ŽENSKA LJUDSKA PRAVA NA RADU

Podtema: siromaštvo i definisanje jednakosti

Ciljevi ovog poglavlja

Posle čitanja ovog poglavlja, bićete u stanju da:

1. Identifikujete posebne polne dimenzije siromaštva u vašoj zemlji i kako se ona razvija.

2. Prepoznate načine na koje je žena diskriminisana na radnom mestu.

3. Diskutujete važnost jednakosti na radnom mestu u ženskim životima.

4. Objasnite razliku između "nediskriminisanosti" i "jednakih mogućnosti".

5. Definišete "afirmativnu akciju" ("afirmativnu diskriminaciju") i razmatrate svoja mišljenja o tome da li je je ona poželjna i, ako da, kada?

6. Definišete "seksualnu zloupotrebu i ucenjivanje", i razmotrite moguće primere.

7. Definišete ideju "uporedivih vrednosti" i razgovarate da li je ona poželjna.

8. Razmatrate poseban problem žena koje započinju privatni biznis i mogućnosti da se podrže vlasnice takvih preduzeća.

9. Napravite sopstveni zakon za unapređivanje ženskog ljudskog prava na zaposlenost i uporedite ga sa odredbama Ženske konvencije.

 

ZA POČETAK: RAZMIŠLJANJE O ŽENAMA I ZAPOSLENOSTI

Zašto žene rade? Kakav je značaj plaćenog radnog mesta u ženskim životima?

 

SIROMAŠTVO

Jedan od očiglednih rezultata nemogućnosti žena da pošteno rade i zarađuju je siromaštvo. Manje očigledna su razna ograničenja koja se dešavaju u životima žena, usled siromaštva. Šta može da se kaže o uticaju siromaštva na uživanje drugih prava i sloboda? Siromaštvo sprečava žene da uzmu učešće u političkim ili kulturnim aktivnostima svojih zajednica, da idu kod lekara, koriste kontracepciju, i/ili imaju abortus (i da tako donose odgovorne odluke o svojoj zdravstvenoj zaštiti i o veličini porodice), i da nauče da čitaju, i pišu i da aktivno koriste svoje pravo da govore i pišu, i sl.

 

Prva vežba: Žene i siromaštvo

Napišite: Šta je to polna dimenzija siromaštva (uključujući, ali ne ograničavajući se na problem zaposlenosti)?

Načinite listu ili ocrtajte razne načine na koje žene preživljavaju siromaštvo i uzroka siromaštva povezane sa polom.

Neke posebne polne dimenzije siromaštva uključuju:

- Siromaštvo je među ženama u direktnom odnosu sa uskraćivanjem prava, nedostatkom pristupa institucijalnim mogućnostima, seobama usled oružanih sukoba ili migracijama iz ekonomskih razloga.

- Žene retko mogu da prevaziđu siromaštvo ako prvo nisu rešeni problemi diskriminacije i uskraćivanja ljudskih prava.

- Broj žena koje žive u siromaštvu u celom svetu je u disproporcionalnom porastu u poređenju sa brojem muškaraca.

- Najveće siromaštvo je otkriveno u domaćinstvima u kojima žene jedine zarađuju.

- Siromaštvo ima tendenciju da bude najveće među ženama pripadnicama manjina, lezbejkama, invalitkinjama i starijim ženama.

- Dokazano je podacima da kada žene pribave ekonomska sredstva u podržavajućoj okolini, da će se one same postarati da se izvuku iz siromaštva.

- Programi za žene protiv siromaštva imaju tendenciju da budu najdelotvorniji ako ih vode žene i namenjeni su ženama, uz korišćenje sposobnosti, energije i znanja žena-pripadnica ciljane populacije.

Druga vežba: Tretman žena na radnom mestu

Napišite listu načina na koji su žene diskriminisane na radnim mestima.

Države i pojedini poslodavci često tretiraju žene različito od muškaraca u pogledu:

- plaćenog posla

- priznavanja njihovog neplaćenog rada (u kući)

- slobode izbora profesije

- vlasništva nad sredstvima za proizvodnju

- plaćanja prema zaslugama i položaju a ne prema diskriminatornim razlozima

- privilegijama prema zaslugama i položaju a ne prema diskriminatornim razlozima

- unapređivanja na osnovu zasluga i položaja a ne prema diskriminatornim razlozima

- programa za osposobljavanje

- omogućavanja istraživanja

- zdravih radnih uslova

- radnih uslova prema odgovarajućim ulogama u porodici i društvu (za žene sa decom pristup fleksibilnijem radnom vremenu i dnevni boravak za decu)

- slobode od seksualnog zlostavljanja i ucenjivanja na radnom mestu

- vlasništva na zemlji za zemljoradnju

- kredita i drugih infrastrukturalnih mogućnosti.

Mnogi od tih faktora mogu stvoriti i uzajamno pojačati zatvoreni krug diskriminacije i siromaštva. Na primer, žena će imati manje podsticaja da radi ako prima nižu platu od muškaraca, i ako joj njeno radno mesto ne nudi fleksibilno radno vreme i/ili dnevni boravak za decu, što joj je sve potrebno da izvrši svoje majčinske dužnosti. Ako prekine karijeru da bi podizala decu, biće stavljena u još nepovoljniji položaj u odnosu na muškarce, u pogledu zarade, i takođe u pogledu visine penzije. Ako da otkaz zbog seksualnog uznemiravanja i ucenjivanja, naći će se u još težem položaju.

Iako žene rade u velikom broju, one još uvek nisu predstavljene na odgovarajuć način tamo gde se donose ekonomski važne odluke u velikim javnim ili privatnim strukturama. Slično tome, žene su retko uključene u oblike i načine vođenja nacionalne politike, i u procese donošenja odluka u pogledu raspodele sredstva. Tako, čak i danas:

- Postoji tendencija da žene budu segregirane u određenim zanimanjima.

- Žena je prosto manje na svim nivoima.

- Invalitkinje i pripadnice rasnih ili etničkih manjina, obično su među najslabije plaćenim radnicima.

- Žene nastavljaju da se suočavaju sa "STAKLENIM PLAFONOM" u svojim naporima da se popnu do nivoa donošenja odluka u domenu privrede. (Drugim rečima, iz svega proizilazi da ženama zapravo ništa ne stoji na putu ka napredovanju, ali čim žene stvarno pokušaju da napreduju, tresnu glavom o "stakleni plafon".)

- Žene imaju manje pristupa kreditima, profesionalnoj obuci, tehnologiji, informacijama, i značajnijoj podršci potrebnoj da pokrenu sopstveni biznis.

- Žene su retko one koje donose važne državne odluke o ekonomskim pitanjima.

 

ZAPOSLENOST KAO LJUDSKO PRAVO

Da li treba da se zaposlenje smatra ljudskim pravom?

Mada su nivoi zarada žena i uslovi pod kojima rade problem za žene širom sveta, sve se to obično nije ispitivalo u kontekstu ljudskih prava. Postoje najmanje dva razloga za to. Kao prvo, aktivisti ljudskih prava su istorijski naglašavali građanska i politička prava, zanemarujući ekonomska i socijalna prava. Zaista, mnoge zemlje koje su potpisale međunarodne ugovore koji se odnose na građanska i politička prava, nisu potpisnice sličnih ugovora koji se odnose na ekonomska i socijalna prava. Drugo, društvena i ekonomska podređenost žena se često uzima kao nešto "prirodno", npr. da ženama "prirodno" odgovaraju nisko plaćeni poslovi, i/ili da se "prirodno" uklapaju u ulogu neplaćenih radnica kod kuća.

 

ULOGA VLASTI

A. aktivnosti i neaktivnosti države

U većini slučajeva u nameri da reše neki problem koji se odnosi na ljudska prava, države moraju snositi neke odgovornosti sa ciljem podizanja svesti o ljudskim pravima. To je poznato pod pojmom ZAHTEV ZA AKTIVNOŠĆU DRŽAVE. Ali šta predstavlja dovoljnu AKTIVNOST DRŽAVE, često je sporno pitanje.

Neki primeri aktivnosti država uključuju :

- Od strane države vođena firma - sve odluke o zaposlenju u firmama vođenim od strane države su "državna aktivnost".

- Propust države da dela kada je informisana o postojanju problema privatnih stranaka - NEAKTIVNOST DRŽAVE - takođe može značiti državnu aktivnosti: - Na primer kada se neka žena žali da je diskriminisana po pravu te države, propust države da sprovodi zakon, predstavlja nedozvoljivu NEAKTIVNOST.

- Kad god neka država odgovori privatnim strankama na diskriminatoran način - na primer odgovori samo na žalbe muškaraca a ne i žena, za državu se može reći da je "postupala".

 

Treća vežba: Ispitivanje obaveza država

Predstavite situaciju: Zadaka je fabrika u vlasništvu države koja zapošljava više muškaraca nego žena i onda kada one imaju iste kvalifikacije. Vi ste žena koja želi da se zaposli u Zadaki. Konkurišete i odbiju vas. Možete li pokrenuti postupak zbog diskriminacije? Možete li dokazati aktivnost države? Šta ako je ta fabrika u privatnom vlasništvu? Da li država ima obavezu da usvoji i sprovede zakone kojim se zabranjuje diskriminacija u privatnom sektoru?

B. definisanje jednakosti

Neke države imaju u svojim ustavima sadržan princip JEDNAKIH MOGUĆNOSTI i/ili u radnom zakonodastvu, a druge imaju zakone koji zabranjuju DISKRIMINACIJU NA RADNOM MESTU. Koja je razlika između ta dva koncepta? Gledano uopšteno, zakoni koji zabranjuju diskriminaciju na radnim mestima daju ženama za pravo samo da budu tretirane isto kao i muškarci. Drugim rečima, da žene i muškarci imaju JEDNAKI TRETMAN. Ali, identičan tretman muškaraca i žena može samo produžiti nejednakost. Jednakost mogućnosti je širi koncept, koji predstavlja JEDNAKI PRISTUP zaposlenju. On dozvoljava državi da tretira žene drugačije od muškaraca onda kada takvo postupanje unapređuje mogućnosti žena tamo gde su one istorijski bile onemogućavane, i gde bi podjednak tretman žena i muškaraca samo produžavao nejednakosti.

Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama ("Ženska konvencija") sadrži široko postavljenu viziju jednakosti žena, ne samo u pogledu zaposlenja, već i u svim ostalim oblastima života. Ta konvencija definiše "diskriminaciju prema ženama" široko:

Pojam "diskriminacija prema ženama" će značiti svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje učinjeno na osnovi pola koje za rezultat ili cilj, ima umanjivanje ili nepriznavanje uživanja ili vršenja, nekog ljudskog prava ili osnovne slobode u političkoj, ekonomskoj, društvenoj, kulturnoj, građanskoj ili bilo kojoj drugoj oblasti, bez obzira na njihov bračni status, na osnovi jednakosti muškaraca i žena.

Neke ključne osobine te definicije su:

- Ona se primenjuje kako na namerne tako i na nenamerne radnje (bitni su "rezultat ili cilj")

- Ona zahteva više od jednakog tretmana žena i muškaraca - ona naglašava žensko stvarno (de facto) pravo na puno uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda.

- Ne pravi nikakvu razliku između privatne i javne oblasti.

- Naglašava da žene treba da imaju prava nezavisno od svog bračnog statusa.

- Primenjuje se u svim oblastima života - ne samo u građanskom i političkom.

 

Četvrta vežba: Žene ulične čistačice

Razgovarajte:

SITUACIJA a: V. je mlada žena koja bi htela da se zaposli kao čistačica ulica. To nije baš ugodan posao ali je dobro plaćen, a i njoj je potreban posao. Uostalom, ne zna ni za jedno drugo slobodno mesto. Svi koji su konkurisali za radno mesto čistača ulica, moraju da polažu test fizičke spremnosti. Ona je pristupila tom testu i položila ga je, ali je ipak odbijena. Šef joj je rekao: "Nisu nam ovde potrebne žene." Da li je V-i uskraćen jednak tretman? Da, jer je ona položila test koji je namenjen muškarcima i ženama, ali nije primljena samo zato što je žena.

SITUACIJA b: J. je druga mlada žena koja bi htela da se prijavi za radno mesto čistačice ulica. Ali u njenoj zemlji lice koje želi to da radi, mora da položi specijalan test koji se sastoji od podizanja i ubacivanja u vozilo teške kante pune cementa. Nijedna žena nikada nije položila taj test. J. je pokušala i nije položila. Da li joj je uskraćen jednak tretman? Ne, svi muškarci i žene se po tom pravilu tretiraju na jednak način. Da li joj je uskraćena jednakost mogućnosti? Možda, ako je učinjen teškim bez pravih razloga - drugim rečima, ako bi neko mogao da dobro obavlja taj posao bez podizanja teških kanti ispunjenih cementom. U ovom slučaju test služi samo da održava nejednakost - održavanjem čisto muškog sastava čistača ulica. Da biste odgovorile na ovo pitanje, potrebno je da ispitate, da li bi mogli da postoje alternativni testovi koji bi na odgovarajuć način merili snagu i uvežbanost neophodnu za čistače ulica.

Zabrana diskriminacije ne znači da poslodavci ne smeju da prave nikakve razlike među ljudima, već da to razlikovanje ne može biti činjeno na nedozvoljivim osnovama, kao što su pol, rasa, etničko poreklo, i sl. Poslodavac je jasno učinio nedozvoljivu diskriminaciju u "Situaciji a" odbacujući V. jer je ona žena. U "Situaciji b" poslodavac je diskiminisao J. na osnovu objektivnog testa. Ipak, i njegova prakse može biti nedozvoljiva ako je test arbitraran, neopravdano strog ili ako alterntivni testovi postoje. Ako je to situacija, test fizičke spremnosti može stvarno da bude "opravdanje" koje će ženama onemogućavati da postanu čistači ulica.

Pokušaji borbe protiv istorijske diskriminacija i obezbeđivanja ženama jednakog pristupa zaposlenju, uključuju AFIRMATIVNU AKTIVNOST ili program AFIRMATIVNE DISKRIMINACIJE. Na primer, neka fabrika može da ostavi po strani neka radna mesta koja su istorijski bila popunjavana muškarcima, namenjujući ih kvalifikovanim ženama. Drugi pokušaj da se ženama obezbedi jednaki pristup zaposlenju, nazivao se nekada (verovano netačno) "POSEBAN TRETMAN", na primer, fabrike mogu sniziti radnu visinu mašina tako da žene mogu udobno da na njima rade, ili mogu da obezbede dnevni boravak za decu, tako da žene mogu da dolaze sa decom na posao.

Vremenom se pokazalo da su ti planovi u stvari mač sa dve oštrice. Dok oni mogu donositi koristi nekim ženama, dotle muškarci mogu da optuže žene za nepošteno dobijanje nekakvih posebnih privilegija. Da li biste vi podržali takve planove? Kojim argumentima možete odgovoriti muškarcima koji se žale da je ženama dato nešto posebno? Jedan argument je da ti planovi zaista ne daju ženama ništa "specijalno", osim što im pomažu da se bore i eliminišu neravnotežu moći i druge nejednakosti, koje bi inače drugačije blokirali pristup stvarnoj jednakosti na radnom mestu. Drugi argument je da takvi planovi predstavljaju pogodnost za sve ljude, obogaćujući kvalitet radne snage, i poboljšavajući kvalitet proizvoda. A što se tiče dnevnog boravka, moglo bi se reći da koristi od toga imaju i žene i muškarci, jer bar teoretski, oba pola kao roditelji, imaju podjednake roditeljske odgovornosti.

Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija izričito je stao na stranu i podržao "afirmativnu akciju". U formalnom komentaru izdatom 1989, Komitet za ljudska prava je smatrao da vlade imaju obavezu da preduzmu "afirmativne aktivnosti namenjene obezbeđivanju stvarnog uživanje prava".

Da li u vašoj zemlji postoji program jednakih mogućnosti? Da li bi trebalo? Ako da, u kom obliku bi trebalo da se ostvaruje?

 

ZAŠTITNO RADNO ZAKONODAVSTVO

Pre afirmisanja ideja o jednakim mogućnostima i jednakom pristupu zakonodavstvu, žene su bile uključivane u međunarodne zakone o radnim odnosima samo u odeljcima o ZAŠTITNOM RADNOM ZAKONODAVSTVU. Ti "zaštitni" zakoni su bili, kako im naziv sugeriše, pokušaji da se zaštite žene od opasnih radnih mesta, od posebnih zadataka nametanih od poslodavaca, pa čak i od sebe samih. Vizija "žene" u tim zakonima bila je uvek "majka" ili bar "potencijalna" majka, tako da je većina propisa bila opravdavana time da su to ustvari sredstva za zaštitu ženskog fertiliteta i majčinskih kapaciteta.

Prve međunarodne norme o ženama i radu bile su usvojene 1919, neposredno pošto je Međunarodna radna kancelarija (International Labor Office-ILO) bila osnovana. Odnosile su se na noćni rad, naporan fizički rad, rad u rudnicima, i sl. U isto vreme je ipak, ILO zabranila ženama da povećavaju svoju zaradu, radeći u noćnim časovima ili neke poslove, koji su zbog opasnosti koje se na njima javljaju, visoko plaćeni. Godinama su tako, neka međunarodna tela kao što je ILO, imale viziju žena radnica isključivo u ulozi majki a, s druge strane, muškaraca kao radnika bez ikakvih drugih obaveza. ILO-u je trebalo preko 60 godina da spozna da i muškarci takođe mogu da budu roditelji (u njenoj Konvenciji i preporuci radnicima sa porodičnim odgovornostima).

Kako je zaštitno radno zakonodavstvo mač sa dve oštrice? Može li ženama pravo izbora i sposobnost donošenja odluka, biti ograničeno u ime "zaštite"?

 

Osma vežba: Slobodni dan - od kućnih poslova

Lista: Napravite listu svih stvari koje žene obave kod svojih kuća, bilo dnevno bilo nedeljno. Obuhvatite sve u vezi sa podizanjem dece, kuvanjem, kupovinu, čišćenje i druge neplaćene poslove, kao i druge poslove za porodicu, kao što je uzgajanje bašte, muženje krava, prepravka odeće, i sl. Da li samo žene obavljaju te poslove? Napravite listu neplaćenih poslova koje obavljaju muškarci u kući. Uporedite te dve liste.

Mnoge žene pomažu svoje države i lokalnu privredu radom kod kuća. Pošto su žene kroz istoriju, i u svim sadašnjim kulturama takođe, opterećene tim neplaćenim kućnim poslovima, to se često smatra kao "prirodno" stanje stvari. Privredni planovi vlada obično podrazumevaju da će ženski rad kod kuće uvek biti besplatan. Žene koje rade samo kod kuće ne rade samo besplatno, već takođe ne uživaju ono što je zaposlenima normalno omogućeno, kao što je besplatni godišnji odmor, bolovanje, jednake plate i siguran radni ambijent.

Žene koje rade kod kuće su praktično nevidljive. Gotovo sve svetske statistike isključuju neplaćeni kućni rad, i dok je zaštita radnica jedna od najdetaljnije regulisanih oblasti ljudskih prava, kućne radnice uopšte nemaju nikakvu zaštitu. Da li biste obuhvatile kućne poslove zakonima o ljudskim pravima? Kako?

 

ŽENE U POLJOPRIVREDI I NEFORMALNOM SEKTORU MALE PRIVREDE

Posao žena u poljoprovredi često uopšte nije priznat, već su najčešće ženski poslovi na farmama smatrani jednostavno kao "pomoćni" muškim poslovima. U nekim zajednicama, žene se unajmljuju za novac samo u vreme žetve kada je dosta nepovoljan položaj za pogađanje pristojne zarade i radnih uslova. Žene koje rade u poljoprivredi često formalno nisu vlasnice zemlje, nemaju mogućnosti da uzimaju kredite, nemaju pristup tehnologiji ili uslugama. Za žene na malim farmama i samo preživljavanje postaje izuzetno teško, ako su udovice, napuštene, ili ako su izgubile svoje muškarce u ratu, migraciji ili iz nekih drugih razloga.

Razvojni projekti za poljoprivredu su se retko pisali uz konsultaciju žena šta misle, bez obzira na činjenicu da žene u stvari obavljaju veoma mnogo poljoprovrednog posla. Tako se često dešava da je sva tehnologija namenjena da je koriste muškarci, i vremenom ta tehnologija na kraju jednostavno zameni žene, ili čak komplikuje ženske zadatke. Ponekada "modernizacija" poljoprovrede znači reorganizaciju i/ili iščeznuće zajedničke zemlje i malih parcela.

Mnoge žene se izdržavaju na osnovu zarada iz tzv. NEFORMALNOG SEKTORA - neregulisanog, neformalnog, a ponekada i nelegalnog tržišta. Žene dopunjuju poljoprovredni rad, kompletirajući proizvodnju hrane, ili prodajući proizvode. Žene takođe dovršavaju tekstilne ili zanatske proizvode na ugovornoj osnovi, često radeći kod kuća ili u neregulisanim radnjama, u bednim uslovima. Eksploatacija u neformalnom sektoru je široko rasprostranjena a radna sigurnost uopšte ne postoji.

Veoma mali broj žena ima pristup kapitalu i obuci koja je potrebna da se uđe u malu privredu, kroz otvaranje kafića ili radnje. I državne i privatne banke su često nesklone da daju kredite ženama. Boreći se sa tim problemom, neke ženske grupe širom sveta su organizovale inicijative radi podrške ženama-vlasnicama u maloj privredi. Na primer u Indiji, Udruženje za samozapošljavanje žena (SEWA), nudi obuku i kredite za žene vlasnice u maloj privredi. Da li bi vaša zajednica imala koristi od formiranja jednog takvog udruženja? Objasnite.

IDEJA "JEDNAKOG PLAĆANJA ZA UPOREDIVE VREDNOSTI"

Žene u celom svetu zarađuju 30-40 procenata manje od muškaraca za rad uporedive vrednosti. Čak i kada bi po zakonu žene morala biti plaćene isto za isti rad, ipak su plaćene ispod proseka, jer postoji tendencija da rade na niže plaćenim poslovima, i (zahvaljujući porodiljskom odsustvu i povremenoj diskriminaciji) s manjim izgledima da se nađu na bolje plaćenim položajima uprave. Uopšte gledano, žene rade službeničke, trgovinske i uslužne poslove, i u velikoj meri su isključene iz proizvodnje, transporta, građevinarstva i uprave - gde su, u većini društava, plate među najvišima. Svuda u svetu postoji tendencija da se žene nađu na niže statusnim/niže plaćenim poslovima - što je nazvano "ružičasti geto". U bivšem socijalističkom sistemu, žene su bile manje ograničene na "ružičasti geto" ali su i tamo žene pretežno bile na niže plaćenim mestima i zanimanjima. Političke i privredne promene u Centralnoj i Istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu, samo su proširile raspon plata koje su već postojale između muškaraca i žena pre promena; u svim zemljama toga regiona, uvođenjem privrednih reformi, žene su bile prve otpuštane a poslednje zapošljavane.

Ideja "uporedivih vrednosti" bi dakle sadržala zahtev da se svi poslovi procenjuju u skladu sa iskustvom, obrazovanjem i obučenošću, kao i drugim što je potrebno za njihovo obavljanje, tako da bi poslovi jednake vrednosti bili podjenako plaćeni. Koje je vaše mišljenje o tom predlogu? Da li je poželjan? Da li je sprovodljiv?

 

SEKSUALNA ZLOUPOTREBA I UCENJIVANJE

Žensko pravo pristupa zaposlenju, kao i istim radnim uslovima kao i muškarci, uključuje pravo zaštite od polno zasnovane zloupotrebe i ucenjivanja. Na radnom mestu seksualna zloupotreba i ucenjivanje može imati uticaja na žensku sposobnost da obavljaju svoje poslove, i zastrašiti ih da ne bi zahtevale podizanje nivoa radnih uslova. Šta je ustvari seksualna zloupotreba i ucenjivanje?

 

Deseta vežba: Definisanje seksualne zloupotrebe i ucenjivanja

Razgovarajte: Da li bi sledeće predstavljalo nedozvoljenu seksualnu zloupotrebu i ucenjivanje?

- Šef-muškarac, kaže ženi kojoj je nadređen, da će biti unapređena samo ako spava sa njim.

- Šef-muškarac kaže kandidatkinji za posao, da će deo njene radne dužnosti biti da svaki dan nosi mini suknju na poslu.

- Zaposleni muškarac vrši pritisak na ženu zaposlenu na istom nivou, da spava sa njim.

- Zaposleni muškarac vrši pritisak na ženu zaposlenu na istom nivou da spava sa njim. Kada se ta žena požalila šefu, on se samo nasmejao.

- Menza na poslu je ukrašena slikama polugolih žena i zaposleni muškarci redovno pričaju izrazito seksualne viceve.

Postoje dva opšta tipa seksualne zloupotrebe i ucenjivanja na radnom mestu:

1. Quid pro quo (ovo za ono): Kada poslodavac uslovljava zaposlenje, unapređenje, slanje na program obučavanja, platu, ili druge okolnosti ili uslove vezane za zaposlenje, podvrgavanju polno baziranoj zloupotrebi.

2. Ambijentalno: Tamo gde opšti uslovi na radnom mestu predstavljaju ambijent zloupotrebe i ucene.

Koji je od gore navedenih primera quid pro quo zloupotreba? Koji pripada ambijentalnoj zloupotrebi?

Razgovarajte: Mogu li muškarci biti podvrgnuti seksualnoj zloupotrebi i ucenjivanju? Može li se seksualna zloupotreba i ucenjivanje dešavati kada je osoba koja vrši takve radnje na istom ili nižem nivou u radnoj hijerahiji, od osobe prema kojoj su takve radnje usmerene? Mora li se zahtevati da zaposleni obavesti poslodavca o seksualnoj zloupotrebi i ucenjivanju, pre no što se poslodavac proglasi odgovornim? Kolika je neophodna količina tzv. "ambijentalne" seksualne zloupotrebe, da bi se poslodavac proglasio odgovornim? Još uvek nikakvi međunarodni standardi nisu uspostavljeni za seksualnu zloupotrebu i ucenjivanje, tako da su odgovori na ova pitanja potpuno otvoreni za diskusiju. Šta vi mislite?

 

DEFINISANJE ŽENSKOG LJUDSKOG PRAVA NA ZAPOSLENOST

Jedanaesta vežba: Pisanje sopstvenog zakona

Pišite, čitajte, pregledajte

PRVI KORAK: Bilo same, bilo u malim grupama, napišite sopstveni zakon koji bi štitio žensko ljudsko pravo na zaposlenost. Budite konkretne što je moguće više. Treba li to da bude međunarodni ugovor? Nacionalni ili lokalni zakon? Ili sva tri?

DRUGI KORAK: Pročitajte odredbe o zaposlenosti u Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama ("Ženska konvencija").

Član 11 (Zaposlenost)

1. Države potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće mere da eliminišu diskriminaciju protiv žena na polju zaposlenosti u nameri da osiguraju na osnovu jednakosti muškaraca i žena, ista prava a posebno:

a) Pravo na rad kao neotuđivo pravo svih ljudskih bića;

b) Pravo na iste mogućnosti za zaposlenje, uključujući takođe iste kriterijume prilikom selekcije u pogledu primanja na posao;

c) Pravo na slobodan izbor profesije i radnog mesta, pravo na napredovanje, sigurnost posla i sve beneficije i uslove službe kao pravo na profesionalnu obuku i doobučavanje, uključujući stažiranje, profesionalno obučavanje višeg nivoa i povratno obučavanje;

d) Pravo na jednaku platu, uključujući beneficije, na jednak tretman u pogledu rada kao i jednakost tretmana u vrednovanju kvaliteta rada;

e) Pravo na socijalnu sigurnost, posebno u slučajevima penzionisanja, nezaposlenosti, bolesti, invaliditeta, starosti i drugih nesposobnosti za rad, kao i pravo na plaćeno odsustvo;

f) Pravo na zaštitu zdravlja i sigurne radne uslove, uključujući zaštitu reproduktivne funkcije.

2. U nameri da spreče diskriminaciju protiv žena na osnovu braka ili materinstva i da obezbede efektivno pravo na rad, države potpisnice će preduzeti odgovarajuće mere:

a) Da zabrane, pod pretnjom izricanja sankcija, otpuštanje zbog trudnoće ili porodiljskog odsustva i diskriminaciju i otpuštanje na osnovu bračnog statusa;

b) Da uvedu plaćeno porodiljsko odsustvo sa drugim beneficijama i bez gubitka ranijeg zaposlenja, položaja u službi i socijalne pomoći;

c) Da podstaknu donošenje odredaba o neophodnosti podržavanja društvenih službi koje bi omogućavale roditeljima da kombinuju porodične obaveze sa službenim odgovornostima i učešćem u javnom životu, posebno kroz unapređenje formiranja i razvoja mreže ustanova dečije zaštite;

d) Da pribave posebnu zaštitu ženama za vreme trudnoće u onim vrstama poslova koji su dokazano štetni za žene.

3. Zaštitno zakonodavstvo u odnosu na oblasti obuhvaćene ovim članom će biti periodično pregledano u svetlu naučnih i tehnoloških saznanja i biće menjano, opozivano i šireno prema potrebama.

Neka zapažanja:

- Lista prava u oblasti zaposlenosti je ilustrativna i nije iscrpena - države mogu usvojiti koje god "odgovarajuće mere" smatraju neophodnim da bi eliminisale diskriminaciju prema ženama na polju zaposlenosti.

- Poseban član ove Konvencije (čl. 4) posebno dozvoljava "posebne mere" sa ciljem ubrzanja ostvarivanja procesa ujednačavanja između muškaraca i žena - koje bi obuhvatale povremene mere afirmativne aktivnosti u oblasti zaposlenja.

- Uočena je potreba stvaranja posebnog odeljka za zaštitu žena od diskriminacije u zaposlenju na osnovi braka ili materinstva.

- Posebno se dozvoljavaju zaštitni zakoni za trudne žene.

- Ne predviđaju se posebne odredbe o ženskom neplaćenom radu u kući, niti ženama poljoprivrednicama i ženama u neformalnoj oblasti male privrede.

- Poseban odeljak ove Konvencije, član 15, štiti ljudska prava seoskih žena, uključujući i njihovo pravo pristupa poljoprivrednim kreditima i zajmovima, tržišnim mogućnostima, odgovarajućoj tehnologiji i jednakom tretmanu u slučaju zemljišnih i agrarnih reformi (član 15(2)(g)).

TREĆI KORAK: Uporedite svoj zakon sa odredbama Ženske konvencije. Koliko su slični? Koliko se razlikuju? Da li biste promenile svoj zakon i, ako da, na koji način? Da li biste promenile Žensku konvenciju, i, ako da, na koji način?