Mnoge
žene su danas uzbuđene idejom da mogu da se podvrgnu brojnim holističkim
metodama lečenja koji dopunjavaju i pariraju konvencionalnoj medicini i proširuju
naše mogućnosti za brigu o zdravlju. Neke holističke veštine kao što su
masača, herbalna medicina i vizualizacija, su tradicionalni čenski načini lečenja
koji su u upotrebi već vekovima. Žene su ih koristile u svom najprostijem vidu
stavljanjem toplih obloga od lekovitih trava na rane, asistiranjem jedna drugoj
pri porođajima, negujući ljude u njihovoj dugoj i teškoj bolesti. Sva ta
narodna znanja su se prenosila sa majke na ćerku. U našem društvu mokra krpa
za glavobolju, obloga od komovice protiv temperature i tuširanje u mlakoj vodi,
masača protiv bolova u leđima ili poljubac na povređeno koleno deteta su
jednostavni primeri na koje sve načine koristimo pozitivnu lekovitu energiju da
bi se osećali bolje; naše verovanje da će nam ''biti bolje'' ima smirujuće
dejstvo. Veoma bitan korak u svakom lečenju jeste da ljudi misle plemenito i
pozitivno jedan o drugome. Ostale alternativne zdravstvene metode kao što su
akupunktura i joga ponikle su u dalekim društvima. Neke od ovih veština se
koriste samostalno, dok se neke kombinuju sa medicinskim. One nam mogu pomoći
da ostanemo zdravi onda kada se osećamo dobro, da izlečimo neke bolesti ili
nam jednostavno olakšavaju čivot u haosu protiv koga za sada ne postoji
nikakav lek. Alternativna medicina se često pokazala uspešnom u lečenju onda
kada konvencionalna medicina (hiruršle operacije i lekovi) nije ništa
postigla.
Močemo
sami da naučimo neke holističke veštine uz pomoć knjiga ili prijatelja koji
raspolaču potrebnim znanjem. Međutim, ukoliko čelite da nastavite dalje, močete
da se obratite profesorima i stručnjacima za odgovarajuću oblast ili da pohađate
kurseve na kojima ćete steći potrebne diplome i dozvole za rad.
OSNOVNE
PRETPOSTAVKE U HOLISTIČKIM ZDRAVSTVENIM PRISTUPIMA
Holistika
polazi od osnovne ideje da telo, um i duh čine jednu nerazdvojnu celinu i da je
pojedinac čvrsto vezan za okolinu, društvo i svet u kome čivi.
Holistički
stavovi u lečenju su zasnovani na određenim pretpostavkama: prvo, zdravi smo
onda kada naše telo/um/duh egzistiraju u dinamičnoj razvnoteči blagostanja.
Iako smo fizički sastavljeni od ćelija, tkiva i organa, nijedan deo nas ne moče
da bude shvaćen kao izolovani entitet; već su svi međusobno i skladno
povezani.
Drugo,
mi raspolačemo velikim potencijalima za samoozdravljenje. Naše ćelije uvek učestvuju
u procesu samoregeneracije, tako što naša tela neprekidno uništavaju i
proizvode nove strukture, sa tkivima i organima, zamenjujući tako ćelije u
jednom procesu koji se stalno obnavlja (izuzev močdanih ćelija). I sami smo
svedoci na koje se sve načine telo regeneriše i štiti od svoje okoline, na
primer, kada ogrebana koča zarasta za nekoliko dana, ili kada oči suze i
ujedno ispiraju strane čestice u njemu. Osim toga, močemo svesno da koristimo
naš um kako bismo usmerili pozitivnu energiju na povređena ili obolela mesta,
ili močemo da koristimo telesni dodir, kao kod masače, da bismo se opustili,
oslobodili napetosti ili bola. Naša uloga u procesu ozdravljenja je da
osiguramo informacije i podršku koja nam je potrebna što će nam olakšati da
se ponovo osećamo zdravo.
Treće,
u najširem smislu, međusobni uticaji naše porodice, društva i sveta utiču
na oblikovanje našeg zdravlja. Pozitivni odnosi, odnosi puni ljubavi,
razumevanja i podrške u porodici, kao i sa prijateljima pomaču nam da ostanemo
zdravi i pruča nam mogućnosti da negujemo i lečimo druge i da primamo ljubav
i hranu koja nas čini jačim. Naše zdravlje takođe zavisi od društvenih,
ekonomskih, političkih i ekoloških uslova u kojima čivimo, koji utiču na nas
posredno, preko hranljivih sastojaka hrane, opasnih proizvoda koje kupujemo i
kojima smo svakodnevno izločeni, energetskih izvora koje koristimo, vazduha
koji udišemo i naročito od novčanih i edukativnih sredstava koja nam stoje na
raspolaganju. Od presudnog je značaja nastojati postići kako ravnoteču između
pojedinca i njegove okoline, tako i ravnoteču tela, uma i duha.
Ozdravljenje
dolazi iznutra. Svaka kultura unapređuje vrste lekova koji se koriste protiv
bolesti: za neke se veruje da ''leče'', dok ostali olakšavaju, odstranjuju
bol, savlađuju fizičke nesposobnosti… Ali nijedan lek, sam od sebe ne moče
da povrati dobro zdravlje.
Naša
volja da ozdravimo igra i te kako značajnu ulogu u postupku lečenja. Iako reči
''lečenje'' i ''lek'' često zamenjujemo jednu sa drugom, oni nisu sinonimi.
Ponekad nikakav lek ne postoji za određenu bolest, pa ipak se ljudi osećaju
''izlečenim'', a to se dešava onda kada se ljudi pomire sa samim sobom i
prihvate da čive sa svojom bolešću, kao u slučajevima astme, dečje pralize
i drugih bolesti.
NEKI
PROBLEMI KOD HOLISTIČKIH METODA I PRAKSE
OGRANIČEN
PRISTUP
Većina
ovih sistema lečenja koja su spominjana u prethodnom tekstu su na čalost
dostupna samo malom broju ljudi. Većina njih se mogu naći u velikim gradovima,
i veoma često znaju da budu skupa. U seoskim, zabačenim krajevima, narodni
lekari nastavljaju i dalje da leče po receptima svojih drevnih predaka.
RIZICI
PROFESIONALIZMA
Kao
i kod medicine, močete dosta toga da naučite od stručnjaka koji raspolaču
znanjem potrebnim da biste ostali zdravi. Pa ipak, čivimo u vremenu u kojem smo
u velikoj meri upućeni na stručnjake, što znači da smo navikli da se često
obraćamo stručnjacima za stvari za koje ili nisu obučeni ili koje bi sami
bolje uradili. Neki alternativni lekari, isto kao i konvencionalni, previše se
izdiču iznad prosečnog čoveka, svu moć čuvaju za sebe, mrzovoljni su da
dele njihovo znanje sa vama i trude se da vas svaki put vraćaju za naknadne
usluge.
POMANJKANJE
DRU[TVENE i POLITIČKE SVESTI
Kada
se holistika usredsredi u lečenju samo na pojedinca, što konvencionalna
medicina ima običaj, onda se pri tom zanemaruju politički i društveni faktori
kao što su siromaštvo, ekonomska kriza i politička nestabilnost, koji mogu da
budu glavni razlog lošeg zdravlja. Na primer, lekar moče da nam propiše
odmaranje, večbanje ili dijetu i da se ni u jednom trenutku ne osvrne na uslove
u kojima čivimo i da smo već godinama bez posla. Svi lekari bi i te kako
trebali da budu svesni društvene situacije u kojoj se jedna bolest rađa.
OKRIVLJAVANJE
ŽRTVE
U
holističkoj praksi se podrazumeva da i vi snosite određenu odgovornost prema
svome zdravlju i nastojanju da se osećate bolje. Dok je vera u sopstvene mogućnosti
za samoozdravljenjem jedna pozitivna novina u odnosu na medicinsku zavisnost od
spoljašnjih intervencija, neki pisci i stručnjaci ipak previše naglašavaju
odgovornost pojedinca za njegovu bolest i zdravlje. Oni smatraju da kada se
razbolite ili kada se ne osećate dobro, da je to samo vaša krivica – vaše
''pogrešno razmišljanje'', nedostatak volje, nedostaci u vašoj ličnosti
(tkz. Ličnost raka) ili nedovoljno poverenje u lekara.
Ovakav
način razmišljanja opet zanemaruje političke i društvene faktore i njihov
uticaj na zdravlje ljudi. Ponekad, bez obzira koliko se trudili da ostanemo
zdravi, razbolimo se. Dopustiti sebi da se osećate krivim zato što ste se
razboleli ili da dozvolite drugima da to rade je pogrešno i besmisleno.
SEKSIZAM
Holistika
ne uključuje istovremeno neseksiste ili feministe. Kao i medicina, mnogi ovi
metodi su nastali u kulturama u kojima dominiraju muškarci. Iako je veliki broj
holističara čenskog pola, mudro je znati da su i jedni i drugi, i muškarci i
čene stručnjaci koji mogu da se odnose prema čenama bez poštovanja i sa štetnim
posledicama.
MOGU]I
NEUSPESI
Ponekad
ove alternative ne mogu da vam pomognu više od medicine. One mogu biti i te
kako opasne i štetne, posebno kada se praktikuju od strane tkz. vračeva ili
nadrilekara. Kod nas je to uzelo tolikog maha, da kada imamo neki problem,
posebno psihičke prirode, radije ćemo se obratiti za pomoć nekoj ''vidovitoj
čeni'' koja će nam odmah pri prvom susretu saopštiti da nam je bačena crna
magija i da je ona uzrok svih naših poremećaja i tegoba u čivotu. i na kraju
će nam još dobro naplatiti skidanje crne magije. čena mora da bude veoma
oprezna kome se obraća za pomoć.
HOLISTIČKI
PRISTUPI
U
ovom poglavlju ćemo se osvrnuti na neke holističke pristupe i dati vam
informacije i uputstva kako da sami nastavite dalje Mi smo se ograničili samo
na one holističke metode koji su najviše u upotrebi, koji su nam najpristupačniji
i najkorisniji.
Kada
se prvi put podvrgavate nekom holističkom metodu močda ćete biti primorani da
menjate vaše navike – način na koji se hranite, krećete, pa čak i kako
razmišljate o nekim stvarima. Naučite što više močete o metodu za koji ste
se opredelili. Razumevanje pojmova koje stručnjaci koriste – tkz.
profesionalni čargon, kao i u konvencionalnoj medicini, je često mistifikovan
– moče vas učiniti aktivnim učesnikom u vašoj brizi za zdravlje.
Ukoliko
ste navikli da idete kod lekara, moče vam izgledati čudno da pokušate nešto
novo i drugačije. Porodica, prijatelji i poznanici mogu vam ponekad otečavati
stvari govoreći vam da je to sve čudno i pogrešno.
Ukoliko
ne čelite da potpuno napustite vaš dosadašnji način lečenja, močete da
kombinujete konvencionalno lečenje sa holističkim, kao što je to u sledećim
primerima:
¨ASTMA:
promene u ishrani, masača, joga, akupunktura, psihoterapija, meditacija,
razgovori sa porodicom i prijateljima.
¨RAK:
promene u ishrani, meditacija i vizualizacija, zračenje, hemoterapija,
hirurgija, otvoren razgovor o svojim strahovima, brigama i planovima sa
porodicom i prijateljima.
¨TUMOR
NA MOZGU: lekovi, promene u ishrani, joga, meditacija, psihoterapija, razgovori
sa porodicom i prijateljima, zračenje
Kako
ne postoji ni jedan lek da ostanemo večno zdravi, ne postoji ni jedan pravi put
lečenja koji bi sledili. Jedan metod se moče pokazati delotvornim u lečenju
kod jedne osobe, što istovremeno ne znači da će i za nas imati isto dejstvo.
Moramo dobro ispitati svaku situaciju i u skladu sa tim doneti odgovarajuće
odluke; naše sopstveno iskustvo i intuicija i razboritosti naših bliskih
prijatelja, članova porodica, nastavnika i stručnjaka treba da nam budu
najbolji putokazi.
MEDITACIJA
Meditacija
nam pruča mogućnost da budemo sami sa sobom. Jednostavna definicija meditacije
bi glasila ''to je namerno usredsređivanje pačnje od trenutka do trenutka''.
Meditiranje nas ne udaljava od čivotne realnosti, već nam omogućava da
reagujemo spontano u svakoj situaciji. Ukoliko smo skoro meditirali postoji veća
verovatnoća da ćemo biti pribrani i okretni ako nas neko pozove da mu
pomognemo.
Ljudi
počinju da meditiraju iz različitih razloga – zato što se osećaju dobro u
sebi, ili čele da se opuste, da umanje fizički ili psihički stres ili bol ili
da prebrode duhovnu krizu. Močete meditirati samo iz praktičnih razloga – da
se opustite ili smanjite stres – i onda da otkrijete da se nešto dešava u
vama što vas tera da idete sve dublje, da dosegnete različite nivoe svesti.
Iako
je meditacija bila direktno ili indirektno povezana sa lečenjem milenijumima,
samo su dve decenije unazad zdravstveni stručnjaci otkrili sve njene mogućnosti
i počeli su da obučavaju ljude da ih koriste za razne specifične situacije.
Meditacija nam pomače da usporimo disanje i rad srca, da smanjimo potrošnju
kiseonika, da opustimo zategnutost mišića i da reagujemo spontano na stresne
situacije, i da na taj način smanjimo rizik od dobijanja srčanog napada ili močdanog
udara. Meditacija smanjuje stres.
Načini
za meditiranje su brojni. Iako močete da meditirate dok stojite, hodate ili
igrate, mnogi ljudi sede ili kleče u prijatnoj atmosferi. Neki meditiraju dok
obavljaju svakodnevne aktivnosti kao što je pranje sudova. Neprestano
ponavljanje reči ili glasova moče da umiri vaš um; koncentrisanje na vaše
disanje moče da pomogne da usredsredite vašu pačnju. Močete da meditirate u
kući ili van kuće, ili u svečanim prilikama – crkvama, sinagogama ili na
nekim drugim svetim mestima. Močete da večbate sami ili sa drugima na
svakodnevnim sastancima.
VIZUALIZACIJA
Svi
mi stvaramo slike u našim glavama, ponekad svesno a, ponekad nesvesno. Zamišljamo
kako bi budući događaji trebali da izgledaju ili kako bi naši odnosi trebali
da se promene. Slike ispunjavaju naše snove; neke od njih traju do narednog
dana.
Pozitivne
slike nas čine srećnim i pomaču nam da prebrodimo teške trenutke.
Mnoge
čene smatraju da zamišljanje određenih simbola, prizora ili radnji ima
pozitivno lekovito dejstvo na njihova tela. Babice su dugo koristile slike i večbe
opuštanja da bi pomogle čenama da se odmore od rada, smanje strah ili napetost
i da se otvore jedna prema drugoj. Najraniji zapisi o tehnikama vizualizacije
korišćenih u lečenju datiraju iz Vavilonije i Sumera; ostali drevni narodi su
takoče koristili ove tehnike. U današnje vreme, kanadski Eskimi, Navaho
Indijanci ili neki latinski narodi koriste različite veštine lečenja koji su
zasnovani na vizualizaciji. Placebo (substanca bez farmakološkog dejstva) moče
delotvorno uticati na tok bolesti. Ljudi koji koriste placebo često se osećaju
bolje samo zato što veruju u to –
pilule, amajlije, talisman. Močda na neki način placebo deluje tako što pomače
osobi da zamisli sebe kako se izlečuje; močda placebo sam za sebe predstavlja
vidljivi simbol lečenja.
Vizualizacija
u najvećem broju slučajeva pomače ljudima da se opuste. Močemo takođe
koristiti ove tehnike da bi delovali na nesvesne sisteme tela, povećavajući
krvni pritisak do jednog određenog nivoa ili usporavanjem rada srca. Močemo
takođe koristiti vizuelne slike da bi smanjili ili kontrolisali bol. Ispovest
naučnika obolelog od raka koji je imao nekoliko operacija:
Dve
godine nakon što sam imao poslednju operaciju su bile najproduktivnije u mom čivotu.
Imao sam priliku da istračujem lečenje na način na koji nikad pre nisam
radio. U početku, kada bih osetio bol, gledao bih u jednu spoljašnju figuru,
bočansku figuru sa čeljom da mi pomogne, da se brine o meni. Onda sam rekao
sebi, ''Ko je najbričljivija, najbolja majka koju poznajem?'' i rekao sam, ''Ja
sam.'' i tako sam zamislio kako samog sebe milujem kao što majka miluje svoje
dete . Kada bi bol naišao, prišao bih kao majka svome detetu i rekao, ''Kako
ti mogu pomoći? Sada kada bol opet naiđe, ja kačem, ''Jadno malo dete''. Pokušavam
da se ophodim prema sebi na voljen način. što sam više ljubavi sebi ukazivao,
zdravije sam se osećao. Sada je bol skoro nestao.
Vizualizacija
obuhvata opuštanje, saosećanje sa objektom, prizorom ili radnjom koju zamišljamo,
dopuštanje da se ta slika proširi kako bi ispunila našu svest i tako postala
jedina stvar u našoj svesti. Imajte to na umu. Ponekad je korisno imati nekoga
ko će vas uputiti. Neki ljudi moraju da večbaju ovu meditativnu vizualizaciju;
to je veština koje se mora savladati kao i svaka druga.
Ovde
smo vam dali jedno uputstvo kako biste sami mogli da pokušate ovu intersantnu
tehniku:
Opustite
se i usmerite svoju pačnju na određeni deo tela koji izaziva nelagodnost i
bol, ili koji ne funkcioniše onako kako bi trebalo. Usmerite svu svoju pačnju
na to mesto i pokušajte da osetite kako se osećato upravo sada. Nemojte da se
opterećujete time da postignete neki cilj. Posle izvesnog vremena, dopustite da
slika koju ste zamislili i koja se odnosi na to mesto dođe do vašeg mozga. To
moče biti jasna slika koja predočava kako vi zamišljate da to mesto izgleda,
ili moče biti apstraktnija. Drčite vaš um usredsređen sve dotle dok ne
budete zadovoljni sa slikom. Menjajte je kad god to čelite. Sada počnite da
zamišljate da se nešto događa unutar tog dela tela što čini da se osećate
prijatnije, bolje ili počinje da se leči. Močda ćete videti energiju, svetla
ili boje koje se slivaju u to; zamislite da to postaje toplo ili prijatno. Moćna
slika vam moče pomoći da se osećate prijatno odmah.
Vizualizacija
je bila objašnjena u okviru medicine kao autogeno večbanje. Sve se više
koristi da promeni krvotok, uspori rad srca i da pomogne u lečenju specifičnih
organa ili stanja, kao što je gastritis, čir, hemoroidi, astma, diabetes,
aritritis, zatvori, glavobolje, napadi čuči i drugi. Studije upućuju da
meditacija i vizualizacija mogu da ojačaju imuni sistem i da se tako telo
suprotstavi raku ili drugim bolestima.
MASAŽA
i BODYWORK TEHNIKE
Telesni
dodir je jedan od najprirodnijih načina kojim međusobno komuniciramo i tešimo
jedni druge. Bez obzira da li je u pitanju običan zagrljaj ili potpuni spoj
tela, močemo pomoći jednan drugome da se osećamo bolje.
Ukoliko
se radi kako treba, masača opušta telo, zategnutost mišića, poboljšava
fleksibilnost članaka, pojačava cirkulaciju i osećaj i doprinosi da se osećamo
prijatno. Masača i manipulativne tehnike obuhvataju dugotrajna i intezivna
dodirivanja, pritiskanja, tegljenja i trljanja. Močemo koristiti brojne tehnike
masače na nama i na drugima.
Nemojte
da radite masaču kada imate kočne bolesti , upale vena, krvni ugrušak,
infekcije, crvenila, opekotine ili povređenu koču.
Nije
vam potrebna posebna obuka za običnu masaču. Samo se smestite u udoban poločaj
i počnite. Uhvatite stopalo, glavu, ruke, leđa, vrat ili ramena vaše
prijateljice i pitajte je gde čeli da je izmasirate (da oseti pritisak), da li
je prejako pritiskate ili slabo. Sa svojim palcem ili celom šakom (masača se
obično radi uz pomoć šaka, ali ponekad se koriste i stopala) pronađite
osetljiva mesta ili bolne tačke na telu i počnite da trljate. Naizmenično nečno
milujte i jako masirajte i upotrebite vizualizaciju ako hoćete da se osoba što
više opusti. Izbegavajte da pritiskate direktno po kičmenim pršljenovima,
umesto toga pritisnite sa obe strane. Dišite pravilno i duboko dok masirate.
Mnogi
ljudi koji se bave masačom vide sebe kao prenosioce lekovite energije koju
prenose preko svojih tela i ruku dok masiraju svoje prijatelja ili klijentelu.
Tehnike
masače su mnogobrojne. Među njima najpoznatije su švedska masača, akupresura,
šiacu dr.
AKUPUNKTURA
Akupunktura
je veština lečenja dominantna u kineskoj tradicionalnoj medicini. Razvijana i
primenjivana već dve hiljade godina, akupunktura je postala sada prihvaćena i
u ostalim delovima sveta kao zdravstveni metod za odrčavanje zdravlja i lečenja
bolesti. U akupunkturi, stručnjak stimulište specifične tačke na telu
ubadanjem tankih igli, korišćenjem toplote (termalna terapija); pritiskanjem,
masiranjem (akupresura) ili njihovim kombinovanjem.
Kineska
medicina koja je blisko vezana za klasičnu kinesku filozofiju taoizam, teči da
odrči ili uspostavi ravnoteču u telu i time osigura zdravlje. Taoizam sadrči
verovanje da telo ima moć da popravi i regeneriše samo sebe ili da uspostavi
sopstvenu ravnoteču. Veruje se da upravo akupunktura treba da stimuliše ili
probudi te prirodne lekovite moći sakrivene unutar tela.
Akupunkturisti
svoje dijagnoze i metode lečenja tumače pomoću yin i yanga. Po verovanju
drevnih Kineza yin i yang obelečavaju dvojnu polarnost koja reguliše svet i
univerzum. Iako taoizam yin tumači kao ''negativno'' (npr. zemlja, mesec,
hladnoća, vlaga, mirovanje, čenski elementi) i yang kao ''pozitivno'' (npr.
nebo, sunce, toplota, suša, pokretljivost, muški elementi), pojmovi se
podudaraju sa shvatanjima moderne fizike koja naziva protone ''pozitivnivnoim' i
neutrone ''negativnim''. Proton nije ''bolji'' od elektrona. Oni su podjednako
jaki. Stručnjaci kaču da koncepcija yin-yanga, iako omogućava pogrešna tumačenja
i primenu, ne znači i negativan pristup prema čenskom polu.
Za
razliku od savremene medicine, Kinezi svoju tradicionalnu praksu lečenja ne
zasnivaju na učenju o anatomiji jer poštovanje predaka i seciranje leševa je
nespojivo. Umesto okrenutosti fiziološkoj ili materijalnoj strukturi tela (mišićima,
nervima, kostima itd.), usredsredili su se na to kako mi funkcionišemo – na
dinamičke aspekte tela, ''čivotnu snagu'' koja odrčava naša tela u čivotu i
u zdravoj ravnoteči. Ovu čivotnu snagu ili vitalnu energiju nazivaju či
energijom. Prema tradicionalnom kineskom svatanju či
energija kruči telom duč određenih puteva ili kanala, akupunkturskih
meridijana. Či energija koja kontroliše krv, nerve i ostale organe, mora da
protiče slobodno duč meridijana i da bude određene snage i kvaliteta da bi
svi organi pravilno funkcionisali. Kada je protok či energije poremećen, osoba
postaje osetljiva na bolest.
Trauma,
nepravilna ishrana, stres i mnogi drugi faktori mogu da izazovu zastoj ili
poremećaj u protoku či energije. Akupunktura stimuliše određene tačke duč
meridijana i tako kontroliše protok či
energije, privlačeći energiju na oslabljena mesta rasipanjem viška energije
ili "rastvaranjem čepova", da bi se smanjio bol ili ojačala
sposobnost tela da ostane zdravo.
Za
vreme tretmana akupunkturne stimulišu odgovarajuće akupunkturske tačke pomoću
sterilisanih i kao vlas tankih igala od nerđajućeg čelika. Igle su različite
dučine, jedan do nekoliko santimetara, zavisi na koji deo tela se primenjuju.
Ubadanje igala močete da osetite kao blag ubod, bockanje, ukočenost, bol ili
ništa nećete osetiti.
Igle
su tako tanke da retko kada izazovu krvarenja. Upotrebljava se od dve do
petnaest igala. [ake, podlaktice, donji delovi nogu, stopala, leđa, stomak ili
uši su najčešća mesta za ubadanje. Akupunkturisti igle često ubadaju daleko
od površina ili mesta za koja se misli da su obolela. On/a usmerava či
energiju kako bi se uspostavila ravnoteča i harmonija unutar tela iz mnogih
mesta na meridijanima.
Akupunktura
se pokazala uspešnom u lečenju menstrualnih poremećaja (preterana
krvavljenja, bolovi, premenstrualni sindrom), mokraćnih i disajnih problema
(astma, alergije), hemoroida, zatvora, nesanice i hronične mučnine.
Akupunktura moče pomoći ljudima koji pate od anksioznosti ili ozbiljnih
depresija, najčešće u saradnji i sa psihoterapeutom.
Međutim,
u slučajevima kada se akupunktura ne obavlja stručno moče izazvati ozbiljne
posledice kao što su infekcije, oštećenja krvnih sudova i nerava. Morate naročito
voditi računa da akupunkturista koristi sterilisane igle, jer se mnoga krvna
oboljenja prenose iglom, uključujući hepatitis i sidu.
JOGA
Cilj
joge je da obnovi telo, usredsredi um i umire emocije. Joga je sanskritska reč
i znači sjedinjenje. Joge verovanje uči da su ''telo i um delovi večnog
postojanja, a um je samo postojaniji od tela''.
Osnovni
delovi joga večbi obuhvataju asane, pranajamu i meditaciju. Sve ove večbe pridaju naročiti značaj
svesti – biti svestan pokreta i disanja, mesta savitljivosti i zategnutosti, i
usmeravanja uma prema određenom cilju.
Asana
je poločaj tela koji vam pomače da istečete i savijate svoje telo.
Dok
sam večbala jogu, trebalo je da telo postavim u određeni poločaj, da budem
nekoliko trenutaka mirna dok se postepeno opuštam. Usmerila sam pačnju na
svoje pokrete i disanje. Osetila sam kako mi se um postepeno opušta. Večbom
sam se donekle udaljila od svojih problema. Večbanjem sam oslobađala novu
energiju, opuštala se i dozvolila novim pogledima da izbiju na površinu.
Pranajama
je večba disanja kojom moče da se poveća dotok kiseonika i da tako postignete
opuštanje celog bića.
Meditacija
Iako
su poločaji tela i večbe disanja sami za sebe korisni, oni vas takođe
pripremaju za meditaciju ili večbu opuštanja svesti koja vam omogućava da
osetite zajednički dolazak fizičkog, mentalnog i duhovnog aspekta joge. Večbe
disanja i meditacija su svima dostupne, ne postoje fizičke prepreke za njihovo
izvođenje.
Pravilno
izvođenje joga večbi moče da utiče na sničenje krvnog pritiska, smirivanje
pulsa, smanjivanje stresa, povećanu pokretljivost zglobova i poboljšanje
hormonalnih funkcija.
Bez
obzira da li jogu večbate petnaest minuta dnevno ili duče, vrlo je vačno da
to radite pravilno. Nemojte se izlagati preteranim naporima da biste pošto poto
završili večbu. Obazrivo večbajte i uvek imajte u vidu svoje mogućnosti.
HOMEOPATIJA
Homeopatija
je način lečenja u kojemu se koriste lekovi spravljeni od prirodnih supstanci
(čivotinja, biljaka i minerala), a zasniva se na ''Zakonu sličnosti''.
Homeopatski lekovi za lečenje pojedinih bolesti izabrani su devizom homeopata
"Similia similibus curantur", tj. lečili su onim lekovima koji u
organizmu prouzrokuju efekte slične simptomima bolesti koja se leči.
Homeopatiju
je početkom l8. veka osnovao nemački fizičar Samuel Haneman. Dok je prevodio
jedan medicinski tekst naišao je na tvrdnju da je malarije izlečena delovanjem
adstringenata i gorkih svojstava kinina. Hanemanu se ova tvrdnja nije činila
prihvatljivom pošto je znao i za druge supstance podjednako gorkih svojstava
koje nisu bile od pomoći u lečenju malarije, pa je odlučio da lek isproba na
samom sebi. Uzimao je lek jedanput dnevno i prouzrokovao simptome groznice, koji
su nestajali čim bi prestao da uzima lek. To je bio prvi medicinski ''dokaz'',
dobijen isprobavanjem leka na zdravoj osobi.
Pošto
je eksperiment izveo na sebi, Haneman je uz podršku svojih prijatelja i kolega
ispitao dejstvo čive, arsena, srebra nitrata i ostalih supstanci. Na osnovu
otkrića do kojih je došao, zaključio je da ti lekovi imaju sposobnosti da u
zdravom čoveku prouzrokuju simptomima slične bolesti za koje su upotrebljavani
kao lek. Izveo je dokaze o lečenju malim dozama koje ne izazivaju uobičajene
negativne efekte. Predosetio je da su postojeće zdrave snage u čoveku toliko
jake i da je potreban samo mali podstrek ili stimulans da bi započeo postupak
ozdravljenja i neka vrsta katalizatora koji će ubrzati lečenje).
Primena
homeopatskih iskustava daje dobre rezultate u lečenju akutnih i hroničnih
oboljenja, infektivnih bolesti, alergije, zatvora, kočnih bolesti, pa čak i u
lečenju psiholoških problema i genetskih poremećaja. U izveštaju iz 1991.
godine prema kliničkim istračivanjima na polju homeopatije kojima su
rukovodila tri holandska epidemiologa, obavljeno je 107 kliničkih opita u
kojima su se koristili homeopatski lekovi, od kojih se 81 pokazao uspešan u lečenju
uobičajenih problema poput migrene i suvog kašlja.
LEČENJE
POMO]U ENERGIJE
Iako
ne postoji iscrpna dokumentacija, zabelečeni su slučajevi fizičkog
ozdravljenja koji se ne mogu sasvim objasniti medicinskim, fiziološkim ili
psihološkim pojmovima. Ponekad se dešava da tečak bolesnik preko noći
ozdravi, ili da potpuno nestanu simptomi bolesti. Ljudi imaju običaj da izlečenje
pripisuju natprirodnim pojavama (duhovima, svecima), delovanju grupe ljudi
(molitvena grupa), pojedincima (šaman, duhovnik) ili poseti čudotvornim
mestima (Ostrog). Postupci i obredi koji prethode ovim čudima obuhvataju
meditaciju i molitvu, dodirivanje u čelji za ozdravljenjem i vizualizacija.
Mnogi
iscelitelji ističu značaj ''ljubavi iz milosrđa'' koja se prenosi sa
iscelitelja na bolesnika koji treba da ozdravi. Duhovni iscelitelji govore o
ovoj ''ljubavi'' kao o najmoćnijom leku u duhovnom lečenju. Močda zbog
emocionalne atmosfere koju ovi iscelitelji stvaraju, koja u dejstvu sa telesnim
dodirom i verom ljudi u njihovu isceliteljsku moć, čine mogućim da se takva
telesna izlečenja dešavaju.
Jedan
od poznatih duhovnih iscelitelja ističe da je uloga lekara da se usredsredi na
čitavu ličnost, a ne samo na određeni deo tela koji treba da se izleči. Uz
to i opominje opominje ljude da se čuvaju iscelitelja koji trače novac ili obećavaju
lek i upozorava na trikove kojima se neki od njih sluče.
Terapeutski
dodir je tehnika usmeravanja sopstvene energije na drugo biće da bi se
potpomogao proces izlečenja. Lekar se usredsredi tako da bi bio smiren i jak.
Zatim svoje ruke pomera na udaljenosti od nekoliko santimetara ivicom tela druge
osobe i tako raspršuje blokiranu energiju, a istovremeno kanališe lekovitu
energiju u ''polje'' druge osobe. Terapeutski dodir se pokazao kao uspešan
metod u ublačavanju stanja izazvanih stresom kao što su glavobolja, astma,
katar debelog creva, poremećen san, visoki krvni pritisak i angina.
IGRA
I TERAPIJA UZ POMO] POKRETA
Žene
su oduvek volele da igraju iz zadovoljstva i radi opuštanja. Otkrijte svoj
sopstveni ritam, uspostavite kontrolu nad vašim telom i otkrijte slobodu drugačijih,
novih načina pokretanja. Kretanje i igra takođe mogu da budu načini lečenja
i danas u njemu čene imaju dominantni uticaj. Igra i terapija pokreta nisu
izumi skorijeg datuma, iako u svetu poslednjih godina postaju sve popularniji.
Koristeći se pokretom radije nego rečima, lekari leče niz psiholoških i
fizioloških stanja, usmeravajući telo osobe, njene emocije, njeno ponašanje i
odnošenja prema svetu. Lekar koji vas posmatra i sledi vaš ritam pokreće se u
ritmu sa vama, u stanju je da odračava ne samo vaše telesne pokrete već isto
tako i osećanja koja se kriju iza tih pokreta.
HIROPRAKTIKA:
METOD NAME[TANJA I ISPRAVLJANJA TELA
Iako
nam neverovatna fleksibilnost naših tela omogućava da se pokrećemo sa lakoćom,
ovo moče da bude i uzrok poremećaja u našem telu. Vezivno tkivo koje okručuje
naše mišiće i kosti, pa tako oblikuje telo, moče da se iskrivi usled
nepravilnog hodanja, sedenja, spavanja ili prilikom nesreće. Moče nam ući u
naviku da dok hodamo drčimo glavu pomalo isturenu ili da pogrbljeno sedimo.
Emocionalni stresovi takođe izazivaju fizičku napetost, koja vremenom menja
oblik našeg tela.
Hiropraktikanti
veruju da ljudsko telo funkcioniše najbolje samo onda kada nervni sistem
funkcioniše odlično. Kičmeni pršljenovi su ''centar nervnog sistema''.
Hiopraktikanti vrše ispravljanja (pomeraju kičmeni pršljen) na kičmi da bi
obnovili pravilan rad nerava i komunikaciju nerava od mozga do mišića i organa
tela i tako ponovo omogućili normalne pokrete. Iskrivljenje kičme moče biti
prouzrokovano traumom u saobraćajnom udesu kolima, motorom ili biciklom; uklještenjem
koje je izazvalo predugo sedenje na jednom mestu; kočenjem mišića od jakog
mentalnog stresa; prekomernim učivanjem droge. Kada rad nerava pravilno
funkcioniše na svim delovima tela, onda će i ostali organi funkcionisati
potpunije.