicu i prijatelje/ice. Pozovite Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja zbog svojih sopstvenih potreba. Silovanje je jedan od najtraumatičnijih događaja kroz koji neko može da prođe. Porodica i prijatelji/ce nisu imuni na bol koji silovanje prouzrokuje.

l Ako vam žena do koje vam je stalo kaže da je bila silovana (bilo da se to dogodilo nedavno li pre nekoliko godina) važno je da joj kažete: “Žao mi je što ti se to dogodilo. Ja sam tu ako sam ti potreban/a – u bilo koje doba.”

Bez obzira na reakcije bliskih osoba, žena koja je preživela silovanje mora prvenstveno da brine o sebi. Ona može da razume osećanja bliskih osoba, ali ona nije dužna da se bavi njihovim problemima, dok istovremeno pokušava da se izbori sa svojim traumatičnim iskustvom.

 

 

 

činjenice

 

Predrasude (zablude) o seksualnom nasilju mogu lošu situaciju učniti još gorom.

 

Predrasude često prebacuju krivicu sa silovatelja na žrtvu

 

Nažalost, ova verovanja su široko rasprostranjena i često se, preko medija i reakcija institucija, porodice i prijatelja/ica, učvršćuju kod žena koje su preživele seksualno nasilje. Razumevanje i odbacivanje mitova je od presudne važnosti za podršku ženama koje su preživele seksualno nasilje.

 

ZABLUDA: Silovanje je prouzrokovano silovateljevim nekontrolisanim seksualnim nagonom.

ČINJENICA: Silovanje je čin nasilja, dokazivanja moći i kontrole, a ne seksa. Silovateljev cilj je da ponizi ženu i da joj potpuno oduzme ličnu moć. Silovanja su uglavnom planirana i izvršena od strane intimnih prijatelja, poznanika, članova porodice ili nepoznatih kada se za to ukaže prilika.

 

ZABLUDA: Žrtva je “sama tražila to što je dobila”, jer je bila zavodljiva, nepažljiva, pijana, drogirana, itd.

ČINJENICA: Niko ne traži da bude zlostavljan/a, povređen/a ili ponižen/a. Osobe svih starosnih doba, svih društvenih pozicija bile su mete seksualnog zlostavljanja. Devedeset procenata svih silovanja je unapred isplanirano. Napadač često nosi oružje ili preti smrću žrtvi, ako se opire.

 

ZABLUDA: Većina silovatelja su nepoznati žrtvama.

ČINJENICA: Većina silovanja počinjena su od strane nekog koga žrtva poznaje: komšija, prijatelj, poznanik, kolega, školski drug, muž, partner ili bivši partner.

Nepoznati su odgovorni za samo jedno od pet silovanja. (Ministarstvo pravde SAD, 1996). Približno 28% žrtava je silovano od strane muževa i momaka, 35% od strane poznanika, a 5% od strane drugih bliskih osoba (Ministarstvo pravde SAD, 1994).

 

ZABLUDA: Većina silovanja dešava se u parkovima, mračnim ulicama i usred noći.

ČINJENICA: Većina silovanja (preko 60% slučajeva) se dešava u poznatom prostoru – u stanu žene ili počinioca, a silovatelj je u većini slučajeva poznata osoba. Silovanja se dešavaju u jednakom broju danju i noću.

 

ZABLUDA: Silovatelji su mentalno bolesni ili psihotični i ne mogu se obuzdati.

ČINJENICA: Ne postoji “tipičan” silovatelj. Muškarci koji su silovali pripadaju svim socio-ekonomskim klasama, nacijama i rasama. Oni su često ugledni, bogati i moćni ljudi, a ne “ljudi sa margine”, pijanci, beskućnici, bolesnici i ne mogu se prepoznati po specifičnom ponašanju. Jako malo silovatelja je mentalno nesposobno i/ili bez dodira sa stvarnošću. Većina silovanja je planirana.

(samo je 2% muškaraca optuženih za seksualno nasilje psihijatrijski lečeno) – Policijska statistika za Englesku i Vels, 1980.

 

ZABLUDA: Žene lažu o seksualnom zlostavljanju da bi spasle svoju reputaciju ili da bi se osvetile partneru koji ih je napustio.

ČINJENICA: Seksualno nasilje je zločin koji se u ogromnom broju slučajeva ne prijavljuje. Žene će pre lagati i reći da nisu bile seksualno zlostavljane, zbog osećaja krivice i straha od daljeg zlostavljanja ili uznemiravanja i ucenjivanja.

Pretpostavlja se da se samo 26% svih silovanja ili pokušaja silovanja prijavljuje policiji (Ministarstvo pravde SAD, 1996). Iskustva su različita u različitim sredinama. Tako je jedno od najdetaljnijih istraživanja koje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 12300 žena u Kanadi pokazalo da se prijavi samo 1 od 20 slučajeva svih oblika seksualnog nasilja (Statistics Canada 1990). Broj lažnih prijava za silovanje nije veći od broja drugih lažno prijavljenih krivičnih dela i iznosi 2% (Istraživanje policije u New Yorku, 1970. prema Sexual Violence, London Rape Crisis Centre 1984.)

 

ZABLUDA: Da žrtve nisu pile, ne bi bile seksualno zlostavljane.

ČINJENICA: Alkohol je oružje koje neki silovatelji upotrebljavaju da bi kontrolisali svoje žrtve i da bi ih učinili nemoćnim. Kao deo svog plana, silovatelj će ohrabrivati žrtvu da pije, ili će identifikovati osobu koja je već pijana. Alkohol nije uzrok silovanja, to je samo jedno od mnogih oružja koje silovatelji koriste.

Od muškaraca koji su priznali silovanje, 75% njih su rekli da su ponekad napijali žene da bi povećali verovatnoću seksualnog odnosa. (Kanin, 1985)

 

ZABLUDA: Ako se žrtva nije fizički suprotstavila ili borila sa napadačem, to nije bilo silovanje.

ČINJENICA: Napadači ne traže borbu. Oni upotrebljavaju mnoge oblike prinude, pretnji i manipulacija da bi silovali. Akohol i droge se često koriste da onesposobe žrtve.

U 87% slučajeva silovanja uključena je pretnja za život žene, a u 50% slučajeva postoji pretnja oružjem. Neki krivični zakoni definišu seksualno nasilje onim što čini nasilnik, a ne žrtva.

 

ZABLUDA: Muškarci ne mogu biti silovani.

ČINJENICA: Muškarci mogu biti i jesu seksualno zlostavljani kao dečaci i kao odrasli.

Jedan od šest dečaka biće seksualno zlostavljan do svoje šesnaeste godine. (Hoper, 1997).

 

ZABLUDA: Ne postoji silovanje u braku. Seksualni odnos sa mužem je bračna dužnost.

ČINJENICA: Žena u braku/vanbračnoj zajednici ne predstavlja vlasništvo muškarca. Svaka seksualna aktivnost protiv ženine volje, takođe je silovanje.

 

 

 

najčešće brige žena koja je preživela seksualno nasilje

 

Ovo su neke od mnogih briga koje mogu imati žene koje su preživele seksualno nasilje (a takođe i muškarci koji su preživeli seksualno nasilje).

 

– Briga da će njihova porodica i prijatelji/ce saznati da su bile seksualno zlostavljane.

– Briga da će ljudi misliti da je njihova krivica i da su one odgovorne.

– Briga da će ljudi koji ne pripadaju porodici saznati.

– Briga da će se njihova imena pojaviti u medijima.

– Briga da su zatrudnele.

– Briga da su dobile neku od bolesti prenosivih polnim kontakotom.

 

Privatnost je briga mnogih žena koje su preživele seksualno nasilje. Važno je da ispoštujete izbor vaše prijateljice ili članice porodice o tome kome će otkriti šta joj se dogodilo. Ako ni vama nisu ispričale šta se dogodilo, važno je da ispoštujete tu njihovu odluku.

 

 

 

šta može da oseća žena koja je preživela seksualno nasilje

 

Žene koje su preživele seksualno nasilje mogu reagovati na načine koji su potpuno neočekivani. Spektar reakcija može biti veoma širok. Žene svedoče da, posle nasilja, njihove emocije idu iz jedne krajnosti u drugu.

 

Važno je da porodica i prijatelji ne osuđuju reakcije preživele

 

Važno je da shvatite da ne postoji standardni odgovor na seksualno nasilje

 

Preživele mogu prolaziti kroz neke ili nijednu od dalje navedenih stanja i emocija:

 

ŠOK I OBAMRLOST: Osećanje dezorijentisanosti, zbunjenost, preplavljenost osećanjima; ne znaju šta zapravo osećaju ili šta treba da rade; žene koje prežive seksualno nasilje mogu reagovati slično kao i kod bilo koje druge životne krize, na primer: plaču, lako se uzbude, nervozno se smeju, povlače se….

Šta vi možete da uradite: Uverite ženu da su te reakcije normalne, razumljive za svakog ko je preživeo traumu. Svako preživljava krizu drugačije. Dozvolite joj da prođe kroz krizu na svoj način.

 

GUBITAK KONTROLE: Osećanje da je čitav život okrenut naglavce i da više nikada neće povratiti kontrolu nad svojim životom.

Šta vi možete da uradite: Pomozite ženi da dobije informacije i identifikuje mogućnosti. Ne “preuzimajte stvar u svoje ruke” i ne donosite odluke umesto nje. Pitajte je “Šta mogu da uradim za tebe?” Prilika da žena čini izbore, čak i veoma male, od presudne je važnosti za vraćanje osećanja kontrole nad vlastitim životom. Poštujte njenu privatnost i dozvolite joj da izabere kome će reći o onome što joj se dogodilo.

 

STRAH: Strah da ih silovatelj može ponovo napasti, strah za opštu fizičku sigurnost, strah da ostane sama, strah od drugih ljudi ili situacija koje je mogu podsetiti na ono što joj se dogodilo.

Šta vi možete da uradite: Ponudite joj svoje društvo. Ako želite, stavite joj do znanja da vas može nazvati u bilo koje doba dana, ako je uplašena ili ako joj je potreban razgovor. Pomozite joj da utvrdi načine kako da svoj dom učini sigurnijim.

 

KRIVICA I SAMOOKRIVLJAVANJE: Osećanje da su mogle ili da su trebale da urade nešto da izbegnu ili spreče napad, sumnja u svoju sposobnost da procenjuju.

Šta vi možete da uradite: Uverite je da ono što se desilo nije njena krivica. Pripišite krivicu silovatelju. Izbegavajte pitanja koja počinju rečju zašto.

 

IZOLACIJA: Osećanje da ju je ovo iskustvo odvojilo od ostalih ljudi, osećanje da drugi ljudi mogu da pogode da je ona bila seksualno zlostavljana samo kad pogledaju u nju.

Šta vi možete da uradite: Uverite je da nije sama. I druge žene su imale to iskustvo. Dajte joj informacije o Autonomnom ženskom centru protiv seksualnog nasilja.

 

RANJIVOST, NEPOVERENJE: Osećanja sumnje i opreza, žena ne zna kome da veruje.

Šta vi možete da uradite: Ne vršite pritisak da razgovara sa vama. Dozvolite da vam otkrije ono što ona želi i kada to ona želi. Stavite joj do znanja da ste spremni da je slušate. Poštujte njenu privatnost i dozvolite joj da izabere kome će reći o silovanju.

 

SEKSUALNI STRAHOVI: Žena koja je preživela seksualno nasilje može osećati da ne želi seksualne veze; pita se da li će ikada želeti ili uživati u seksualnim kontaktima; ima strah da će je seksualni odnos podsetiti na traumatski događaj.

Šta vi možete da uradite: Dajte joj vremena i prostora da se oporavi na način koji je za nju najbolji. Razumite i prihvatite izmenjene potrebe u vezi sa intimnošću.

 

BES: Osećanje besa prema napadaču; može fantazirati o osveti; može biti besna na svet jer se više ne oseća sigurno; ako je religiozna, žena koja je preživela seksualno nasilje može osećati bes što njena vera nije sprečila ono što joj se dogodilo.

Šta vi možete da uradite: Prihvatite njen bes. Ona ima pravo da bude besna zbog zlostavljanja. Uverite je da ona nije “loša osoba” zato što oseća bes ili ima fantazije o osveti.

 

PREKIDANJE DNEVNIH AKTIVNOSTI: Tokom prvih dana ili nedelja posle događaja, žena može biti okupirana razmišljanjem o napadu; može imati teškoće da se koncentriše, probleme sa spavanjem, promene apetita, može se trzati na svaki šum, imati strahove, biti uznemirena ili depresivna.

Šta vi možete da uradite: Uverite je da su to normalne reakcije, zajedničke osobama koje su preživele traumu. Budite podržavajući/e i ne osuđujte.

 

 

podrška Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja

 

Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja nudi anonimno i besplatno savetovanje i zastupanje za žene koje su bile seksualno zlostavljane. On može biti izvor važnih informacija i podrške. Možda ćete želeti da ohrabrite vašu prijateljicu ili članicu porodice koja je bila seksualno zlostavljana da se javi Centru.

Autonomni ženski centar takođe nudi razgovore za članove/ice porodice i prijatelje/ice.

 

Zastupnica je profesionalka koja je obučena da tokom medicinske i pravne procedure pomaže ženama koje su preživele seksualno nasilje. Zastupnica razume “sistem” i kako on funkcioniše. Ona je radila sa brojnim ženama koje su preživele seksualno nasilje. Programi nude zastupništvo koje uključuje pratnju preživele u sud, policijsku stanicu, ili sastanke sa tužiocem/teljkom. Zastupnica je izvor praktičnih, korisnih informacija i emocionalne podrške.

 

Savetodavka je profesionalka koja je obučena da se bavi emocionalnim potrebama preživele. Žene koje su preživele seksualno nasilje uverile su se da savetodavka nudi razumevanje i pomoć. Neke žene mnogo lakše razgovaraju o traumatskom događaju sa profesionalkom koja je radila sa mnogim drugim ženama sa iskustvom silovanja. Osoba koja je preživela seksualno nasilje može najviše dobiti od savetovanja kada sama odluči da ga želi.

 

U Autonomnom ženskom centru protiv seksualnog nasilja možete dobiti podršku i kada ste seksualno nasilje preživeli pre više godina.

 

 

 

medicinska pomoć

 

 

 

razgovor sa vama važnim osobama

 

 

Dobijanje neposredne medicinske nege posle napada, ali i kasnije, je jedna od najvažnijih stvari koje žena treba da uradi za sebe

 

 

Dozvolite ženi da napravi svoje izbore u odnosu na medicinsku i pravnu pomoć. Podržite je da napravi najbolje izbore

 

 

Precizne informacije mogu vam pomoći da razumete sve mogućnosti koje su dostupne ženi koja je preživela seksualno nasilje. Često žene zamole prijatelje i članove porodice da ih otprate u medicinsku ustanovu, policiju ili sud kao podrška. Pitajte ženu da li želi vašu podršku i pratnju.

Posle napada žena može imati povrede koje je potrebno lečiti, a treba i da bude pregledana na trudnoću i bolesti prenosive polnim kontaktom. Prijatelji/ice, rođaci/ke ili zastupnica iz Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja treba da ponude praćenje kroz bolničke procedure.

 

Razlozi za medicinski pregled

l Lekarski pregled je način da se otklone posledice telesnih povreda koje nekada mogu veoma ozbiljno da ugroze zdravlje žene.

l Pri pregledu se dobijaju važne informacije o trudnoći i bolestima koje se prenose polnim kontaktom.

l Pregled je način da se obezbede medicinski dokazi značajni za policijsku istragu i sudski proces.

 

 

 

ako se napad desio nedavno

 

 

Najvažniji razlog za pregled su moguće povrede. Ozbiljne i unutrašnje povrede je ponekad teško razlikovati od šoka i opštih bolova od napada. Mada neće biti lako, pregled može umiriti ženu. Ona može dobiti važne informacije o trudnoći i bolestima koje se prenose polnim kontaktom.

 

Zabrinutost zbog trudnoće i bolesti koje se prenose polnim kontaktom

Ako lekar/ka utvrdi da se napad desio u vreme visokog rizika za trudnoću potrebno je blagovremeno isplanirat najpovoljnije rešenje za ženu. Pregledima na trudnoću i pojedine bolesti koje se prenose polnim kontaktom moguće je utvrditi da li je žena bila inficirana i/ili trudna i pre napada. U bolnici se mogu dobiti i odgovarajući lekovi za lečenje gonoreje, sifilisa i hepatitisa B.

 

Prikupljanje dokaza

Još jedan važan razlog za neposrednu medicinsku intervenciju je prikupljanje dokaza za sudsku istragu. U medicinskim ustanovama ne postoji posebno odeljenje koje je zaduženo za preglede u cilju sakupljanja sudskih dokaza. Ako posle napada žena prvo ode u zdravstvenu ustanovu i kaže da se radi o silovanju, ili lekar/ka ima osnovanu sumnju da su povrede posledice nasilnog polnog akta, njegova/njena dužnost je da o sumnji za izvršeno krivično delo obavesti policiju (ako to ne učine postoji mogućnost da zakonski odgovaraju).

Ako žena silovanje prvo prijavi policiji, Odeljenje za krvne i seksualne delikte organizuje ove preglede i pomoć u prevoženju i praćenju do bolnice. Lekari/ke primarne zdravstvene zaštite nisu stručnjaci za prikupljanje dokaza, jer je nihova osnovna uloga da leče. Za prikupljanje dokaza o povredi, kao i za analizu nastanka pojedinih povreda, zaduženi su lekari/ke specijalisti za sudsku medicinu.

Dakle, imajući sve u vidu, važno je da ovi stručnjaci/kinje budu uključeni, a uz saradnju sa policijom to je moguće.

 

(Postoje najave da će u budućnosti saradnja između Odeljenja za seksualne delikte u Beogradu i lekara/ki različitih specijalnosti dobiti institucionalnu pozadinu i standardan protokol, što je garancija da će sve što se čini biti u najboljem interesu žene).

 

Šta nikako ne treba raditi pre pregleda

Da bi se očuvali dokazi pre lekarskog pregleda, ne treba se kupati, tuširati, menjati odeću ili uređivati na bilo koji način. Ne treba se vaginalno ispirati ili brisati vlažnim maramicama, jer su tragovi ejakulacije ili stidnih dlaka važni dokazi. Treba odložite pražnjenje creva, ako je bilo analnog snošaja. Ne treba bacati odeću i druge predmete koji bi mogli biti od koristi za istragu. Podržite ženu, koliko god da joj je to teško, da što pre ode u bolnicu, sačuvanih dokaza.

 

Šta OBUHVATA pregled za prikupljanje dokaza

Na žalost, kod nas ne postoji standardizovan protokol za obavljanje ovog pregleda. Ono što se radi je obavezan ginekološki i telesni pregled, koji komisijski obavljaju lekar/ka specijalista/kinja ginekolog i lekar/ka specijalista/kinja za sudsku medicinu. Na ovaj način se postiže najviši standard za kvalitetnu dijagnostiku povreda i njihovo verno opisivanje u medicinskoj dokumentaciji. Pored toga, pregled je praćen prikupljanjem drugih dokaza i njihovom analizom, kao i fotografisanjem svih povreda koje su od sudskomedicinskog i kriminalističkog značaja. Ovaj pregled uključuje i lekare/ke drugih specijalnosti, ako je to potrebno, kao i pregled psihijatra/tarke i psihološko testiranje.

 

Kada napraviti pregled za prikupljanje dokaza

Najbolji dokazi prikupljaju se odmah posle napada (negde se navode podaci od 6 do 72 sata od napada). Ipak, ni odloženi pregledi nisu bez značaja, jer nikada nije sigurno šta je sve moguće naći i kako će činjenice koje su ustanovljene pregledom uticati na povezivanje dela sa počiniocem.

 

Žena nije obavezna da obavi ovaj pregled za prikupljanje dokaza, ali joj on omogućava mnogo veće šanse u sudskom postupku, ako se i kad god da se odluči za sudski postupak

 

Da li se napad mora prijaviti policiji

Bolnica je po zakonu obavezna da prijavi silovanje policiji. To što je obavljen pregled za sakupljanje dokaza ne znači da žena mora da razgovara sa policijom. Ako je trenutno nesigurna oko učestvovanja u krivičnom postupku, to što je obavila pregled za sakupljanje dokaza zadržaće njene mogućnosti otvorenim. Možda će se za nekoliko meseci osećati drugačije nego sada. Prijatelji i porodica treba da ponude neosuđujuću podršku, bez obzira na to šta ona odluči.

 

Da li je bolnica obavezna da ponudi kompletan pregled

Po našim zakonima NE, jer je bolnica ustanova koja pre svega pruža zdravstvenu zaštitu. Zato savetujemo da prvi pregled napravi specijalista/kinja za sudsku medicinu, koji bi na osnovu prikupljenih podataka o samom događaju i načinu njegovog odigravanja, mogao da napravi plan pregleda i zatim na osnovu njega vodi ženu kroz ceo medicinski postupak.

 

“Droge za silovanje”

Neki napadači koriste droge za fizičku kontrolu žrtve. Ako žena veruje da je bila drogirana, treba o tome da informiše lekara/ku. Na žalost, kod nas se ženama koje su silovane ne rade uvek analize krvi, čak ni na alkohol. Pregled krvi ili urina može otkriti drogu u organizmu, ali testiranje mora biti obavljeno što je moguće ranije. Neke droge mogu biti otkrivene samo u toku 12 sati po uzimanju.

 

Krivični zakon RS (član 46. st. 9) kaže »silom smatra se i primena hipnoze ili omamljujućih sredstava da se neko protiv svoje volje dovede u nesvesno stanje ili da se onesposobi otpor«

 

Pregledi kod privatnih lekara/ki

Iako bi se žena prijatnije osećala kod svog/je privatnog/e lekara/ke, oni nisu dostupni 24 sata dnevno i verovatno će je poslati u bolnicu da obavi analize i pregled za prikupljanje dokaza, jer nisu specijalisti/kinje za sudsku medicinu. Realni troškovi ovih pregleda, čak i da ih lekari/ke iz privatne prakse mogu ostvariti, nisu zanemarljivi. Žena svakako dalju medicinsku negu, posle pregleda u bolnici, možete nastaviti kod svog/je privatnog/e lekara/ke.

 

 

ako ste napad desio pre izvesnog vremena

 

Još uvek je jako važno da obavite medicinski pregled. Možda ćete želeti da uradite test na trudnoću ili na bolesti prenosive polnim kontaktom. Mada se pregled za prikupljanje dokaza može obaviti u bilo koje doba, šanse da se sakupe dokazi značajno se smanjuju kad prođe više od nekoliko dana. Ipak, još uvek možete prijaviti zločin policiji i krivično gonjenje je moguće.

 

DALJI MEDICINSKI PREGLEDI

Bez obzora da li ste lekarski pregledani i da li ste dobili lekove, važno je da se posle izvesnog vremena (mesec ili mesec i po dana) ponovo obratite lekaru/ki i obavite dodatna ispitivanja. Bolesti koje se prenose polnim kontaktom ispoljavaju se tek nakon izvesnog vremena tako da je korisno da ispitivanje bude ponovljeno. Testiranje na trudnoću, takođe, daje sigurne rezultate tek posle izvesnog vremena od događaja. Kontrolni pregled vam može vratiti sećanja na napad i to može biti teško za vas. Možda ćete želeti dodatnu podršku i savetovanje.

 

Testiranje na bolesti prenosive polnim kontaktom

Lekara/ku treba pitati koje testove na polno prenosive bolesti treba ponoviti, ako su neki vec ranije bili urađeni, kako bi se isključila ili potvrdila infekcija i sprovelo odgovarajuce lecenje. Ovaj postipak je veoma važan kako bi se izbegle trajne neželjene posledice. Pored testiranja zatražite informaciju od stručnjaka/kinje kako bi i kasnije mogli da prepoznate znake bolesti.

 

HIV/AIDS

Ako ste preživeli silovanje postoji mogućnost da ste zaraženi HIV virusom. Testiranje na infekciju HIV virusom daje odgovor da li ste HIV pozitivni ili negativni i ne mora uvek značiti da ste oboleli od AIDS-a. Da bi ovo ispitivanje dalo pouzdane rezultate mora da prođe određeno vreme za njegovo izvođenje. Optimalno vreme za testiranje je 2-6 meseci nakon mogućeg kontakta sa zaraženom osobom.

 

 

prijavljivanje policiji

 

 

Razlozi za prijavljivanje zločina policiji

l Prijavljivanje je način da žena koja je preživela seksualno nasilje povrati osećanje lične moći i kontrole.

l Prijavljivanje omogućava ženi koja je preživela silovanje da uradi nešto u vezi sa nasijem koje je počinjeno nad njom.

l Prijavljivanje policiji pomože da se zaštitite druge žene od silovanja. Većina silovatelja ponavlja napade.

 

Žena koja je preživela silovanje treba da odluči da li će zločin prijaviti i da li će pokrenuti sudski postupak

 

Razlozi neprijavljivanja seksualnog nasilja

l Strah od okrivljavanja, neverice, ismevanja - kada se silovanje desi od strane partnera ili poznate osobe; kada nema vidljivih fizičkih povreda; kada je žena pila alkohol ili koristila drogu; kada je bila odevena na način koji se može tumačiti provokativnim; kada je pripadnica nacionalne manjine; kada živi u malom mestu;

l Ne želi da se sazna šta je preživela -  zbog straha od reakcije porodice, prijatelja, kolega

l Pritisak od strane porodice i/ili prijatelja da ne prijavi zločin - jer misle da se neće moći dokazati; plaše se osvete silovatelja; smatraju da je sramota za ženu i/ili porodicu; misle da će biti izloženi poniženju; jer veruju da je bolje da se sve »zaboravi«;

l Ne oseća se snažnom da prođe kroz policijske i sudske procedure - zbog straha od ponovnog susreta sa silovateljem; jer ne želi da se ponovo priseća traumatskih iskustava; jer ne želi dodatna poniženja i neugodnosti, optužujuće komentare i pitanja; zbog nelagode od ispitivanja o njenom prethodnom intimnom životu;

l Strah od napadačevih pretnji.

 

 

ako se žena odluči da postupak prijavi policiji

 

Mnoge žene koje su preživele seksualno nasilje odluče se da prijave zločin i da učestvuju u sudskom postupku protiv nasilnika. To nije lak proces za žene, ali nekim od njih to pomaže na putu ka ozdravljenja.

Žena treba da pozove telefon 92 ili najbližu policijsku stanicu i prijavi silovanje. Tu će dobiti informacije o telefonu i adresi dežurne službe Odeljenja za suzbijanje seksualnih delikata. U dežurnoj službi će ženu pozvati da dođe da bi sa njom obavili razgovor i napravili prijavu o zločinu po službenoj dužnosti ili prijavu na zapisnik.

Žena nije dužna da prilikom prijave silovanja stanici milicije daje bilo kakvu izjavu ili opisuje događaj. Ona ima pravo da o događaju ne priča dok ne stigne u dezurnu sluzbu Odeljenja za suzbijanje seksualnih delikata.

Ako žena nije u stanju da ode do Odeljenja, može tražiti da po nju dođu policijska kola.

Ako je žena u fizički i psihički lošem stanju, ili ako je maloletna osoba, inspektor/ka iz dežurnog odeljenje može doći njenoj kući da obavi razgovor.

Ako se žena po silovanju prvo obrati policiji, dežurna služba će organizovati njen odlazak na zdravstevni pregled. Po nalogu istažnog sudije/kinje mora biti napravljen lekarski pregled, a kompletni nalazi su deo dokaznog materijala u sudskom postupku.

(Priprema se standardizovanje procedure medicinskih pregleda i vođenja protokola, kao i organizovanje naknadnih pregleda u određenom periodu, čiji nalazi bi takođe bili deo dokaznog materijala).

Ako se žena oseća sigurnije, može tražiti da dok daje izjavu sa njom bude neka osoba od poverenja – rođak/a, prijatelj/ica, ili zastupnica Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja.  

Ako žena nije napravila prijavu policiji neposredno posle zločina ili lekarskog pregleda, jer nije bila sigurna da želi da prijavljuje slučaj, može to da učini naknadno, kad odluči da je spremna (i posle nekoliko meseci ili godinu dana od zločina).

Ako je počinilac poznata osoba, procedura će trajati kraće. Dežurna služba će napisati prijavu, koju žena potpisuje, a koja se po službenoj dužnosti prosleđuje istražnom sudiji/kinji. Žena treba pažljivo da pročita svoju izjavu pre potpisivanja i zatraži kopiju za sebe. Ovim je njen posao u policiji završen.

Ako je počinilac nepoznata osoba ili poznata osoba u bekstvu, proces traje duže. Prijava napravljena u dežurnoj službi šalje se u Tužilaštvo i u Odeljenje za suzbijanje seksualnih delikata, kojem je potrebno izvesno vreme da detaljno obradi slučaj. Slučaj će biti dodeljen nekom od inspektora/ki i žena će biti pozvana (za nekoliko dana) na razgovore, čiji je cilj uspostavljanje sardanje na otkrivanju počinioca. Tokom detaljnih razgovora o zločonu, inspektor/ka Odeljenja će se truditi da napravi što bolje saradničke odnose sa ženom, da bi što brže otkrio/la počinioca.

Prilikom davanja izjave i u kontaktima sa inspektorom/kom žena treba da bude spremna na intimna pitanja koja će joj postavljati. Ne treba da se plaši i/ili stidi. Treba da ispriča sve što se dogodilo i da se seti što više detalja vezanih za događaj. Ako bi ih prikrivala, iz bilo kojih razloga, to bi moglo na suđenju biti iskorišćeno protiv nje.

Tokom razgovora, inspektor/ka će postavljati i pitanja o odeći u kojoj je žena bila prilikom silovanja. Iako ova pitanja nisu prijatna za preživelu, a važna su zbog istražnog postupka, ona treba da zna da nije odgovorna za nasilje, kakvu god odeću da je nosila.

Identifikacija počinioca se prvo vrši na osnovu fotografija. Ženi će biti pokazivane različite fotografije, koje joj mogu pomoći da preciznije opiše počinioca, ili da ga prepozna.

 

Iskaz u prijavi se uvek može dopuniti, ako se žena naknadno seti detalja o zločinu

 

Prepoznavanje počinioca se obavlja iza jednostrano prozirnog stakla (počinilac ne moze da vidi preživelu). Pored žene je inspektor/ka, a u sobi sa počiniocem još nekoliko muškaraca, između kojih ona treba da prepozna počinioca.

Ako ga prepozna, pravi se zapisnik o prepoznavanju, koji ona potpisuje.

Iza toga, žena će dati još jednu izjavu u policiji. I počinilac če dati izjavu u policiji i biti odveden istražnom sudiji/kinji, koji će saslušati preživelu i njega, odvojeno.

Ne postoji izričita zabrana da istražni sudija/kinja prilikom saslušanja preživelu suoči sa počinocem, što za nju može biti neprijatno iskustvo.

Žene strahuju od susreta sa počiniocem i mogućih pretnji. Ipak, iskustva policijskih inspektora govore da su pretnje relativno retke, ali češće ako je počinilac poznata osoba.

Istražni sudija/kinja odlučuje da li da pokrene postupak. Ova odluka zasnovana je na dokazima koji su mu/joj dostupni. Ponekad se postupci ne pokreću, uglavnom zato što se veruje da nema dovoljno dokaza da je počinilac kriv, a ne zato što istražni sudija/kinja ne veruju ženi.

Ako istražni sudija/kinja odustane od gonjenja po službenoj dužnosti, jer po njegovoj/njenoj proceni nema osnova za pokretanje sudskog postupka, žena ima pravo da u periodu od 15 dana podnese privatnu tužbu.

 

Ako je preživela rešena da istraje u postupku, može da pozove Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja i zatraži advokatsku pomoć u procesu. U Autonomnom ženskom centru je advokatska pomoć za žene besplatna

 

Ako se posle prijave zločina žena predomisli i da izjavu da se napad nije desio, ili iz bilo kog drugog razloga odustane i povuče prijavu, može biti optužena za lažnu prijavu. Policija i sud na ovaj način pokušavaju da se obezbede od lažnih prijava, mada su one vrlo retke.

 

Podržite ženu da pre potpisivanja prijave razmisli da li je spremna da uđe u susdki postupak. Podržite je da traži podršku Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja, jer će joj tako biti lakše da podnese dug pravni proces

 

Podržite ženu koja je potpisala prijavu, da ne prihvati ucene i mito koje mogu da učine nasilnik ili njegov advokat.

 

Ako je žena koja je preživela silovanje iz Beograda, može ga prijaviti direktno na telefon 761 279 Odeljenja za suzbijanje seksualnih delikata, svakog radnog dana do 15:30.

Posle 15:30 može ostaviti svoj kućni telefon i neko od inspektora/ki će je pozvati.

Žena može direktno otići u Odeljenje za suzbijanje seksualnih delikata, koje se nalazi u ulici 29. novembra, broj 107, III ulaz.

Razgovor koji žena koja je preživela seksualno nasilje obavi sa inspektorom/kom ne obavezuje je da pokrene sudski postupak.

U Odeljenju za suzbijanje seksualnih delikata žena može dobiti sve informacije o celom pravnom postupku i svojim pravima.

 

Ne zaboravite, vi ste tu da podržite ženu koja je preživela seksualno nasilje.

Sve odluke su uvek na njoj

 

 

 

pravne procedure

 

 

zakoni koji se odnose na seksualno nasilje

 

U Krivičnom zakonu Republike Srbije, u glavi koja se zove Krivična dela protiv dostojanstva ličnosti i morala, predviđena su krivična dela za silovanje i ostale oblike seksualnog zlostavljanja.

 

Krivična dela

Žrtva seksualnog nasilja prema Krivičnom zakonu je ženskog pola, a počinilac je muškarac. Kada je reč o silovanju, proizilazi da se radi o punoletnoj ženi. Od 2002. godine Krivičnim zakonom je kriminalizovano i silovanje u braku. Posebnim članovima zakona je predviđeno kažnjavanje seksualnog nasilja nad nemoćnim licima i licima koja nisu navršila četrnaest godin. Nemoćna lica se određuju kao ženska lica koja su duševno obolela, privremeno duševno poremećena ili bilo koja nemoćna lica koja nisu sposobna za otpor. Nemoć se u praksi tumači i kao oduzetost, malaksalost, preterani umor ili bolest i opijenost. Lica koja nisu navršila četrnaest godina mogu biti oba pola, devojke i mladići. 

Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, tj. svesna namera.

 

Silovanje je dvoaktno krivično delo koje obuhvata prinudu i obljubu (vaginalni snošaj), a kažnjiva je prinuda (obljuba spojena sa prinudom je krivično delo).

Prinuda se izražava u upotrebi sile ili »kvalifikovane pretnje«, tj. neposrednog napada na život ili telo. Pretnja mora biti »ozbiljna i neposredno ostvarljiva«. Sem osnovnog oblike, predviđena su dva teža oblika ovog dela:

- ako je nastupila teška telesna povreda, ako je delo izvršeno od više lica ili ako je delo izvršeno na naročito svirep i/ili ponižavajući način;

- ako je delo izvršeno nad maloletnim licem ili je nastupila smrt.

Predviđene kazne su: za opšti oblik najmanje jednu godinu, a za teže oblike predviđene su kazne od najmanje tri, odnosno najmanje pet godine zatvora.

 

Protivprirodni blud nije zakonom određen, a u teoriji i praksi je sporan pojam, jer bi se u užem značenju odnosio na prinudu na analni i oralni snošaj ili na »svako zadovoljavanje polnog nagona na neprirodan način«.

Prinuda na obljubu ili protivprirodni blud je delo koje nastaje usled pretnje čija je sadržina usmerena na otkrivanje nečega što bi škodilo časti i/ili ugledu prinuđenog lica ili njemu bliskog lica (ako bi se pretilo napadom na život ili telo, radilo bi se o silovanju).

Predviđene kazne za osnovno delo su od jedne do deset godina, a za teže oblike najmanje tri godine zatvora.

 

Obljuba ili protivprirodni blud nad nemoćnim licem je delo za koje nije potrebna prisila (upotreba sile ili pretnje) združena sa obljubom. Suštinu dela čini svojstvo žene.

Kazna za osnovni oblik je zatvor od jedne do osam godina, a ako je teži oblik najmanje tri godine zatvora.

 

Obljuba ili protivprirodni blud sa licem koje nije navršilo četrnaest godina je delo za koje nije potrebna prinuda, tj. upotreba sile ili pretnje. Suštinu dela određuje svojstvo lica, koje može biti oba pola. Za protivprirodni blud izvršilac može biti samo muškarac.

Predviđene kazne za osnovno delo su od jedne do deset godina zatvora, a za teže oblike najmanje tri godine zatvora, odnosno pet godina, odnosno deset godina zatvora.

 

Obljuba ili potivprirodni blud zloupotrebom poloŽaja su dela koja proističu iz odnosa počinioca i žrtve. Radi se o radnom ili drugom odnosu ekonomske zavisnosti (ali ne o zavisnosti iz bračnog odnosa), ili odnosu autoriteta (a u zakonu se navode nastavnik, vaspitač, staralac, usvojilac, očuh i druga lica u odnosu sa maloletnim licima).

Predviđene kazne su od šest meseci do pet godina za osnovni oblik, a za teže oblike od jedne do deset godina, odnosno najmanje tri godine zatvora.

 

Protivprirodan blud koji se vrši upotrebom sile ili prisile je kažnjiv najmanje jednu godinu zatvora za osnovni oblik i za teže oblike najmanje tri, odnosno pet godina zatvora. Ovim delom je predviđeno da žrtva može biti oba pola, dakle žene i muškarci.

 

Bludne radnje nisu zakonom određene, a u teoriji i praksi o njima postoje različita shvatanja. U širem smislu, to su delatnosti koje uključuju prisilu i kojima se pobuđuje ili zadovoljava polni nagon, a ne ulaze u pojam obljube ili protivprirodnog bluda, a kojima se »objektivno grubo povređuju moralna shvatanja građana« ( npr. neželjeni/prisilni dodiri polnih organa, prisiljavanje na masturbaciju i sl.).

Kada se u navedenim slučajevima izvršavaju i bludne radnje, počinilac može biti kažnjen do tri godine zatvora.

Stepen optužbe zavisi od brojnih okolnosti, uključujući prinudu, upotrebu oružja, starost, mentalnu ili fizičku sposobnost, prirodu veze između počinioca i žrtve.

Visina kazne takođe zavisi od brojnih faktora. Većina nasilnika ne dobija maksimalnu kaznu.

 

 

krivični postupak

 

Neke od stvari koje žena mora imati na umu u vezi krivičnog postupka su:

Mora biti spremna na sudski postupak koji nije lak i koji će kod nje oživeti sva sećanja i emocije u vezi sa događajem.

Tokom sudskog postupka biće joj potrebna stalna podrška ljudi koji su joj bliski. Žena možete angažovati i svog advokata/tkinjiu, ako se na taj način oseća sigurnije.

Ispred sudnice, u sudskom holu i na suđenju žena će se videti sa nasilnikom i/ili njegovom porodicom i/ili prijateljima.

Ženina prošla i/ili sadašnja seksualna iskustva mogu biti iznošena na suđenju, od strane branitelja/teljke optuženog.

Javni tužilac/teljka na osnovu krivične prijave piše optužnicu. Osumnjičeni ima pravo da podnese prigovor na optužnicu.

Istražni postupak se pokreće na zahtev javnog tužioca/teljke. Ako postoji dovoljno dokaza, moguće je preskočiti istražni postupak. Posle istražnog postupka, kada postoji dovoljno dokaza pokreće se krivični postupak. Javni tužilac/teljka u krivičnom postupku zastupa opšte interese (interese države). Pošto se radi o teškom krivičnom delu, nadležnost je okružnog suda (za krivično delo bludne radnje nadležan je opštinski sud).

Ako javni tužilac/teljka odustane od optužbe zbog procene da nema dovoljno dokaza, njegova obaveza je da ženi u pisanoj formi u roku od 8 dana dostavi obaveštenje sa poukom o postupku koji joj stoji na raspolaganju i roku za pokretanje privatnog postupka.

Glavni pretres: tužilaštvo prosleđuje sudiji/kinji optužnicu i kompletiran predmet. Sudija/kinja zakazuje glavni pretres. Glavni pretres je otvoren za javnost. Žena može da tražiti isključenje javnosti. Glavni pretres može da počne ako su došla sva pozvana lica (ako nisu, pretres se odlaže). Ako je optuženi uredno pozvan, a ne dođe i ne opravda odsustvo, Sudsko veće može da naredi da se optuženi prinudno dovede. Ako optuženi očigledno izbegava susdki proces, može mu se odrediti pritvor. Optuženom je moguće suditi i u odsustvu, ako je u bekstvu.

Ako javni tužilac/teljka odustane od optužbe na glavnom pretresu, od žene će se tražiti izjava da li nastavlja proces po privatnoj krivičnoj tužbi ili ne.

Oštećena može da stavi prigovor na zapisnik sa glavnog pretresa, ako u zapisniku nisu dobro unete reči, ili ako je primetno da sud drži sranu optuženom.

Ispitivanje optuženog: ispitivanje počinje čitanjem optužnice (ili privatne tužbe). Ako je više optuženih, ispituju se pojedinačno i suočavaju na kraju.

Izvođenje dokaza: za izvođenje dokaza koristi se izveštaji veštaka, lekara specijalista i svedoka/kinja. Svedoci/kinje mogu biti osobe kojima je žena ispričala šta se dogodilo, dakle njeni roditelji i prijateljice/lji. Sud će sve upozoriti na dužnost da govore istinu (lažno svedočenje je krivično delo). Javni tužilac/teljka i branilac/teljka optuženog mogu ispitivati sve svedoke i veštake. Tokom ispitivanja oni ne mogu postavljati sugestivna pitanja (pitanja kojima navode na odgovor) i/ili kapciozna pitanja (pitanja u kojima je sadržano kako da se odgovori). Ako se iskazi oštećene razlikuju, sudija/teljka će ženi predočiti razlike u pričama.

Završna reč: kada se završi dokazni postupak, reč dobijaju sve stranke – tužilac/teljka, oštećena, branilac/teljka i optuženi.

Presuda: posle završne reči izriče se presuda. Sudsko veće (1 sudija i 2 porotnika) se povlači na glasanje.

Izricanje presude: izjava Sudskog veća glasiće “kriv je ili nije kriv” i izriče se kazna. Sudsko veće je u obavezi da javno izrekne presudu u roku od 3 dana od zaključivanja glavnog pretresa.

Žalba: Na presudu se mogu žaliti obe strane u roku od 15 dana (od momenta kada se presuda primi). Žalba se podnosi okružnom sudu.

 

 

građanska parnica

 

Oštećena može da pokrene građansku parnicu, jer ima pravo da traži naknadu nematerijalne i materijalne štete u parničkom postupku. Za ovaj proces potrebni su svi dokazi koje žena može da sakupi. Za naknadu nematerijalne štete potrebni su nalazi psihologa/psihijatara, veštaka, procene stepena pretrpljenog bola, straha, nalazi o povredama, umanjenju životne ili radne sposobnosti i sl. Za naknadu materijalne štete potrebni su svi računi od bolničkih lečenja i svih drugih intervencija, računi za prevoz i sl. Ovo su neke od ključnih stvari koje treba imati na umu u vezi građanske parnice:

 

Žena će morati da nađe advokata/kinju.

Žena će biti tužilja, a nasilnik tuženik.

Proces može trajati 2-5 godina.

 

Ako je krivični postupak u toku, građanska parnica ne može biti pokrenuta dok se ne završi krivični postupak.

Ako je optuženi proglašen krivim na suđenju po krivičnom zakonu, jedino pitanje za građansku parnicu je vrsta i visina naknade koju bi žena trebalo da dobije.

Ženina prošla i sadašnja seksualna istorija ne mogu biti iznošena na suđenju.

Cilj građanske parnice je da da nadoknadi preživeloj za povrede koje su joj nanete od strane tuženog.

Žena možete da tuži i svedoke koji su u krivičnom postupku lažno svedočili.

 

 

proganjanje

 

Uobičajno je za kriminalce da prete tokom pravanog procesa (npr. “Ako prijaviš ovo, zažalićeš”). Mada je mogućnost pretnje zastrašujuća, one su obično isprazne i koriste se za uspostavljanje kontrole. Ako je žena silovana od strane nekog kog poznaje, veća je opasnost da bude proganjana i uznemiravana od nasilnika ili njegovih prijatelja i porodice. Ako je silovana od strane nepoznatog, šanse da je on proganja su mnogo manje.

Sem pretnji, nasilnici su skloni da nude novac da bi žena odustala od sudskog postupka.

 

Šta Žena moŽe uraditi ako je proganjana

Uznemiravanje treba prijaviti lokalnoj policijskoj stanici. Čak i ako policija ne može odmah da reaguje, prijavljivanje će biti registovano.

Sigurnosni plan za ženu. Podržite ženu da kaže svojoj porodici, prijateljicama/ima, koleginicama/gama i komšijama/nicama šta se događa. One su ponekad sklone da prećute probleme da ne bi opteretile osobe koje vole. Podržite ženu da nabavi mobilni telefon. Naučite njenu decu da okrenu dežurni telefon policije. Podržite je da se konsultuje sa Autonomnim ženskim centrom protiv seksualnog nasilja o sigurnosnom planu koji je specifičan za njenu situaciju.

Podržite ženu da vodi beleške o incidentima uznemiravanja, da zapiše vreme, mesto i da opiše incident kao i eventualne svedoke/inje.

 

 

korisni telefonski brojevi

 

Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja

Tiršova 5a, 11000 Beograd

011/645 328

 

Ginekološko akušerska klinika

Narodnog fronta 62

11000 Beograd

011/644 955

 

Institut za ginekologiju i akušerstvo

Višegradska 26

11000 Beograd

011/361 7777

 

Odeljenje za suzbijenje krvnih i seksualnih delikata

29. Novembra 107, III ulaz

11000 Beograd

011/761 279

 

Okružni sud i javno tužilaštvo

Slobodana Penezića Krcuna 17a

11000 Beograd

011/360 1400

011/360 1401

 

Institut za sudsku medicinu

Deligradska 31a

11000 Beograd

011/682 522

011/642 582

 

 

 

 

 

Izdaje

Info centar

Autonomnog ženskog centra

Beograd

 

Pripremile

Tanja Ignjatović

Danijela Živković

Bobana Macanović

 

Izvor

http://www.mcadsv.org/survive.html

 

Konsultanti/kinje

majorka Milena Živanović, šefovica Odseka za seksualne delikte, Odeljenje za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata, Beograd

 

asistent Dr Đorđe Alempijević

Institut za sudsku medicinu, Beograd

 

advokatkinja Sanja Kalčević

Ženska pravna grupa Justicia, Beograd

 

lekarka Stanislava Otašević

Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja

 

 

Ovaj priručnik je štampan zahvaljujući
podršci holandske organizacije
NOVIB

 

Beograd 2002.