SILOVANJE JE ZLOČIN
Priručnik za porodice i prijateljice/prijatelje žena koje su preživele seksualno nasilje
seksualno nasilje
/određenja upotrebljavanih pojmova l
ako poznajete
ženu koja je preživela seksualno zlostavljanje l
najčešće
brige žene koja je preživela seksualno zlostavljnje l
šta je
moguće da oseća žena koja je preživela seksualno nasilje
l
podrška
Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja l
ako se napad desio
pre izvesnog vremena l
ako se žena
odluči da postupak prijavi policiji l
zakoni koji se
odnose na seksualno nasilje l
seksualno
nasilje/određenje pojmova
Ovaj priručnik namenjen je
porodicama i prijateljima/cama žena koje su preživele seksualno
nasilje.
Napravljen je sa namerom da
obezbedi tačne informacije o tome kako najbolje podržati žene
koje su preživele nasilje.
Seksualno
nasilje
Seksualno nasilje nije samo
privatna (lična) stvar žene. Ono je oduvek služilo kao sredstvo
kontrole žena, čime je održavan društveni poredak zasnovan
na neravnoteži moći između polova, privilegijama i dominaciji
muškaraca.
Seksualno nasilje je opšti
naziv za brojne oblike seksualnog ponašanja za koje je
karakteristično da se odvijaju bez pristanka, odnosno iznuđeni su
primenom sile i/ili pretnje. Seksualno nasilje najčešće
uključuje sledeće oblike:
Seksualno uznemiravanje – neželjeno seksualno ponašanje koje ženu
stavlja u neugodnu situaciju poniženja ili stida (a koje ne mora
nužno da uključuje i fizički dodir). Najčešće su
to neželjene seksualne primedbe, ponude, šale, opsceni razgovori,
ponašanja (izraz lica, pokreti, znakovi rukama), izloženost
pornografiji i sl, koji se manifestuju na različitim mestima – na ulici,
radnom mestu, u školi, na fakultetu, u gradskom prevozu, restoranu,
kafeu....
Seksualno ucenjivanje – predlog ili zahtev usluga seksualne prirode koji je
učinjen od strane poslodavca, direktora ili drugog odgovornog lica, kojim
se uslovljava promena statusa na radnom mestu, u školi, nekoj organizaciji
i sl.
Prisilne seksualne radnje – seksualno ponašanje izvršeno pod prisilom
i/ili pretnjom, kao što su neželjeni/prisilni dodiri tela,
dodirivanje intimnih delova tela, prisiljavanje na masturbaciju i sl.
Pokušaj silovanja – svaki seksualni pokušaj van volje žene.
Silovanje
– neželjeni/nasilni oblici vaginalne, analne i oralne penetracije penisom
ili predmetima.
Incest –
seksualno zlostavljanje od strane osoba koje su u krvnom srodstvu ili su osobe
od poverenja.
Drugi oblici
seksualnog nasilja nad ženama su: seksualno ropstvo, prisilna
prostitucija, trgovima ženama, seksualna zloupotreba dece i sl.
Određenja
upotrebljavanih pojmova u priručniku
Silovanje ili seksualno nasilje: U ovom priručniku pojmovi seksualno nasilje i
silovanje upotrebljavaće se sa jednakim značenjem.
Krivična dela protiv dostojanstva ličnosti i morala: pravni termini kojima se
označava silovanje, bludne radnje, zavođenje i protivprirodni blud.
Žena koja je preživela seksualno nasilje: Ovo je pojam koji će biti
upotrebljavan u ovom priručniku da označi “žrtvu”. Pojam
preživela fokusira se na snagu žene koja je bila seksualno
zlostavljana.
Silovatelj, počinilac ili nasilnik: Osoba koja je počinila nasilje.
Optuženi (okrivljeni) : Počinilac krivičnog dela u sudskom postupku.
ako poznajete ženu koja je
preživela seksualno nasilje
Većina ljudi se slaže da je
silovanje jedno od najtraumatičnijih iskustava. Kako da pomognete
ženi do koje vam je stalo, kad ona pokušava da se izbori sa krizom
posle silovanja?
Nažalost, ne postoji recept ili jednostavna
prva pomoć
To je mnogo više od
jednostavnog uputstva šta uraditi ili šta reći.
Najčešće neposredne
reakcije porodice i bliskih osoba kada čuju da se seksualno nasilje desilo
ženi su neverica i šok, okrivljavanje (nasilnika, žene, sebe
samih), bes i ljutnja. Reakcije variraju od:
l potpune pasivnosti i nesnalaženja,
l preteranog zaštićavanja i preuzimanja
kontrole u svoje
ruke, donošenja odluka u ime žene i sl.
l postavljanja brojnih pitanja koja stvaraju utisak da se
ženi ne veruje, da je okrivljuju i da je ne razumeju,
l direktnog okrivljavanja i prebacivanja odgovornosti sa nasilnika na ženu.
Većina konsultantkinja se
slaže da je jedan od najvažnijih faktora u oporavku žene koja je
preživela silovanje, reakcija ljudi koji je okružuju u vreme
otkrivanja onoga što joj se desilo. Oporavak i emocionalno ozdravljenje ne
odgovaraju uvek stepenu traume. Oporavak je pre određen onim što se
dešava žrtvi silovanja u periodu posle zločina. Na primer,
žena koju okrivljuju za silovanje koje joj se dogodilo može se
suočiti sa većim preprekama tokom oporavka od žene kojoj se u
potpunosti veruje i čije je iskustvo vrednovano od strane pravnog sistema
kroz uspešnu osudu silovatelja. Prema tome, najvažnija stvar koju
možete da uradite za svoju prijateljicu, partnerku ili članicu
porodice jeste da joj verujete. Postoje još neki koraci koje možete
preduzeti da biste pomogli. Sugestije koje slede su iz knjige “Nikad to nisam
nazvala silovanjem”, koju je napisala Robin Warshaw. One vam mogu ponuditi neke
smernice o tome šta uraditi ili reći.
Razumevanje i briga biće ono što je
najvažnije ženi koja je preživela silovanje
Ako poznajete ženu koja je
preživela seksualno nasilje...
l Verujte joj! Ona računa na vas.
l Slušajte je. Stavite joj do znanje da ste joj
na raspolaganju ako ste joj potrebni. Međutim, nemojte pitati za detalje
onoga što joj se desilo. Žena koja je preživela silovanje
reći će vam ono što ona želi da vi znate, onda kad bude
spremna da govori o tome.
l Obezbedite joj utehu i podršku kakva joj najviše odgovara.
l Pitajte je postoji li nešto što vi
možete uraditi za nju.
l Stavite
joj do znanja da to što se desilo nije
njena krivica. Mnoge žrtve silovanja okrivljuju sebe. Osnažite je
u uverenju da ona nije zaslužilia to što joj se dogodilo. Silovatelj je kriv.
l Ponudite joj zaštitu i sigurno
mesto gde
može da ostane. Ponudite joj da ostanete u njenom domu, ako se tako bolje
oseća. Zapamtite, izbor je njen.
l Predložite
joj da nazove Autonomni ženski
centar protiv seksualnog nasilja. Konsultantkinja protiv seksualnog nasilja
može sa njom porazgovarati o njenim potrebama i mogućnostima.
l Razgovarajte
sa ženom koja je preživela seksualno nasilje o važnosti medicinskog pregleda i pitanjima vezanim za
trudnoću i bolesti prenosive polnim kontaktom.
l Osnažite
ženu koja je preživela silovanje da
povrati kontrolu nad svojim životom. Dozvolite joj da sama donosi
odluke o tome šta je najbolje za nju.
l Odvojte svoja osećanja i
potrebe od njenih
osećanja i potreba. Važno je da ne pokušate da “preuzmete stvar
u svoje ruke”. Dozvolite ženi da ima kontrolu nad svojim životom.
l Prepoznajte njene potrebe. Dajte joj prostora i vremena pre
nego što nastavi seksualne veze. Žene koje su preživele
silovanje imaju različite reakcije u kriznim sitaucijama. Neke žene
možda neće želeti da budu dodirivane ili grljene izvesno vreme,
dok će druge želeti takvu bliskost.
l U redu je
da se žena koja je preživela silovanje suoči sa traumom koji način koji je za nju najbolji.
l Razgovarajte o mogućnostima – prijavljivanje policiji, odlazak
na savetovanje, lekarski pregled.
l Ponudite joj svoju podršku – kakva god da je njena odluka.
Budite tu za nju na bilo koji način koji joj je potreban – da je odvezete
do bolnice, da prenoćite kod nje, za telefonski poziv u dva po
ponoći.
l Oporavak od traume zahteva vreme – nekoma više, nekoma manje.
Razumite da žena neće hteti da razgovara o tome odmah, ali ćete
joj možda biti potrebni za nekoliko meseci.
l Obavestite se o traumi silovanja. Autonomni ženski centar
protiv seksualnog nasilja ima dostupne informacije o silovanju i službama
koje pružaju podršku.
l Prepoznajte svoje sopstvene granice. Silovanje takođe pogađa porodicu i prijatelje/ice.
Pozovite Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja zbog svojih
sopstvenih potreba. Silovanje je jedan od najtraumatičnijih događaja
kroz koji neko može da prođe. Porodica i prijatelji/ce nisu imuni na
bol koji silovanje prouzrokuje.
l Ako vam
žena do koje vam je stalo kaže da je bila silovana (bilo da se to
dogodilo nedavno li pre nekoliko godina) važno je da joj kažete: “Žao mi je što ti se to dogodilo.
Ja sam tu ako sam ti potreban/a – u bilo koje doba.”
Bez obzira na reakcije bliskih
osoba, žena koja je preživela silovanje mora prvenstveno da brine o
sebi. Ona može da razume osećanja bliskih osoba, ali ona nije
dužna da se bavi njihovim problemima, dok istovremeno pokušava da se
izbori sa svojim traumatičnim iskustvom.
Predrasude (zablude) o seksualnom
nasilju mogu lošu situaciju učniti još gorom.
Predrasude često prebacuju krivicu sa
silovatelja na žrtvu
Nažalost, ova verovanja su
široko rasprostranjena i često se, preko medija i reakcija
institucija, porodice i prijatelja/ica, učvršćuju kod žena
koje su preživele seksualno nasilje. Razumevanje i odbacivanje mitova je
od presudne važnosti za podršku ženama koje su preživele
seksualno nasilje.
ZABLUDA:
Silovanje je prouzrokovano silovateljevim nekontrolisanim seksualnim nagonom.
ČINJENICA: Silovanje je čin nasilja, dokazivanja moći i kontrole, a ne
seksa. Silovateljev cilj je da ponizi ženu i da joj potpuno oduzme
ličnu moć. Silovanja su uglavnom planirana i izvršena od strane
intimnih prijatelja, poznanika, članova porodice ili nepoznatih kada se za
to ukaže prilika.
ZABLUDA:
Žrtva je “sama tražila to što je dobila”, jer je bila
zavodljiva, nepažljiva, pijana, drogirana, itd.
ČINJENICA: Niko ne traži da bude zlostavljan/a, povređen/a ili
ponižen/a. Osobe svih starosnih doba, svih društvenih pozicija bile
su mete seksualnog zlostavljanja. Devedeset procenata svih silovanja je unapred
isplanirano. Napadač često nosi oružje ili preti smrću
žrtvi, ako se opire.
ZABLUDA:
Većina silovatelja su nepoznati žrtvama.
ČINJENICA: Većina silovanja počinjena su od strane nekog koga žrtva
poznaje: komšija, prijatelj, poznanik, kolega, školski drug,
muž, partner ili bivši partner.
Nepoznati su odgovorni za samo jedno
od pet silovanja. (Ministarstvo pravde SAD, 1996). Približno 28%
žrtava je silovano od strane muževa i momaka, 35% od strane
poznanika, a 5% od strane drugih bliskih osoba (Ministarstvo pravde SAD, 1994).
ZABLUDA:
Većina silovanja dešava se u parkovima, mračnim ulicama i usred
noći.
ČINJENICA: Većina silovanja (preko 60% slučajeva) se dešava u
poznatom prostoru – u stanu žene ili počinioca, a silovatelj je u
većini slučajeva poznata osoba. Silovanja se dešavaju u jednakom
broju danju i noću.
ZABLUDA:
Silovatelji su mentalno bolesni ili psihotični i ne mogu se obuzdati.
ČINJENICA: Ne postoji “tipičan” silovatelj. Muškarci koji su silovali
pripadaju svim socio-ekonomskim klasama, nacijama i rasama. Oni su često
ugledni, bogati i moćni ljudi, a ne “ljudi sa margine”, pijanci,
beskućnici, bolesnici i ne mogu se prepoznati po specifičnom
ponašanju. Jako malo silovatelja je mentalno nesposobno i/ili bez dodira
sa stvarnošću. Većina silovanja je planirana.
(samo je 2% muškaraca
optuženih za seksualno nasilje psihijatrijski lečeno) – Policijska statistika za Englesku i
Vels, 1980.
ZABLUDA:
Žene lažu o seksualnom zlostavljanju da bi spasle svoju reputaciju
ili da bi se osvetile partneru koji ih je napustio.
ČINJENICA: Seksualno nasilje je zločin koji se u ogromnom broju
slučajeva ne prijavljuje. Žene će pre lagati i reći da nisu
bile seksualno zlostavljane, zbog osećaja krivice i straha od daljeg
zlostavljanja ili uznemiravanja i ucenjivanja.
Pretpostavlja se da se samo 26% svih
silovanja ili pokušaja silovanja prijavljuje policiji (Ministarstvo pravde
SAD, 1996). Iskustva su različita u različitim sredinama. Tako je
jedno od najdetaljnijih istraživanja koje je sprovedeno na
reprezentativnom uzorku od 12300 žena u Kanadi pokazalo da se prijavi samo
1 od 20 slučajeva svih oblika seksualnog nasilja (Statistics Canada 1990).
Broj lažnih prijava za silovanje nije veći od broja drugih lažno
prijavljenih krivičnih dela i iznosi 2% (Istraživanje policije u New
Yorku, 1970. prema Sexual Violence,
London Rape Crisis Centre 1984.)
ZABLUDA:
Da žrtve nisu pile, ne bi bile seksualno zlostavljane.
ČINJENICA: Alkohol je oružje koje neki silovatelji upotrebljavaju da bi
kontrolisali svoje žrtve i da bi ih učinili nemoćnim. Kao deo
svog plana, silovatelj će ohrabrivati žrtvu da pije, ili će
identifikovati osobu koja je već pijana. Alkohol nije uzrok silovanja, to
je samo jedno od mnogih oružja koje silovatelji koriste.
Od muškaraca koji su priznali
silovanje, 75% njih su rekli da su ponekad napijali žene da bi
povećali verovatnoću seksualnog odnosa. (Kanin, 1985)
ZABLUDA:
Ako se žrtva nije fizički suprotstavila ili borila sa napadačem,
to nije bilo silovanje.
ČINJENICA: Napadači ne traže borbu. Oni upotrebljavaju mnoge oblike
prinude, pretnji i manipulacija da bi silovali. Akohol i droge se često
koriste da onesposobe žrtve.
U 87% slučajeva silovanja
uključena je pretnja za život žene, a u 50% slučajeva
postoji pretnja oružjem. Neki krivični zakoni definišu seksualno
nasilje onim što čini nasilnik, a ne žrtva.
ZABLUDA:
Muškarci ne mogu biti silovani.
ČINJENICA: Muškarci mogu biti i jesu seksualno zlostavljani kao dečaci i
kao odrasli.
Jedan od šest dečaka
biće seksualno zlostavljan do svoje šesnaeste godine. (Hoper, 1997).
ZABLUDA:
Ne postoji silovanje u braku. Seksualni odnos sa mužem je bračna
dužnost.
ČINJENICA: Žena u braku/vanbračnoj zajednici ne predstavlja
vlasništvo muškarca. Svaka seksualna aktivnost protiv ženine
volje, takođe je silovanje.
najčešće brige žena
koja je preživela seksualno nasilje
Ovo su neke od mnogih briga koje
mogu imati žene koje su preživele seksualno nasilje (a takođe i
muškarci koji su preživeli seksualno nasilje).
– Briga da će
njihova porodica i prijatelji/ce saznati da su bile seksualno zlostavljane.
– Briga da će
ljudi misliti da je njihova krivica i da su one odgovorne.
– Briga da će
ljudi koji ne pripadaju porodici saznati.
– Briga da će se
njihova imena pojaviti u medijima.
– Briga da su zatrudnele.
– Briga da su dobile
neku od bolesti prenosivih polnim kontakotom.
Privatnost
je briga mnogih žena koje su preživele seksualno nasilje. Važno
je da ispoštujete izbor vaše prijateljice ili članice porodice o
tome kome će otkriti šta joj se dogodilo. Ako ni vama nisu
ispričale šta se dogodilo, važno je da ispoštujete tu
njihovu odluku.
šta može da oseća
žena koja je preživela seksualno nasilje
Žene koje su preživele
seksualno nasilje mogu reagovati na načine koji su potpuno
neočekivani. Spektar reakcija može biti veoma širok. Žene
svedoče da, posle nasilja, njihove emocije idu iz jedne krajnosti u drugu.
Važno je da porodica i prijatelji ne
osuđuju reakcije preživele
Važno je da shvatite da ne postoji standardni
odgovor na seksualno nasilje
Preživele mogu prolaziti kroz
neke ili nijednu od dalje navedenih stanja i emocija:
ŠOK I OBAMRLOST: Osećanje dezorijentisanosti, zbunjenost,
preplavljenost osećanjima; ne znaju šta zapravo osećaju ili
šta treba da rade; žene koje prežive seksualno nasilje mogu
reagovati slično kao i kod bilo koje druge životne krize, na primer:
plaču, lako se uzbude, nervozno se smeju, povlače se….
Šta vi možete da uradite: Uverite ženu da su te reakcije normalne,
razumljive za svakog ko je preživeo
traumu. Svako preživljava krizu drugačije. Dozvolite joj da
prođe kroz krizu na svoj način.
GUBITAK KONTROLE: Osećanje da je čitav život okrenut naglavce i da
više nikada neće povratiti kontrolu nad svojim životom.
Šta vi možete da uradite: Pomozite ženi da dobije informacije i
identifikuje mogućnosti. Ne “preuzimajte stvar u svoje ruke” i ne donosite
odluke umesto nje. Pitajte je “Šta mogu da uradim za tebe?” Prilika da
žena čini izbore, čak i veoma male, od presudne je važnosti
za vraćanje osećanja kontrole nad vlastitim životom.
Poštujte njenu privatnost i dozvolite joj da izabere kome će
reći o onome što joj se dogodilo.
STRAH: Strah
da ih silovatelj može ponovo napasti, strah za opštu fizičku
sigurnost, strah da ostane sama, strah od drugih ljudi ili situacija koje je
mogu podsetiti na ono što joj se dogodilo.
Šta vi možete da uradite: Ponudite joj svoje
društvo. Ako
želite, stavite joj do znanja da vas može nazvati u bilo koje doba
dana, ako je uplašena ili ako joj je potreban razgovor. Pomozite joj da
utvrdi načine kako da svoj dom učini sigurnijim.
KRIVICA I SAMOOKRIVLJAVANJE: Osećanje da su mogle ili da su trebale da urade
nešto da izbegnu ili spreče napad, sumnja u svoju sposobnost da
procenjuju.
Šta vi možete da uradite: Uverite je da ono što se desilo nije njena krivica. Pripišite
krivicu silovatelju. Izbegavajte pitanja
koja počinju rečju zašto.
IZOLACIJA: Osećanje
da ju je ovo iskustvo odvojilo od ostalih ljudi, osećanje da drugi ljudi
mogu da pogode da je ona bila seksualno zlostavljana samo kad pogledaju u nju.
Šta vi možete da uradite: Uverite je da
nije sama. I druge žene su imale to iskustvo. Dajte joj informacije o
Autonomnom ženskom centru protiv seksualnog nasilja.
RANJIVOST, NEPOVERENJE: Osećanja sumnje i opreza, žena ne zna kome da
veruje.
Šta vi možete da uradite: Ne vršite
pritisak da
razgovara sa vama. Dozvolite da vam otkrije ono što ona želi i kada
to ona želi. Stavite joj do znanja da ste spremni da je slušate. Poštujte
njenu privatnost i dozvolite joj da izabere kome će reći o
silovanju.
SEKSUALNI STRAHOVI: Žena koja je preživela
seksualno nasilje može osećati da ne želi seksualne veze; pita
se da li će ikada želeti ili uživati u seksualnim kontaktima;
ima strah da će je seksualni odnos podsetiti na traumatski događaj.
Šta vi možete da uradite: Dajte joj vremena
i prostora da se oporavi na način koji je za nju najbolji. Razumite i
prihvatite izmenjene potrebe u vezi sa intimnošću.
BES: Osećanje
besa prema napadaču; može fantazirati o osveti; može biti besna
na svet jer se više ne oseća sigurno; ako je religiozna, žena
koja je preživela seksualno nasilje može osećati bes što
njena vera nije sprečila ono što joj se dogodilo.
Šta vi možete da uradite: Prihvatite njen bes. Ona ima pravo da bude besna zbog zlostavljanja.
Uverite je da ona nije “loša osoba” zato što oseća bes ili ima
fantazije o osveti.
PREKIDANJE DNEVNIH AKTIVNOSTI: Tokom prvih dana ili nedelja posle događaja, žena
može biti okupirana razmišljanjem o napadu; može imati
teškoće da se koncentriše, probleme sa spavanjem, promene
apetita, može se trzati na svaki šum, imati strahove, biti uznemirena
ili depresivna.
Šta vi možete da uradite: Uverite je da su to normalne reakcije,
zajedničke osobama koje su preživele traumu. Budite podržavajući/e i ne osuđujte.
podrška Autonomnog ženskog
centra protiv seksualnog nasilja
Autonomni ženski centar protiv
seksualnog nasilja nudi anonimno i besplatno savetovanje i zastupanje za
žene koje su bile seksualno zlostavljane. On može biti izvor
važnih informacija i podrške. Možda ćete želeti da
ohrabrite vašu prijateljicu ili članicu porodice koja je bila
seksualno zlostavljana da se javi Centru.
Autonomni ženski centar
takođe nudi razgovore za članove/ice porodice i prijatelje/ice.
Zastupnica
je profesionalka koja je obučena da tokom medicinske i pravne procedure
pomaže ženama koje su preživele seksualno nasilje. Zastupnica
razume “sistem” i kako on funkcioniše. Ona je radila sa brojnim
ženama koje su preživele seksualno nasilje. Programi nude zastupništvo
koje uključuje pratnju preživele u sud, policijsku stanicu, ili
sastanke sa tužiocem/teljkom. Zastupnica
je izvor praktičnih, korisnih informacija i emocionalne podrške.
Savetodavka
je profesionalka koja je obučena da se bavi emocionalnim potrebama
preživele. Žene koje su preživele seksualno nasilje uverile su
se da savetodavka nudi razumevanje i pomoć. Neke žene mnogo
lakše razgovaraju o traumatskom događaju sa profesionalkom koja je
radila sa mnogim drugim ženama sa iskustvom silovanja. Osoba koja je preživela seksualno
nasilje može najviše dobiti od savetovanja kada sama odluči da
ga želi.
U Autonomnom ženskom centru
protiv seksualnog nasilja možete dobiti podršku i kada ste seksualno
nasilje preživeli pre više godina.
medicinska pomoć
razgovor
sa vama važnim osobama
Dobijanje neposredne medicinske nege posle napada, ali i kasnije, je jedna od najvažnijih stvari koje žena treba da uradi za sebe
Dozvolite ženi da napravi svoje izbore u odnosu na medicinsku i pravnu pomoć. Podržite je da napravi najbolje izbore
Precizne informacije mogu vam
pomoći da razumete sve mogućnosti koje su dostupne ženi koja je
preživela seksualno nasilje. Često žene zamole prijatelje i
članove porodice da ih otprate u medicinsku ustanovu, policiju ili sud kao
podrška. Pitajte ženu da li želi vašu podršku i
pratnju.
Posle napada žena može
imati povrede koje je potrebno lečiti, a treba i da bude pregledana na
trudnoću i bolesti prenosive polnim kontaktom. Prijatelji/ice,
rođaci/ke ili zastupnica iz Autonomnog ženskog centra protiv
seksualnog nasilja treba da ponude praćenje kroz bolničke procedure.
Razlozi
za medicinski pregled
l Lekarski
pregled je način da se otklone posledice telesnih povreda koje nekada mogu
veoma ozbiljno da ugroze zdravlje žene.
l Pri
pregledu se dobijaju važne informacije o trudnoći i bolestima koje se
prenose polnim kontaktom.
l Pregled
je način da se obezbede medicinski dokazi značajni za policijsku
istragu i sudski proces.
Najvažniji razlog za pregled
su moguće povrede. Ozbiljne i
unutrašnje povrede je ponekad teško razlikovati od šoka i
opštih bolova od napada. Mada neće biti lako, pregled može
umiriti ženu. Ona može dobiti važne informacije o trudnoći
i bolestima koje se prenose polnim kontaktom.
Zabrinutost
zbog trudnoće i bolesti koje se prenose polnim kontaktom
Ako lekar/ka utvrdi da se napad
desio u vreme visokog rizika za trudnoću potrebno je blagovremeno
isplanirat najpovoljnije rešenje za ženu. Pregledima na trudnoću
i pojedine bolesti koje se prenose polnim kontaktom moguće je utvrditi da
li je žena bila inficirana i/ili trudna i pre napada. U bolnici se mogu
dobiti i odgovarajući lekovi za lečenje gonoreje, sifilisa i
hepatitisa B.
Prikupljanje dokaza
Još jedan važan razlog za
neposrednu medicinsku intervenciju je prikupljanje
dokaza za sudsku istragu. U medicinskim ustanovama ne postoji posebno
odeljenje koje je zaduženo za preglede u cilju sakupljanja sudskih dokaza.
Ako posle napada žena prvo ode u zdravstvenu ustanovu i kaže da se
radi o silovanju, ili lekar/ka ima osnovanu sumnju da su povrede posledice
nasilnog polnog akta, njegova/njena dužnost
je da o sumnji za izvršeno krivično delo obavesti policiju (ako
to ne učine postoji mogućnost da zakonski odgovaraju).
Ako žena silovanje prvo prijavi policiji, Odeljenje za krvne i seksualne
delikte organizuje ove preglede i pomoć u prevoženju i
praćenju do bolnice. Lekari/ke primarne zdravstvene zaštite nisu
stručnjaci za prikupljanje dokaza, jer je nihova osnovna uloga da
leče. Za prikupljanje dokaza o povredi, kao i za analizu nastanka
pojedinih povreda, zaduženi su lekari/ke
specijalisti za sudsku medicinu.
Dakle, imajući sve u vidu,
važno je da ovi stručnjaci/kinje budu uključeni, a uz saradnju
sa policijom to je moguće.
(Postoje najave da će u
budućnosti saradnja između Odeljenja za seksualne delikte u Beogradu
i lekara/ki različitih specijalnosti dobiti institucionalnu pozadinu i
standardan protokol, što je garancija da će sve što se čini
biti u najboljem interesu žene).
Šta
nikako ne treba raditi pre pregleda
Da bi se očuvali dokazi pre
lekarskog pregleda, ne treba se kupati,
tuširati, menjati odeću ili uređivati na bilo koji način.
Ne treba se vaginalno ispirati ili brisati vlažnim maramicama, jer su
tragovi ejakulacije ili stidnih dlaka važni dokazi. Treba odložite
pražnjenje creva, ako je bilo analnog snošaja. Ne treba bacati
odeću i druge predmete koji bi mogli biti od koristi za istragu.
Podržite ženu, koliko god da joj je to teško, da što pre
ode u bolnicu, sačuvanih dokaza.
Šta OBUHVATA pregled za prikupljanje
dokaza
Na žalost, kod nas ne postoji
standardizovan protokol za obavljanje ovog pregleda. Ono što se radi je obavezan ginekološki i telesni pregled,
koji komisijski obavljaju lekar/ka specijalista/kinja
ginekolog i lekar/ka specijalista/kinja za sudsku medicinu. Na ovaj
način se postiže najviši standard za kvalitetnu dijagnostiku
povreda i njihovo verno opisivanje u medicinskoj dokumentaciji. Pored toga,
pregled je praćen prikupljanjem drugih dokaza i njihovom analizom, kao i
fotografisanjem svih povreda koje su od sudskomedicinskog i
kriminalističkog značaja. Ovaj pregled uključuje i lekare/ke
drugih specijalnosti, ako je to potrebno, kao i pregled psihijatra/tarke i
psihološko testiranje.
Kada napraviti pregled za prikupljanje dokaza
Najbolji dokazi prikupljaju se odmah posle napada (negde se navode podaci od 6 do 72
sata od napada). Ipak, ni odloženi pregledi nisu bez značaja, jer
nikada nije sigurno šta je sve moguće naći i kako će
činjenice koje su ustanovljene pregledom uticati na povezivanje dela sa
počiniocem.
Žena nije obavezna da obavi ovaj pregled za prikupljanje dokaza, ali
joj on omogućava mnogo veće šanse u sudskom postupku, ako se i
kad god da se odluči za sudski postupak
Da li se napad mora prijaviti policiji
Bolnica je po zakonu obavezna da
prijavi silovanje policiji. To što je obavljen pregled za sakupljanje
dokaza ne znači da žena mora da razgovara sa policijom. Ako je
trenutno nesigurna oko učestvovanja u krivičnom postupku, to što
je obavila pregled za sakupljanje dokaza zadržaće njene
mogućnosti otvorenim. Možda će se za nekoliko meseci
osećati drugačije nego sada. Prijatelji
i porodica treba da ponude neosuđujuću podršku, bez obzira na to
šta ona odluči.
Da
li je bolnica obavezna da ponudi kompletan pregled
Po našim zakonima NE, jer je bolnica ustanova koja pre
svega pruža zdravstvenu zaštitu. Zato savetujemo da prvi pregled napravi specijalista/kinja za
sudsku medicinu, koji bi na osnovu prikupljenih podataka o samom
događaju i načinu njegovog odigravanja, mogao da napravi plan pregleda i zatim na osnovu njega
vodi ženu kroz ceo medicinski postupak.
“Droge za silovanje”
Neki napadači koriste droge za
fizičku kontrolu žrtve. Ako žena veruje da je bila drogirana,
treba o tome da informiše lekara/ku. Na žalost, kod nas se
ženama koje su silovane ne rade uvek analize krvi, čak ni na alkohol.
Pregled krvi ili urina može otkriti drogu u organizmu, ali testiranje mora
biti obavljeno što je
moguće ranije. Neke droge mogu biti otkrivene samo u toku 12 sati po
uzimanju.
Krivični zakon RS (član
46. st. 9) kaže »silom smatra se i primena hipnoze ili omamljujućih
sredstava da se neko protiv svoje volje dovede u nesvesno stanje ili da se
onesposobi otpor«
Pregledi kod privatnih lekara/ki
Iako bi se žena prijatnije
osećala kod svog/je privatnog/e lekara/ke, oni nisu dostupni 24 sata
dnevno i verovatno će je poslati u bolnicu da obavi analize i pregled za
prikupljanje dokaza, jer nisu specijalisti/kinje za sudsku medicinu. Realni
troškovi ovih pregleda, čak i da ih lekari/ke iz privatne prakse mogu
ostvariti, nisu zanemarljivi. Žena svakako dalju medicinsku negu, posle
pregleda u bolnici, možete nastaviti kod svog/je privatnog/e lekara/ke.
ako ste napad desio pre izvesnog vremena
Još uvek je jako važno da
obavite medicinski pregled. Možda ćete želeti da uradite test na
trudnoću ili na bolesti prenosive polnim kontaktom. Mada se pregled za
prikupljanje dokaza može obaviti u bilo koje doba, šanse da se sakupe
dokazi značajno se smanjuju kad prođe više od nekoliko dana.
Ipak, još uvek možete prijaviti zločin policiji i krivično
gonjenje je moguće.
DALJI
MEDICINSKI PREGLEDI
Bez obzora da li ste lekarski
pregledani i da li ste dobili lekove, važno je da se posle izvesnog
vremena (mesec ili mesec i po dana) ponovo obratite lekaru/ki i obavite dodatna
ispitivanja. Bolesti koje se prenose polnim kontaktom ispoljavaju se tek nakon
izvesnog vremena tako da je korisno da ispitivanje bude ponovljeno. Testiranje
na trudnoću, takođe, daje sigurne rezultate tek posle izvesnog
vremena od događaja. Kontrolni
pregled vam može vratiti sećanja na napad i to može biti
teško za vas. Možda ćete želeti dodatnu podršku i
savetovanje.
Testiranje
na bolesti prenosive polnim kontaktom
Lekara/ku treba pitati koje testove
na polno prenosive bolesti treba ponoviti, ako su neki vec ranije bili
urađeni, kako bi se isključila ili potvrdila infekcija i sprovelo
odgovarajuce lecenje. Ovaj postipak je veoma važan kako bi se izbegle
trajne neželjene posledice. Pored testiranja zatražite informaciju od
stručnjaka/kinje kako bi i kasnije mogli da prepoznate znake bolesti.
HIV/AIDS
Ako ste preživeli silovanje postoji mogućnost da ste zaraženi HIV virusom. Testiranje na infekciju HIV virusom daje odgovor da li ste HIV pozitivni ili negativni i ne mora uvek značiti da ste oboleli od AIDS-a. Da bi ovo ispitivanje dalo pouzdane rezultate mora da prođe određeno vreme za njegovo izvođenje. Optimalno vreme za testiranje je 2-6 meseci nakon mogućeg kontakta sa zaraženom osobom.
Razlozi
za prijavljivanje zločina policiji
l Prijavljivanje
je način da žena koja je preživela seksualno nasilje povrati
osećanje lične moći i kontrole.
l Prijavljivanje
omogućava ženi koja je preživela silovanje da uradi nešto u
vezi sa nasijem koje je počinjeno nad njom.
l Prijavljivanje
policiji pomože da se zaštitite druge žene od silovanja.
Većina silovatelja ponavlja napade.
Žena koja je preživela silovanje treba da odluči da li će zločin prijaviti i da li će pokrenuti sudski postupak
Razlozi
neprijavljivanja seksualnog nasilja
l Strah od okrivljavanja, neverice, ismevanja - kada se silovanje desi od strane
partnera ili poznate osobe; kada nema vidljivih fizičkih povreda; kada je
žena pila alkohol ili koristila drogu; kada je bila odevena na način
koji se može tumačiti provokativnim; kada je pripadnica nacionalne
manjine; kada živi u malom mestu;
l Ne želi da se sazna šta je preživela - zbog straha od reakcije porodice, prijatelja, kolega
l Pritisak od strane porodice i/ili prijatelja da ne prijavi zločin
- jer misle da se
neće moći dokazati; plaše se osvete silovatelja; smatraju da je
sramota za ženu i/ili porodicu; misle da će biti izloženi
poniženju; jer veruju da je bolje da se sve »zaboravi«;
l Ne oseća se snažnom da prođe kroz policijske i sudske
procedure - zbog
straha od ponovnog susreta sa silovateljem; jer ne želi da se ponovo
priseća traumatskih iskustava; jer ne želi dodatna poniženja i
neugodnosti, optužujuće komentare i pitanja; zbog nelagode od
ispitivanja o njenom prethodnom intimnom životu;
l Strah od napadačevih pretnji.
ako se žena odluči da postupak
prijavi policiji
Mnoge žene koje su
preživele seksualno nasilje odluče se da prijave zločin i da
učestvuju u sudskom postupku protiv nasilnika. To nije lak proces za
žene, ali nekim od njih to pomaže na putu ka ozdravljenja.
Žena treba da pozove telefon 92 ili najbližu policijsku
stanicu i prijavi silovanje. Tu će dobiti informacije o telefonu i
adresi dežurne službe Odeljenja za suzbijanje seksualnih delikata. U
dežurnoj službi će ženu pozvati da dođe da bi sa njom
obavili razgovor i napravili prijavu o zločinu po službenoj
dužnosti ili prijavu na zapisnik.
Žena nije dužna da prilikom prijave silovanja stanici milicije daje bilo
kakvu izjavu ili opisuje događaj. Ona
ima pravo da o događaju ne priča dok ne stigne u dezurnu sluzbu
Odeljenja za suzbijanje seksualnih delikata.
Ako žena nije u stanju da ode
do Odeljenja, može tražiti da po nju dođu policijska kola.
Ako je žena u fizički i
psihički lošem stanju, ili ako je maloletna osoba, inspektor/ka iz
dežurnog odeljenje može doći njenoj kući da obavi razgovor.
Ako se žena po silovanju prvo
obrati policiji, dežurna služba će organizovati njen odlazak na
zdravstevni pregled. Po nalogu istažnog sudije/kinje mora biti napravljen
lekarski pregled, a kompletni nalazi su deo dokaznog materijala u sudskom
postupku.
(Priprema se standardizovanje
procedure medicinskih pregleda i vođenja protokola, kao i organizovanje
naknadnih pregleda u određenom periodu, čiji nalazi bi takođe
bili deo dokaznog materijala).
Ako se žena oseća
sigurnije, može tražiti da dok daje izjavu sa njom bude neka osoba od
poverenja – rođak/a, prijatelj/ica, ili zastupnica Autonomnog ženskog
centra protiv seksualnog nasilja.
Ako žena nije napravila
prijavu policiji neposredno posle zločina ili lekarskog pregleda, jer nije
bila sigurna da želi da prijavljuje slučaj, može to da
učini naknadno, kad odluči da je spremna (i posle nekoliko meseci ili
godinu dana od zločina).
Ako je počinilac poznata
osoba, procedura će trajati kraće. Dežurna služba će
napisati prijavu, koju žena potpisuje, a koja se po službenoj
dužnosti prosleđuje istražnom sudiji/kinji. Žena treba
pažljivo da pročita svoju izjavu pre potpisivanja i zatraži
kopiju za sebe. Ovim je njen posao u policiji završen.
Ako je počinilac nepoznata
osoba ili poznata osoba u bekstvu, proces traje duže. Prijava napravljena
u dežurnoj službi šalje se u Tužilaštvo i u Odeljenje
za suzbijanje seksualnih delikata, kojem je potrebno izvesno vreme da detaljno
obradi slučaj. Slučaj će biti dodeljen nekom od inspektora/ki i
žena će biti pozvana (za nekoliko dana) na razgovore, čiji je
cilj uspostavljanje sardanje na otkrivanju počinioca. Tokom detaljnih
razgovora o zločonu, inspektor/ka Odeljenja će se truditi da napravi
što bolje saradničke odnose sa ženom, da bi što brže
otkrio/la počinioca.
Prilikom davanja izjave i u
kontaktima sa inspektorom/kom žena treba da bude spremna na intimna
pitanja koja će joj postavljati. Ne treba da se plaši i/ili stidi.
Treba da ispriča sve što se dogodilo i da se seti što više
detalja vezanih za događaj. Ako bi ih prikrivala, iz bilo kojih razloga,
to bi moglo na suđenju biti iskorišćeno protiv nje.
Tokom razgovora, inspektor/ka
će postavljati i pitanja o
odeći u kojoj je žena bila prilikom silovanja. Iako ova pitanja
nisu prijatna za preživelu, a važna su zbog istražnog postupka,
ona treba da zna da nije odgovorna za nasilje, kakvu god odeću da je
nosila.
Identifikacija počinioca se prvo vrši na osnovu fotografija. Ženi će
biti pokazivane različite fotografije, koje joj mogu pomoći da
preciznije opiše počinioca, ili da ga prepozna.
Iskaz u prijavi se uvek može dopuniti, ako se žena naknadno seti detalja o zločinu
Prepoznavanje počinioca se obavlja iza jednostrano prozirnog stakla
(počinilac ne moze da vidi preživelu). Pored žene je
inspektor/ka, a u sobi sa počiniocem još nekoliko muškaraca,
između kojih ona treba da prepozna počinioca.
Ako ga prepozna, pravi se zapisnik
o prepoznavanju, koji ona potpisuje.
Iza toga, žena će dati
još jednu izjavu u policiji. I počinilac če dati izjavu u
policiji i biti odveden istražnom sudiji/kinji, koji će
saslušati preživelu i njega, odvojeno.
Ne postoji izričita zabrana da
istražni sudija/kinja prilikom saslušanja preživelu suoči
sa počinocem, što za nju može biti neprijatno iskustvo.
Žene strahuju od susreta sa
počiniocem i mogućih pretnji. Ipak, iskustva policijskih inspektora
govore da su pretnje relativno retke, ali češće ako je
počinilac poznata osoba.
Istražni sudija/kinja
odlučuje da li da pokrene postupak. Ova odluka zasnovana je na dokazima
koji su mu/joj dostupni. Ponekad se postupci ne pokreću, uglavnom zato
što se veruje da nema dovoljno dokaza da je počinilac kriv, a ne zato
što istražni sudija/kinja ne veruju ženi.
Ako istražni sudija/kinja odustane od gonjenja po službenoj dužnosti, jer po njegovoj/njenoj
proceni nema osnova za pokretanje sudskog postupka, žena ima pravo da u
periodu od 15 dana podnese privatnu
tužbu.
Ako je preživela rešena
da istraje u postupku, može da pozove Autonomni ženski centar protiv
seksualnog nasilja i zatraži advokatsku pomoć u procesu. U Autonomnom
ženskom centru je advokatska pomoć za žene besplatna
Ako se posle prijave zločina žena predomisli i da izjavu da se
napad nije desio, ili iz bilo kog drugog razloga odustane i povuče
prijavu, može biti optužena za lažnu prijavu. Policija i sud na
ovaj način pokušavaju da se obezbede od lažnih prijava, mada su
one vrlo retke.
Podržite ženu da pre potpisivanja prijave razmisli da li je spremna da uđe u susdki postupak. Podržite je da traži podršku Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja, jer će joj tako biti lakše da podnese dug pravni proces
Podržite ženu koja je potpisala prijavu, da ne prihvati ucene i mito koje mogu da učine nasilnik ili njegov advokat.
Ako je žena koja je
preživela silovanje iz Beograda, može ga prijaviti direktno na telefon 761 279 Odeljenja za suzbijanje
seksualnih delikata, svakog radnog dana
do 15:30.
Posle 15:30 može ostaviti svoj kućni telefon i
neko od inspektora/ki će je pozvati.
Žena može direktno
otići u Odeljenje za suzbijanje seksualnih delikata, koje se nalazi u ulici 29.
novembra, broj 107, III ulaz.
Razgovor koji žena koja je preživela seksualno nasilje obavi
sa inspektorom/kom ne obavezuje je da pokrene sudski postupak.
U Odeljenju za suzbijanje
seksualnih delikata žena može dobiti sve informacije o celom pravnom
postupku i svojim pravima.
Ne zaboravite, vi ste tu
da podržite ženu koja je preživela seksualno nasilje.
Sve odluke su uvek na njoj
pravne procedure
zakoni koji se odnose na seksualno
nasilje
U Krivičnom zakonu Republike
Srbije, u glavi koja se zove
Krivična dela protiv dostojanstva ličnosti i morala,
predviđena su krivična dela za silovanje i ostale oblike seksualnog
zlostavljanja.
Krivična
dela
Žrtva seksualnog nasilja prema
Krivičnom zakonu je ženskog pola, a počinilac je muškarac.
Kada je reč o silovanju, proizilazi da se radi o punoletnoj ženi. Od
2002. godine Krivičnim zakonom je kriminalizovano i silovanje u braku.
Posebnim članovima zakona je predviđeno kažnjavanje seksualnog
nasilja nad nemoćnim licima i licima koja nisu navršila
četrnaest godin. Nemoćna lica se određuju kao ženska lica
koja su duševno obolela, privremeno duševno poremećena ili bilo
koja nemoćna lica koja nisu sposobna za otpor. Nemoć se u praksi
tumači i kao oduzetost, malaksalost, preterani umor ili bolest i
opijenost. Lica koja nisu navršila četrnaest godina mogu biti oba
pola, devojke i mladići.
Za krivičnu odgovornost
potreban je umišljaj, tj.
svesna namera.
Silovanje je dvoaktno krivično delo koje obuhvata prinudu i obljubu (vaginalni snošaj), a kažnjiva je prinuda
(obljuba spojena sa prinudom je krivično delo).
Prinuda se
izražava u upotrebi sile ili »kvalifikovane pretnje«, tj. neposrednog
napada na život ili telo. Pretnja mora biti »ozbiljna i neposredno
ostvarljiva«. Sem osnovnog oblike, predviđena su dva teža oblika ovog
dela:
- ako je nastupila
teška telesna povreda, ako je delo izvršeno od više lica ili ako
je delo izvršeno na naročito svirep i/ili ponižavajući
način;
- ako je delo
izvršeno nad maloletnim licem ili je nastupila smrt.
Predviđene kazne su: za opšti oblik najmanje jednu godinu, a za teže
oblike predviđene su kazne od najmanje tri, odnosno najmanje pet godine
zatvora.
Protivprirodni blud nije zakonom određen, a u
teoriji i praksi je sporan pojam, jer bi se u užem značenju odnosio
na prinudu na analni i oralni snošaj ili na »svako zadovoljavanje polnog
nagona na neprirodan način«.
Prinuda na obljubu ili protivprirodni blud je delo koje nastaje usled pretnje
čija je sadržina usmerena na otkrivanje nečega što bi
škodilo časti i/ili ugledu prinuđenog lica ili njemu bliskog
lica (ako bi se pretilo napadom na život ili telo, radilo bi se o
silovanju).
Predviđene kazne za osnovno delo su od jedne do deset godina, a za
teže oblike najmanje tri godine zatvora.
Obljuba ili protivprirodni blud nad
nemoćnim licem
je delo za koje nije potrebna prisila (upotreba sile ili pretnje) združena
sa obljubom. Suštinu dela čini
svojstvo žene.
Kazna za
osnovni oblik je zatvor od jedne do osam godina, a ako je teži oblik
najmanje tri godine zatvora.
Obljuba ili protivprirodni blud sa licem koje
nije navršilo četrnaest godina je delo za koje nije potrebna prinuda, tj. upotreba sile
ili pretnje. Suštinu dela
određuje svojstvo lica, koje može biti oba pola. Za
protivprirodni blud izvršilac može biti samo muškarac.
Predviđene kazne za osnovno delo su od jedne do deset godina zatvora, a za
teže oblike najmanje tri godine zatvora, odnosno pet godina, odnosno deset
godina zatvora.
Obljuba ili potivprirodni blud zloupotrebom
poloŽaja su
dela koja proističu iz odnosa
počinioca i žrtve. Radi se o radnom ili drugom odnosu ekonomske
zavisnosti (ali ne o zavisnosti iz bračnog odnosa), ili odnosu autoriteta
(a u zakonu se navode nastavnik, vaspitač, staralac, usvojilac, očuh
i druga lica u odnosu sa maloletnim licima).
Predviđene kazne su od šest meseci do pet godina za osnovni oblik, a
za teže oblike od jedne do deset godina, odnosno najmanje tri godine
zatvora.
Protivprirodan blud koji se vrši upotrebom sile
ili prisile je kažnjiv najmanje
jednu godinu zatvora za osnovni oblik i za teže oblike najmanje tri,
odnosno pet godina zatvora. Ovim delom je
predviđeno da žrtva može biti oba pola, dakle žene i
muškarci.
Bludne radnje nisu zakonom određene, a u
teoriji i praksi o njima postoje različita shvatanja. U širem smislu,
to su delatnosti koje uključuju prisilu i kojima se pobuđuje ili
zadovoljava polni nagon, a ne ulaze u pojam obljube ili protivprirodnog bluda,
a kojima se »objektivno grubo
povređuju moralna shvatanja građana« ( npr.
neželjeni/prisilni dodiri polnih organa, prisiljavanje na masturbaciju i
sl.).
Kada se u navedenim
slučajevima izvršavaju i bludne radnje, počinilac može biti
kažnjen do tri godine zatvora.
Stepen optužbe zavisi od brojnih okolnosti, uključujući prinudu,
upotrebu oružja, starost, mentalnu ili fizičku sposobnost, prirodu
veze između počinioca i žrtve.
Visina kazne takođe zavisi od
brojnih faktora. Većina nasilnika ne dobija maksimalnu kaznu.
Neke od stvari koje žena mora
imati na umu u vezi krivičnog postupka
su:
Mora biti spremna na sudski postupak koji nije lak i koji
će kod nje oživeti sva sećanja i emocije u vezi sa
događajem.
Tokom sudskog postupka biće
joj potrebna stalna podrška
ljudi koji su joj bliski. Žena možete
angažovati i svog advokata/tkinjiu, ako se na taj način oseća sigurnije.
Ispred sudnice, u sudskom holu i na
suđenju žena će se videti
sa nasilnikom i/ili njegovom
porodicom i/ili prijateljima.
Ženina prošla i/ili sadašnja seksualna iskustva mogu biti
iznošena na suđenju, od strane branitelja/teljke optuženog.
Javni tužilac/teljka na osnovu krivične prijave piše optužnicu. Osumnjičeni ima pravo da podnese
prigovor na optužnicu.
Istražni postupak se pokreće na zahtev javnog tužioca/teljke. Ako
postoji dovoljno dokaza, moguće je preskočiti istražni postupak.
Posle istražnog postupka, kada postoji dovoljno dokaza pokreće se krivični postupak. Javni
tužilac/teljka u krivičnom postupku zastupa opšte interese (interese države). Pošto se
radi o teškom krivičnom delu,
nadležnost je okružnog suda
(za krivično delo bludne radnje nadležan je opštinski sud).
Ako javni tužilac/teljka odustane od optužbe zbog procene
da nema dovoljno dokaza, njegova obaveza je da ženi u pisanoj formi u roku
od 8 dana dostavi obaveštenje sa poukom o postupku koji joj stoji na
raspolaganju i roku za pokretanje privatnog postupka.
Glavni pretres: tužilaštvo prosleđuje sudiji/kinji optužnicu i
kompletiran predmet. Sudija/kinja zakazuje glavni pretres. Glavni pretres je
otvoren za javnost. Žena može da tražiti isključenje
javnosti. Glavni pretres može da počne ako su došla sva pozvana
lica (ako nisu, pretres se odlaže). Ako je optuženi uredno pozvan, a
ne dođe i ne opravda odsustvo, Sudsko
veće može da naredi da se
optuženi prinudno dovede. Ako optuženi očigledno izbegava
susdki proces, može mu se odrediti pritvor. Optuženom je moguće
suditi i u odsustvu, ako je u bekstvu.
Ako javni tužilac/teljka
odustane od optužbe na glavnom pretresu, od žene će se
tražiti izjava da li nastavlja proces po privatnoj krivičnoj
tužbi ili ne.
Oštećena može da
stavi prigovor na zapisnik sa glavnog pretresa, ako u zapisniku nisu dobro
unete reči, ili ako je primetno da sud drži sranu optuženom.
Ispitivanje optuženog: ispitivanje počinje čitanjem optužnice (ili privatne tužbe). Ako je više optuženih,
ispituju se pojedinačno i suočavaju na kraju.
Izvođenje dokaza: za izvođenje dokaza koristi se izveštaji
veštaka, lekara specijalista i svedoka/kinja. Svedoci/kinje mogu biti
osobe kojima je žena ispričala šta se dogodilo, dakle njeni
roditelji i prijateljice/lji. Sud će sve upozoriti na dužnost da
govore istinu (lažno svedočenje je krivično delo). Javni
tužilac/teljka i branilac/teljka optuženog mogu ispitivati sve
svedoke i veštake. Tokom ispitivanja oni ne mogu postavljati sugestivna
pitanja (pitanja kojima navode na odgovor) i/ili kapciozna pitanja (pitanja u
kojima je sadržano kako da se odgovori). Ako se iskazi oštećene
razlikuju, sudija/teljka će ženi predočiti razlike u
pričama.
Završna reč: kada se završi dokazni postupak, reč dobijaju
sve stranke – tužilac/teljka, oštećena, branilac/teljka i
optuženi.
Presuda:
posle završne reči izriče se presuda. Sudsko veće (1 sudija
i 2 porotnika) se povlači na glasanje.
Izricanje presude: izjava Sudskog veća glasiće “kriv je ili nije kriv” i
izriče se kazna. Sudsko veće je u obavezi da javno izrekne presudu u
roku od 3 dana od zaključivanja glavnog pretresa.
Žalba:
Na presudu se mogu žaliti obe strane u roku od 15 dana (od momenta kada se
presuda primi). Žalba se podnosi okružnom sudu.
Oštećena može da
pokrene građansku parnicu, jer
ima pravo da traži naknadu
nematerijalne i materijalne štete u parničkom postupku. Za ovaj
proces potrebni su svi dokazi koje žena može da sakupi. Za naknadu
nematerijalne štete potrebni su nalazi psihologa/psihijatara,
veštaka, procene stepena pretrpljenog bola, straha, nalazi o povredama,
umanjenju životne ili radne sposobnosti i sl. Za naknadu materijalne
štete potrebni su svi računi od bolničkih lečenja i svih
drugih intervencija, računi za prevoz i sl. Ovo su neke od ključnih
stvari koje treba imati na umu u vezi građanske parnice:
Žena će
morati da nađe advokata/kinju.
Žena će
biti tužilja, a nasilnik tuženik.
Proces može trajati 2-5 godina.
Ako je krivični postupak u
toku, građanska parnica ne može biti pokrenuta dok se ne završi
krivični postupak.
Ako je optuženi proglašen
krivim na suđenju po krivičnom zakonu, jedino pitanje za
građansku parnicu je vrsta i visina
naknade koju bi žena trebalo da dobije.
Ženina prošla i
sadašnja seksualna istorija ne mogu biti iznošena na suđenju.
Cilj
građanske parnice je da da nadoknadi preživeloj za povrede koje su
joj nanete od strane tuženog.
Žena možete da tuži i svedoke koji su u
krivičnom postupku lažno svedočili.
Uobičajno je za kriminalce da
prete tokom pravanog procesa (npr. “Ako prijaviš ovo,
zažalićeš”). Mada je mogućnost pretnje
zastrašujuća, one su obično isprazne i koriste se za
uspostavljanje kontrole. Ako je žena silovana od strane nekog kog poznaje,
veća je opasnost da bude proganjana i uznemiravana od nasilnika ili njegovih
prijatelja i porodice. Ako je silovana od strane nepoznatog, šanse da je
on proganja su mnogo manje.
Sem pretnji, nasilnici su skloni da
nude novac da bi žena odustala od sudskog postupka.
Šta
Žena moŽe uraditi ako je proganjana
Uznemiravanje treba prijaviti lokalnoj policijskoj stanici. Čak i ako policija ne
može odmah da reaguje, prijavljivanje će biti registovano.
Sigurnosni plan za ženu. Podržite ženu da kaže svojoj porodici, prijateljicama/ima, koleginicama/gama i
komšijama/nicama šta se događa. One su ponekad sklone da prećute
probleme da ne bi opteretile osobe koje vole. Podržite ženu da nabavi
mobilni telefon. Naučite njenu decu
da okrenu dežurni telefon policije.
Podržite je da se konsultuje sa Autonomnim ženskim centrom protiv
seksualnog nasilja o sigurnosnom planu koji
je specifičan za njenu situaciju.
Podržite ženu da vodi beleške o incidentima
uznemiravanja, da
zapiše vreme, mesto i da opiše incident kao i eventualne
svedoke/inje.
Autonomni ženski centar protiv
seksualnog nasilja
Tiršova 5a, 11000 Beograd
011/645 328
Ginekološko akušerska
klinika
Narodnog fronta 62
11000 Beograd
011/644 955
Institut za ginekologiju i
akušerstvo
Višegradska 26
11000 Beograd
011/361 7777
Odeljenje za suzbijenje krvnih i
seksualnih delikata
29. Novembra 107, III ulaz
11000 Beograd
011/761 279
Okružni sud i javno
tužilaštvo
Slobodana Penezića Krcuna 17a
11000 Beograd
011/360 1400
011/360 1401
Institut za sudsku medicinu
Deligradska 31a
11000 Beograd
011/682 522
011/642 582
Izdaje
Info centar
Autonomnog ženskog centra
Beograd
Pripremile
Tanja Ignjatović
Danijela Živković
Bobana Macanović
Izvor
http://www.mcadsv.org/survive.html
Konsultanti/kinje
majorka Milena Živanović,
šefovica Odseka za seksualne delikte, Odeljenje za suzbijanje krvnih i
seksualnih delikata, Beograd
asistent Dr Đorđe
Alempijević
Institut za sudsku medicinu,
Beograd
advokatkinja Sanja
Kalčević
Ženska pravna grupa Justicia,
Beograd
lekarka Stanislava
Otašević
Autonomni ženski centar protiv
seksualnog nasilja
Ovaj priručnik je štampan zahvaljujući
podršci holandske organizacije NOVIB
Beograd 2002.