Treće poglavlje

TELEFONSKA SEKRETARICA

 

 

 

          Smislila sam igru sa telefonskom sekretaricom.

          Pre useljenja u ovaj stan nisam je nikada imala. Prvo sam bila snimila normalnu poruku: "Dobili ste broj taj i taj, posle zvučnog signala ostavite poruku". A onda se desio sledeći događaj koji me je inspirisao.

          Javila sam se e-mailom prijatelju i poslala mu novi broj telefona. U poruci je između ostalog pisalo: "Gde si, pederu slovenački, što se ne javljaš?" Asocijacija na jedan naš razgovor tokom upoznavanja:

   - Mi, Slovenci, mora da nismo baš popularni kod vas Srba.

   - Kod Srba jeste, kod Srpkinja niste, mislimo da ste pederi.

          I tako je započela naša redovna nacionalistička zezancija.

          Toga dana sam se vratila kući i zatičem sledeću poruku na sekretarici: "Ej, kurvo srpska, nemoj da ti Slovenac dođe tamo... da ti pokaže... ovaj... ovaj... ako sam uopste dobio pravi broj."

          Jadan Igor, počeo je ljutom salvom, a završio potpuno zbunjen i postiđen jer nije bio siguran da je ono bio moj glas (ja se u poruci nisam predstavila).

          A ja zamišljam da je stvarno pogrešio i isprepadao neku Srpkinju iz Republike Srpske, istraumiranu ratnim užasima i nacionalističkim glupostima. Kako dobija preteći poziv od ne-  srpskog telefonskog manijaka. Ne mogu da prestanem da se smejem.

          Onda sam shvatila koliko mi je poruka idiotska i bezlična i setila se šta da uradim. Bez ikakvog uvoda i zaključka, onako ko s neba pale snimila sam sledeće stihove:

"kroz vazduh

letim na oblaku

ka nebu, daleko, daleko, daleko

da tamo nađem sveto mesto i

velika me promena obuzima"

          I ništa više.

          Radoznala sam za ljudske reakcije. Uvek je interesantno kako se ponašaju kad uradiš nešto neočekivano. Ideja mi se dopala iz više razloga. Kao prvo, pravi je mini eksperiment. Drugo, nakon prvog šoka, definitivno će znati da sam to ja. Treće, birajući stihove prijateljima dojavljujem svoje psihičko stanje i četvrto, povezano sa trećim: izbegavam i ono glupo pitanje "kako si" na koje nikad ne znam šta da odgovorim, ne zbog nedovoljne introspekcije, nego zato što nekako vuče u formalizam. Peto: oteraće neprijatelje.

 

* * *

 

          Pričam Miki anegdotu sa Igorom.

   - Daj drugu, molim te, Igorov telefon. Da ga zovem i kažem pretećim glasom: "Kome ti kurvo srpska?" Garantovano mi neće prepoznati glas. Da mu stvorimo fobiju od ludih Srba.

 

* * *

 

Telefonska sekretarica – dan prvi

 

          U stanu sam, ali se namerno ne javljam.

 

   1

   Prvo se prekida veza. Zatim telefon ponovo zvoni:

   - Katarina...

          Prepoznajem glas i brže bolje podižem slušalicu. Jedan profesor sa fakulteta. Joj, blam. Ne znamo se dobro.

   - Halo, ja sam.

   - Šta ti je ovo?

   - Eksperiment.

   - Kakav eksperiment?

  - Proveravam kojom emotivnom reakcijom ljudi reaguju kad ih staviš u neočekivanu situaciju.

   - Evo, ja morao da pozovem ponovo da još jednom čujem stihove. Odakle su?

   - Džeronimo, Apači.

   - A, pa zato su me i zainteresovali. Pa, znaš li ti da sam se ja u Americi bavio indijanskom književnošću.

          Dobro je, probili smo led. Nastavljamo normalno da razgovaramo i da se zezamo.

 

   2

   Prekida se veza.

 

  

   3

   Čuje se zbunjeno: "Čekaj, a šta sad?" i osoba (ne prepoznajem ko je) zalupljuje slušalicu.

 

   4

   U sred poruke imam napad sažaljenja prema ljudima koje prepadam, pa odlučujem da se ipak javim. Ništa, taj neko mi svejedno spušta slušalicu.

 

   5

   Još jedno spuštanje slušalice.

 

   6

  Ne mogu da verujem: ponovo mi spuštaju slušalicu. Bože, zar ljudi reaguju strahom i na tako malu provokaciju.

 

 

Telefonska sekretarica – dan drugi

 

   6

   Jedna uspešno ostavljena poruka:

   -  Ej, Saša ovde. Super su ti stihovi. Odakle su? Čujemo se. Ćao.

 

 

   7

   Jedno prekidanje veze.

  

   8

   Još jedno prekidanje veze.

 

 

Telefonska sekretarica – dan treći

 

   9

   - Zdravo, Marija ovde. Javi se kad ti ponovo bude dobro.

 

   10

   -  Vlada je, kad si sutra na fakultetu, treba nešto da se dogovorimo. Zovi me.

 

   11

"Noć nam namiče svoju magičnu

zadaću.

Raspršiti svemir,

beskrajnja grananja

uzroka i posledica što se gube

u onom bezdanom beskraju, vremenu.

Noć hoće da noćas zaboraviš

svoje ime, svoje pretke i svoju krv,

svaku ljudsku riječ i svaku suzu,

ono čemu te moglo podučiti bdenje

prividnu točku mjernika,

crtu, ravninu, kocku, piramidu,

valjak, kuglu, more, valove,

obraz na jastuku, svježinu

nove plahte...

Carstva, careve i Šekspira

i, još teže, ono što voliš.

Zanimljivo, jedna tableta može

dokinuti kozmos i uspostaviti haos."

   Predrag te pozdravlja

 

   12

   (jedan je sat noću)

   - E, Nadežda ovde, umorna sam i nisam baš raspoložena za poeziju. A ti se vraćaj iz astralnih sfera i da si se pojavila sutra na predavanjima.

 

          Zadovoljna sam: eksperiment je uspeo. Ne spuštaju mi više slušalicu. Bože, ti si za sedam dana stvorio svet, a ja za tri napravih ljude.

         

         

          Ono prethodno je logička besmislica:

            Ako sam Lažljivica to znači da je tvrdnja neistinita, odnosno dijalog o istovremenom viđenju sa dva muškarca jeste istinit. Bila sam sa tobom i još sa nekim. Ali kao Lažljivica morala bih da lažem i po pitanju toga ko sam, pa ne bih smela da se potpišem kao Lažljivica.

            Ako nisam Lažljivica, to znači da je tvrdnja istinita, odnosno dijalog o istovremenom viđenju sa dva muškarca je izmišljen. Nisam bila sa tobom i još sa nekim. Ali kao Nelažljivica ne bih smela da lažem po pitanju toga ko sam, pa ne bih smela da se potpišem kao Lažljivica.