DRUGI DEO

ŽENSKA LJUDSKA PRAVA U PORODICI

Podtema: javno/privatno

Ciljevi ovog poglavlja

Posle čitanja ovog poglavlja, moći ćete da:

1. Spoznate značaj odlučivanja o porodičnim stvarima i raznovrsnost izbora koje žene mogu praviti.

2. Objasnite kada su ženska prava u porodici prekršena i zašto to predstavlja problem iz oblasti ljudskih prava.

3. Razgovarate koja bi ograničenja vlade mogle da stave ženama pri odlučivanju u porodici.

4. Identifikujete koju ulogu vlade treba da imaju u zaštiti i unapređenju ženskih ljudskih prava u porodici.

5. Razmotrite da li postoji potreba "uravnoteženja" ženskih prava u porodici sa drugim pravima s kojima su u odnosu ili se sukobljavaju i ako da, onda kada.

6. Definišete raspravu javno/privatno i ispitate ono što se u tom kontekstu odnosi na žene.

7. Napišete svoj zakon za unapređenje ženskih ljudskih prava u porodici i uporedite ga sa odredbama Ženske konvencije.

 

ZA POČETAK: RAZMIŠLJANJE O ŽENAMA U PORODICI

- Nacrtajte svoje porodično stablo. Da li ćete uneti samo osobe koje su u krvnom srodstvu ili u braku? Da li ste svesni da postoje razne vrste porodica? Opišite neke druge porodične oblike u vašoj zajednici, vašoj državi.

- Koju ulogu imaju žene u vašoj porodici? Da li je ona različita ili ista kao i uloge koje imaju žene u drugim porodicama? Na koji način? Zašto? Koje uloge imaju muškarci u vašoj porodici? Da li su one iste kao uloge koje imaju muškarci u drugim porodicama?

- Koje vrste odluka žene donose u vašoj porodici?

Ovde je jedna, samo delimična lista odluka koje žene i devojke donose u porodici:

- Sa kim živeti i u kakvom obliku zajednice?

- Da li se udati?

- Za koga?

- Kada se udati?

- Da li zadržati sopstveno državljanstvo i građanski status posle udaje?

- Da li roditi decu?

- Kada početi sa rađanjem dece? I koliko dece roditi?

- Da li usvojiti dete i koliko dece usvojiti?

- Da li podizati nečije tuđe dete izvan formalnih okvira usvojenja?

- Kolika da bude porodica?

- Da li i kada se razvesti, i pod kojim uslovima?

- Da li posedovati ili kontrolisati sopstvenu imovinu, samostalno ili sa drugim članovima porodice, i pod kojim uslovima?

- Da li posedovati ili kontrolisati ličnu imovinu, pozajmljivati novac, i pokretati privatni posao?

- Da li konkurisati za posao, i za koju vrstu posla?

 

ULOGA VLASTI

I. U ograničavanju prava

Međunarodne konvencije štite žene da vlasti ne bi donosile takve odluke, kojima bi se ograničavala njihova prava. Ali u praksi, ipak, mnoge države ograničavaju prava žena na izbor, kako direktno, tako i indirektno. Iako se neki od najizrazitijih primera ograničenja žena u porodici dešavaju u zemljama Bliskog Istoka i Azije, gotovo svaka zemlja ograničava u nekom vidu mogućnost odlučivanja žena u porodici.

- Napravite listu svih načina na koje bi vlade mogle da ograniče pravo žena na izbor. Uključite kako direktne tako i indirektne načine uticanja na odluke žena.

Direktna ograničenja obuhvataju zakone koji zabranjuju stupanje u brak sa nekim pripadnikom druge rase, ili osobom istog pola; zakone koji izričito ograničavaju porodicu zahtevajući sterilizaciju žena posle rođenja određenog broja dece; zakone o braku i razvodu koji ograničavaju ženama pravo da poseduju, kontrolišu i nasleđuju zemlju; zakone koji zabranjuju ženama da kupuju i prodaju imovinu, dobijaju kredite, otvaraju bankovne račune ili se prijavljuju za radna mesta bez muške "pratnje": tj. muškarca koji treba umesto njih da potpisuje zvanična dokumenta; zakone koji lišavaju žene državljanstva kada se udaju za stranca; i regulativu koja zabranjuje posebnim vrstama žena, kao što su lezbejke, žene koje žive same ili u vanbračnoj zajednici sa muškarcima, da usvajaju/podižu decu.

Primeri indirektnih ograničenja uključuju sve vrste vladinih podsticaja koji pružaju ženama razne pogodnosti ako donesu određene odluke (one koje vlade smatraju najpoželjnijima), kao što su npr. poreske olakšice porodicama određene veličine, dnevni boravak, dečiji dodatak, porodiljsko odsustvo, beneficirani radni staž kod sticanja prava na penziju, i druge podrške od strane vlade, koje su usmerene na uslovljavanje sklapanja brakova ili, suprotno, na nesklapanje brakova, rađanje ili nerađanje dece. Vlade mogu ohrabrivati žene da imaju određeni broj dece, povećanjem pogodnosti ženama sa velikim porodicama a, sa druge strane, mogu usmeravati žene da imaju male porodice, ograničavanjem tih pogodnosti. Drugi primer indirektnih ograničenja su sve vrste vladinog mešanja u zakonske odredbe koje regulišu kontrolu rađanja, abortus i seksualno obrazovanje. Pribavljanjem pristupa tim informacijama i službama, vlade mogu indirektno uticati na žene da imaju male porodice; ograničavajući njihovo korišćenje, mogu podsticati velike porodice. Vladine manipulacije medijima takođe mogu biti oblik indirektnog ograničavanja ženskih ljudskih prava u porodici.

II. U unapređivanju prava

Definisanje jednakosti u porodici:

Šta znači za žene da imaju jednakost u braku? U porodici?

Postoji mnogo načina da se odgovori na ova pitanja. Jedno shvatanje je da žene imaju jednaka prava u braku i u porodici kao i muškarci. Drugim rečima, države mogu ograničiti brak i porodicu u meri u kojoj se ta ograničenja primenjuju podjednako na žene i muškarce.

Drugo shvatanje je da žene već imaju jednakost u braku i porodici samo kada su državne institucije i zakoni koji slabe ženin položaj u braku već promenjeni. Taj aspekt jedino zanemaruje činjenicu da li su žene i muškarci tretirani ISTO, i umesto toga ispituju se sve strukture i pravila predviđena da ovekoveče neravnotežu moći u porodici. Shodno tom shvatanju, vlada može voditi politiku koja se primenjuje samo na žene, ako neki zakoni služe za borbu protiv niskog statusa žena u braku. Na primer, državna odluka da se ženama omogući dobijanja penzije na osnovu domaćeg, kućnog rada, ne krši obavezno princip jednakosti, sa tog aspekta posmatranja problema. Da li možete objasniti zašto je to tako?

Jedan nešto malo drugačiji pogled je da jednakost u porodici znači davanje ženama i muškarcima prava da samostalno donose odluke koje se tiču njih samih, bez vladine kontrole. Shodno tom shvatanju, svako neovlašćeno mešanje u brak predstavljalo bi neodgovarajuće ograničenje ljudskih prava, čak i kada se ograničenja odnose kako na žene, tako i na muškarce. Ključna je reč "neovlašćeno". Kako ćemo da odredimo kada je vlada otišla predaleko? Koja bi ograničenja porodičnog života trebalo da budu dozvoljena? Šta se dešava, ako iz bilo kog razloga muškarci imaju više vlasti nad ženama u porodici? Da li je vladi dozvoljeno da interveniše u tim slučajevima da bi pomogla podizanje statusa žena?

Najrobijske strategije za budućnost, dokument koji je prihvaćen kao zaključak Konferencije žena u Najrobiju 1985, usvojio jr široko shvatanje jednakosti u braku. Neprestani zahtevi za jednakošću u braku i njihovo ublažavanje sadržano je u tom dokumentu: "Bračni sporazum trebalo bi da da se zasniva na uzajamnom razumevanju, poštovanju i slobodi izbora. Posebna pažnja treba da se pokloni podjednakom učešću i vrednovanju oba partnera, pa tako kućni poslovi i rad izvan kuće imaju jednaki finansijski ekvivalent." Koju vrstu politike bi ovo shvatanje podržavalo? Da li se i vi slažete sa tom politikom? Da li su vlade ovlašćene da usvoje takvu politiku?

 

Druga vežba: Minimalni uzrast za brak

Razgovarajte: U zemlji Adelmi minimalni zakonski uzrast za sklapanje braka je 12 godina za devojčice a 16 za dečake. Da li ovakav zakon predstavlja kršenje prinicipa jednakosti?

U zemlji Filidi nema posebnog minimalnog uzrasta za dečake, ali postoji minimalni uzrast od 18 godina za devojke. Ipak, u stvarnosti se dešava da se hiljade devojčica udaju već u jedanaestoj, u posebnim ceremonijama organizovanim svake godine, koje država ne sprečava. Da li to krši žensko ljudsko pravo na jednakost u braku i porodici?

Može li vlada uopšte da određuje minimalni uzrast za sklapanje braka, za devojčice i za dečake? Da li je bilo kakav minimum OK sve dok se podjednako primenjuje i na dečake i na devojčice? Može li vlada da odredi zabranu sklapanja brakova između braće i sestara od tetaka, stričeva, ujaka? Da li osobe istoga pola ne bi smele da sklapaju brak? Zašto da ili zašto ne?

Rano sklapanje brakova predstavlja značajan zdravstveni rizik za devojčice i mlade žene. Smrtnost na porođajima devojčica između 11 i 13 godina je tri puta veća nego onih koje spadaju u starosnu grupu od 20-24 godina. U spoznavanju široke rasprostranjenosti prakse dečjih brakova, kao i brakova bez saglasnosti ženske strane, Ujedinjene nacije su 1962. godine usvojile Konvenciju o pristanku za sklapanje braka, minimalnom uzrastu za sklapanje braka, i registrovanju braka. Ipak, tu Konvenciju je usvojio samo mali broj zemalja (do trenutka pisanja, samo 35).

Kojim argumentom podržavate ovu promenu? Kako izgleda vaš kontraargument? Možete li reći koja praksa bolje usvaja principe jednakosti - prvobitna ili novopredložena?

Koju vrstu penzionog plana bi po vašem mišljenju trebalo da usvoji ta država? Zašto?

Kada je država odgovorna za ispravljanje nejednakosti u porodici?

Principi ljudskih prava se načelno odnose na to šta vlade mogu, a šta ne mogu da čine. Da li to znači da glava porodice može slobodno da donosi koja god hoće pravila o tome kako će članovi porodice biti tretirani? Kada od države treba da se zahteva da interveniše u onom što izgleda kao "privatno" odlučivanje koje čine pojedinci u porodici?

 

Četvrta vežba: "privatna sfera" u braku

Podelite se u male grupe i diskutujte sledeće:

Treba li muž da odlučuje o dozvoli da njegova žena bude zaposlena ili ne?

Treba li muž da tuče ženu kada ona ne izvršava njegova naređenja?

Da li muž za vreme trajanja braka ima u svako doba mogućnost ostvarivanja seksualnih odnosa sa svojom ženom?

Neki muškarci tvrde da je to njihovo "pravo" da postupaju sa svojim ženama na gore opisan način. Šta vi mislite? Šta su njihova "prava"?

Kada treba država da interveniše u ovakvim slučajevima? Ako muž učestalo tuče ženu, može li se ona žaliti da država krši njena ljudska prava? Šta ako je ona te batine prijavila policiji a policija nije ništa učinila? Možda želite i da odglumite ove situacije kada razgovarate o njima?

 

PODELA NA "JAVNO/PRIVATNO"

Primedba na postojanje podele na javno i privatno se koristi da bi se opravdalo nemešanje državnih organa u slučajevima nasilja u porodici ili maltretiranja žena u kućama. Ukratko rečeno, neki ljudi tvrde da država treba da interveniše samo u oblasti JAVNIH poslova, a PRIVATNI DOMEN, kao što je porodični život, nije stvar države. Već dugo feministkinje osporavaju takvo mišljenje, navodeći da u stvarnosti ne mogu da se povuku takve linije između privatnog i javnog života. Ono što se dešava u tzv. privatnom domenu je u stvari "političko" pitanje - nizak status žena u porodici služi da institucionalizuje podređen status žena u svim aspektima života. Štaviše, države se već dugo selektivno mešaju u porodični život - kada god to mešanje služi njihovim interesima - na primer, podsticanjem da se ima više ili manje dece, da se sklapaju ili ne sklapaju brakovi, i sl. Mnoge žene zaista žele vladinu pomoć u borbi protiv nasilja i diskriminacije u porodici.

 

Peta vežba: Nasilje u kući

Lista. Policija je u mnogim zemljama nesklona da odgovori punom snagom i efikasno, onda kada žene prijavljuju nasilje u porodicama. Oni ili uopšte ne intervenišu, ili tretiraju žalbe žena nedovoljno ozbiljno. (To će biti detaljnije razmatrano u Odeljku o nasilju nad ženama.) Kako se žene organizuju da se bore protiv tog problema? Ovde je lista nekih ženskih aktivnosti koje se odvijaju širom sveta. Šta bi od toga imalo smisla preduzeti u vašoj zemlji?

- Lobiranje za promene u zakonima, definisanje silovanje žene od strane muža kao zakonski određenog silovanja, povećavanje kazni za porodično nasilje protiv žena, i sl.

- Održavanje povremenih ciklusa obuke za policiju i sudije o porodičnom nasilju sa, na primer, svedočenjima žena koje su preživele takvo nasilje.

- Osnivanje SOS telefona za žene koje se suočavaju sa nasiljem na ulicama, kod kuća, i davanje podrške ženama koje su preživele nasilje.

- Obrazovanje žena i devojaka o njihovim pravima putem brošura i radionica koje bi se držale po školama, medicinskim ustanovama i na drugim javnim mestima.

Možda želite da načinite model reklame za promovisanje jedne takve grupe u vašoj zajednici?

 

POTREBA DA SE "URAVNOTEŽE" PRAVA?

Međunarodni i domaći zakoni o ljudskim pravima takođe garantuju slobodu veroispovesti i, do nekog stepena, štite manjinske kulture. Šta ako se muškarac koji tuče svoju ženu brani činjenicom da je to stvar poštovanja njegovih verskih uverenja? Da li i tada policija može da zaštiti ženu? A šta je sa pravom žene na versko opredeljenje? I njenim pravom na život bez nasilja? Da li država treba da "uravnoteži" prava? Ako da, kako?

Ženska konvencija predviđa da se "preduzmu sve odgovarajuće mere...radi modifikovanja ili ukidanja vršenja prava, regulative, običaja i praksi koje predstavljaju diskriminaciju prema ženama." (čl.2f). Koji je značaj uključivanja običaja i praksi u ovaj član? Da li to znači da država uvek ima obavezu da pokuša da ukine običaje koji diskriminišu žene?

 

ZASTARELA SHVATANJA O ŽENSKOJ ULOZI U PORODICI

Jedan od najvećih problema za žene u porodici je ovekovečavanje zastarelog shvatanja, po kome udate žene treba obavezno da budu finansijski zavisne od svojih muževa. Države mogu tako osmisliti i bazirati socijalno osiguranje, nasleđivanje, kreditnu politku i sve drugo, upravo na toj vrsti razmišljanja. Na primer, u teška vremena, države mogu pretpostaviti da muški članovi domaćinstva imaju potrebu za većom socijalnom pomoći nego žene, netačno pretpostavljajući da su muškarci češće oni koji zarađuju za izdržavanje porodice ("zarađuju za hleb"). Država ustvari ne mora otvoreno diskriminisati žene kroz uslove za dobijanje socijalne pomoći, ali mogu praktično ostvarivanje učiniti mnogo težim ženama no muškarcima. Takođe, kao što je više diskutovano u odeljku o ženskoj pravnoj sposobnosti i svojinskom pravu na imovinu, država može postaviti prepreke udatim ženama u pogledu njihovih svojinskih prava i njihovih mogućnosti da kontrolišu svoju imovinu.

Više o zastarelim shvatanjima o ženama i porodici i o nejednakim pravima u braku, videti dole Odeljak "Pravna sposobnost žena". Naredno poglavlje o zaposlenosti takođe obuhvata informacije o zaštiti udatih žena na radnom mestu.

 

DEFINISANJE ŽENSKOG LJUDSKOG PRAVA U BRAKU I PORODICI

Osma vežba: Pisanje sopstvenog prava

Pišite, čitajte i pregledajte:

PRVI KORAK: Bilo same, bilo u malim grupama, napišite sopstveni zakon koji bi štitio ženska ljudska prava u braku i porodici. Budite konkretne što je moguće više. Treba li to da bude međunarodni ugovor? Nacionalni ili lokalni zakon? Ili sva tri?

DRUGI KORAK: Pročitajte odredbe o braku i porodici u Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama (CEDAW).

Član 16

1. Države potpisnice će preduzeti odgovarajuće mere da eliminišu diskriminaciju prema ženama po svim pitanjima koja se odnose na pitanja bračnih i porodičnih odnosa a posebno će osigurati na osnovu jednakosti muškaraca i žena:

a) Jednako pravo sklapanja braka;

b) Jednako pravo da slobodno izaberu bračnog druga i sklope brak samo uz svoj slobodan i pun pristanak;

c) Jednaka prava i odgovornosti za vreme braka i razvoda;

d) Jednaka prava i odgovornosti roditelja, bez obzira na bračni status, u pogledu stvari koje se odnose na njihovu decu; u svim slučajevima interesi dece će biti istaknuti;

e) Jednaka prava da odluče slobodno i odgovorno o broju i razmaku u rađanju svoje dece i da imaju pristup informacijama, obrazovanju i sredstvima koja bi ih učinila sposobnim da koriste ta prava;

f) Jednaka prava i odgovornosti u pogledu poveravanja na čuvanje, hranjeništva, starateljstvo i usvajanje dece, ili sličnih instituta kad postoje u nacionalnim zakonodavstvima; u svim slučajevima interesi dece će biti istaknuti;

g) Jednaka lična prava muža i žene, uključujući pravo da biraju porodično ime, profesiju i zanimanje;

h) Jednaka prava za oba bračna druga u pogledu vlasništva, državine, upravljanja, administriranja, uživanja i raspolaganja imovinom, bez obzira da li je vršenje tih poslova besplatno ili za odgovarajuću nadoknadu.

2. Zaručivanje i venčavanje deteta neće imati pravnog efekta i biće preduzete sve neophodne mere uključujući i zakonske, radi preciznog određenja starosnog minimuma za brak i službenu registraciju braka.

Član 9:

1. Države potpisnice će obezbediti ženama jednaka prava u odnosu na muškarce, da pribave, menjaju i zadrže svoje državljanstvo. One će takođe posebno obezbediti da ni brak sa strancem niti promena državljanstva muža za vreme braka ne znači automatsku promenu državljanstva supruge, ostajanje bez državljanstva ili prisilno prihvatanje muževljenog državljanstva.

2. Države potpisnice će obezbediti ženama jednaka prava sa muškarcima u pogledu državljanstva njihove dece.

Neka zapažanja:

- član 16 govori samo o ženskim pravima u braku "na osnovi jednakosti muškaraca i žena" - a ne pominju se uopšte prava različitih vrsta žena (kao što su lezbejke i invalitkinje) da izaberu svoje sopstvene porodice ili da sklope brak.

- naglasak je na "istom" tretmanu muškaraca i žena - tu dakle nema spoznaje da žene mogu imati različite potrebe od muškaraca, i zbog toga možda i različita prava (na primer, treba li muškarci i žene da imaju "ista" prava u pogledu dece - ili žena treba da ima pravo više, jer je ona ta koja rađa dete i najverovatnije je da će ga ona podizati?)

- odredbe o državljanstvu u članu 9 primenjuju se na slučajeve u kojima žene izbeglice ili migrantkinje nastoje da promene svoje državljanstvo - njihov status ne treba da bude zavisan od državljanstva njihovih muževa.

- posebna odredba ove Konvencije (čl. 5(b)) određuje da "porodično obrazovanje" treba da uči da muškarci i žene dele zajedničku odgovornost u podizanju dece.

- druga odredba (čl. 15(4)) određuje da će muškarci i žene imati ista prava u pogledu "preseljenja lica i slobodu da odluče o svom prebivalištu ili boravištu".

TREĆI KORAK: Uporedite svoj zakon sa odredbama Ženske konvencije. Koliko su slične? Koliko se razlikuju? Da li biste promenile svoj zakon i, ako da, na koji način? Da li biste promenile Žensku konvenciju i, ako da, na koji način?