25. 4. 2002. h o m e
broj 79




 

Dječica u ručicama šovinističkog školstva

U osnovnoškolskim udžbenicima lako je zamjetljivo da se odmah pokraj rodoljubno-domoljubnih tema nalaze teme o obitelji i religijske teme, što upućuje na pojačanu promociju tradicionalnih vrijednosti u ranoj fazi školovanja

Uz studiju Branislave Baranović Slika žene u udžbenicima književnosti, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, 2000.

Nataša Petrinjak

...a Sonja reče Đuri: Ako te tko još jednom napadne, ti samo pozovi mene, obranit ću te. Tim riječima završava priča Zaštitnik u Hrvatskoj čitanci 2, a priča je odabrana kao uvod u knjigu Slika žene u udžbenicima književnosti Branislave Baranović koja je početkom godine predstavljena u Zagrebu. Neočekivani rasplet događaja i očita izmjena uvriježenih uloga spolova gdje žena brani muškarca, a ne obratno, jedina je takva priča u ukupno 12 udžbenika književnosti koliko ih je analizirano za potrebe istraživanja čiji su ciljevi bili odgovoriti na pitanja koliko i kako su žene zastupljene u udžbenicima književnosti svih obrazovnih razina. Istraživanje je dio šireg znanstvenog projekta Vrijednosni sustav mladeži i društvene promjene u Hrvatskoj, a provedeno je u suradnji s Grupom za ženska ljudska prava B.a.B.e. tijekom 1999. godine. Na dvjestotinjak stranica prezentirana je, možda očekivana, ali time ništa manje poražavajuća istina o višestrukoj dominaciji muškaraca u udžbenicima, stereotipizacija uloga i osobina žena, ali time i muškaraca, te učestalost elemenata diskriminacije spolova.

Socijalizam i postsocijalizam

U prvom dijelu knjige, pokraj ciljeva, uzorka i metode istraživanja, nalaze se i sjajno sažete i opisane karakteristike društvenoga konteksta i društvenog statusa žena, kako onog normativno-programskog tako i stvarnog. Prikaz počinje razdobljem od 1945. godine, točnije 1946. kada su žene u svim državama bivše Jugoslavije dobile pravo glasa. Premda je «žensko pitanje» bilo tretirano tek kao aspekt programa društvene emancipacije radničke klase i kao takvo bilo osuđivano od tadašnjih feministkinja, ne mogu se poreći izvjesni pomaci u poboljšanju života žene. Osnovno obrazovanje postalo je obavezno za sve, povećavao se broj žena u srednjim školama i fakultetima, stupanj zaposlenosti žena znatno je povećan, ali i tada su teško ulazile u područja rada koja se tradicionalno smatraju muškima. Političke promjene početkom devedesetih promovirale su ideologiju etničkog nacionalizma, naglašavala se tradicija i prošlost i time revitalizirale vrijednosti kao što su patrijarhat, poštivanje običaja, obitelj, a katoličkoj vjeri dan je status jednog od temelja nacionalnog identiteta. Za žene je to značilo povratak u status «majke-roditeljice» i «čuvarice ognjišta», a restrukturiranje nacionalne ekonomije samo je dodatno pridonijelo istiskivanjem žena iz sfere rada i daljnje slabljenje njihove ekonomske neovisnosti. Autorica naglašava da se status žena u socijalističkom, kao i postsocijalističkom razdoblju ne razlikuje mnogo od situacije u drugim suvremenim društvima o čemu najbolje svjedoči činjenica da ih zapadnoevropskim parlamentima ima tek 13,2%. Pa ipak, zaključuje da je socijalizam, uza sva svoja ograničenja, davao društveni okvir za emancipaciju žena, dok je u postsocijalističkom razdoblju žensko pitanje potisnuto u pozadinu društvenog interesa. Čak ni brojčano povećanje magistrica i doktorica ne može puno popraviti opći dojam, jer je odavno uočeno da je znanost društveno i ekonomski marginalizirana, te je njezina feminizacija vrlo očekivana.

"Rodoljublje"

Analizirano je ukupno 1354 teksta čija površina, zajedno s prilozima, obuhvaća 708.522 cm2 od čega na tekst otpada svega 332.012 cm2, što jasno pokazuje da je značajan dio udžbeničkog prostora posvećen metodičkoj obradi osnovnog teksta. Struktura udžbenika s obzirom na zastupljenost pojedinih književnih formi pokazuje da je u svim grupacijama najzastupljenija poezija, a slijede ih proza u udžbenicima osnovne škole i književne teorije u gimnazijama. Tematsku strukturu udžbenika svih obrazovnih razina karakterizira visoka zastupljenost rodoljubno-domoljubnih tema, što se objašnjava naglašenom funkcijom nastave književnosti u razvijanju osjećaja za nacionalnu kulturu i svijest. U osnovnoškolskim udžbenicima lako je zamjetljivo da se odmah pokraj rodoljubno-domoljubnih tema nalaze teme o obitelji i religijske teme što upućuje na pojačanu promociju tradicionalnih vrijednosti u ranoj fazi školovanja.

Kada je o predstavljenosti žena u udžbenicima riječ, analizirana je prvo zastupljenost autorica tekstova i priloga. Žene su autorice dvaju udžbenika za 1. i 2. razred osnovne škole, urednice su četiriju gimnazijskih udžbenika, a u dva slučaja su koautorice s muškarcima koji su samostalno autori četiriju udžbenika i vidljivo zastupljeniji u pisanju uvodnika. Najveća razlika pojavljuje se kada je riječ o vrsti posla u kreiranju udžbenika gdje su muškarci zastupljeniji u teorijskom dijelu posla, a žene u njegovoj operacionalizaciji. Autori tekstova vrlo izraženo na svim razinama su muškarci i njihova dominacija raste s razinom obrazovanja. Žene su češće od muškaraca autorice tekstova samo u prvom razredu osnovne škole. Slijedom toga, u tekstovima se daleko češće i govori o muškarcima nego o ženama. U prva četiri razreda osnovne škole žene se spominju samo u 9%, a muškarci u 36% slučajeva. U višim razredima taj postotak za žene je 13, a 40% za muškarce. Slijedom svega navedenog žene se vrlo rijetko pojavljuju u prilozima tekstova, a u dijelovima s pitanjima i odgovorima učestalost spominjanja je zanemariva.

Ženska "ruralnost"

Od odgovora na pitanja koliko, lošije zvuče još samo odgovori na pitanja kako je žena prikazana u udžbenicima književnosti. Mnogo češće nego muškarce, žene se smještaju u ruralni milje. U osnovnoškolskim udžbenicima 1.5, a u gimnazijskim čak 2.5 puta češće. Kada je o dobi riječ, u udžbenicima za niže razrede osnovne škole najčešće je riječ o djevojčicama, dok su na svim ostalim razinama žene najčešće pojavljuju u kategoriji «odrasli s djecom». U svim udžbenicima ženama se kao osobine najčešće pripisuju pasivnost i nedostatak inicijative nasuprot aktivitetu muškaraca koji dominiraju kao glavni likovi, nositelji radnje u tekstovima, te kao inicijatori i zapleta i raspleta radnje. I u svim oblicima sukoba, s drugim pojedincima, obitelji, društvom muškarci sudjeluju četiri do pet puta više od žena. Odnos prema obitelji i položaju spolova u obitelji svakako je jedan od ključnih pokazatelja odnosa prema ženama i može se zaključiti da su stereotipi u tom dijelu najizraženiji. Najčešće se govori o bračnoj zajednici, odnosno obitelji s djecom. Na drugom mjestu su tekstovi u kojima se govori o likovima koji imaju različite bračne statuse, na trećem mjestu su neoženjeni/neudane, a na četvrtom udovci/udovice. Zanimljivo je da su kategorije rastavljen/rastavljena i izvanbračna zajednica prognani iz udžbenika, točnije prva se pojavljuje samo u jednom tekstu, a druga u dva. Inzistira se na trogeneracijskoj obiteljskoj zajednici u kojoj su vrlo jasno podijeljene i uloge. Žena u većini slučajeva ima samo ulogu majke, a indikativno je i češće spominjanje bake u odnosu na djeda. Kada je o ulozi djece riječ, situacija je obrnuta. Češće se spominje sin od kćeri i brat od sestre. U poglavlju o socio-profesionalnim obilježjima prema distribuciji podataka po pojedinim vrstama zanimanja, i ženama i muškarcima često se dodjeljuju zanimanja vladarica/vladara s temeljnom razlikom da su likovi žena vladarica ili kraljice i carice iz bajki ili stvarni likovi iz prošlosti, dok se vrlo sporadično spominju kao političarke ili državnice sa stvarnom vlašću. Kod analize psihosocijalnih osobina istraživanje je uvažilo još uvijek dominantnu podjelu na «ženske» i «muške» osobine i to njihove pozitivne i negativne vrijednosti. U svim udžbenicima ženskim se likovima najčešće pripisuju «osjećajnost» i «nježnost», dok se pri samom dnu ljestvice, u samo 1-2% slučajeva i ženama pripisuju inače tradicionalno «muške» osobine poput «ambiciozna», «odlučna», «samouvjerena». Nasuprot tomu, kod muških likova zastupljenost «muških» i «ženskih» osobina puno je ravnomjerniji, a autorica upozorava da je isto rangiranje nekih osobina i kod muških i kod ženskih likova rezultat promjena uslijed kojih je promoviranje patriotskih osjećaja i religije značajno utjecale na osjećaj učenika za domovinu, te pobožnosti kao poželjnih osobina bez obzira na spol.

Majke i vjernice (ili o ispiranju mozga)

Analiza vrijednosnih sustava žena i muškaraca kako ih pokazuju hrvatski udžbenici književnosti zastrašuje. Ženski likovi tako najčešće zastupaju vrijednosti koje se odnose na djecu, a slijede kategorije «patriotizam», «tradicionalizam» i «život u skladu s naukom vjere». U svim grupama udžbenika kod muških se likova istaknuto na prvom mjestu nalazi samo jedna kategorija – «patriotizam». Daleko iza na rang ljestvici pojavljuju se i kategorije «skladan odnos s drugima», «zajedništvo», «sloboda». Kategorije poput «djeca», «brak», «tradicionalizam» kod muških se likova uopće ne spominju. Knjiga Slika žene u udžbenicima književnosti vrlo jasno pokazuje koliko i kako udžbenici kreiraju i reproduciraju maskuliziranu sliku društva u kojem je žena u potpunosti smještena u sferi obitelji i privatnosti, s vrlo malim mogućnostima participiranja u sferi rada. Obilje pokazatelja ukazuje da se marginalizaciju žena javlja i u udžbenicima koje su uredile žene, odnosno da i one same još uvijek robuju stereotipima, te da je društvena promocija tradicionalnih vrijednosti poput vjere, rodoljublja, obitelji značajno utjecala na retradicionalizaciju cjelokupnoga obrazovnog diskursa. Knjiga je to koju bi trebala pročitati ili se s njom barem upoznati svaka žena u Hrvatskoj. Možda bi tada lakše tumačila «neuspjehe» tijekom školovanja i zaposlenja, otežanu društvenu i ekonomsku afirmaciju, «osjećaj krivnje» zbog neispunjavanja društveno poželjnog obrasca ponašanja.